Povodom preksutrašnjeg koncerta u Medici, čuli smo se s Draganom, bubnjarom ovog legendarnog Subotičkog punk benda. Ove subote svirate u Medici. Jeste li ikad prije svirali u Zagrebu i kako je to prošlo ako jeste?

Drago mi je što smo ponovo u Zagrebu, jer zadnji put smo tu svirali prije 7-8 godina i bilo je super, ljudi su nas dobro primili, a i mi smo dali sve od sebe - bila je odlična svirka. Ali moram napomenuti da je sadašnja postava Procesa po mom mišljenju jedna od najboljih do sada,tako da će sada doživljaj biti još bolji.

Imate li nekih novih pjesama za nas?

U veljači prošle godine smo izdali novi CD sa 17 pjesama, koje ćemo i predstaviti na ovoj svirci. Mislim da će ljudi biti zadovoljni, jer je Proces ostao dosljedan sebi, i sve pjesme su u našem stilu, i udaramo jače nego ikad s tekstovima.



Kako uspoređuješ situaciju na koncertima i općenito na punk sceni danas i prije 35 godina?Dolaze li vam neki novi klinci ili starija generacija?

Gdje god da smo svirali, a svirki je bilo mnogo, i po Srbiji, i po Mađarskoj, na nekim festivalima kao što je No border u Mariboru i Pulski Monte Paradiso, svugdje smo bili dobro primljeni, a među publikom je uvijek bilo i starih fanova i novih mladih generacija. Doduše, ne znam kako je kod vas, ali ovdje kod nas je mnogo ljudi otišlo raditi u inozemstvo, pa se sve to nekako smanjilo, ali to nas neće pokolebati, mi imamo mnogo toga za reći i to kažemo glasno.

Imate li tremu pred gig?

Nemamo tremu, zato što radimo to što volimo, a također znamo da i ljudi koji dolaze na svirke imaju isti ili sličan stav, pa se sve lako uklopi u neku cjelinu i bude dobra zabava. Da budemo jasni, u svemu ovome nema zarade, to moraš voljeti i jednostavno ustrajati ako nisi pička (ne znam smijem li upotrijebiti taj izraz, ali to je tako).

Kroz bend je prošlo dosta ljudi. Gdje su danas originalni članovi?

Ostao sam nažalost samo ja, pjevač je imao nekih obiteljskih problema, pa je nerado odustao, gitarist je umro od raka, a basist kad je osnovao obitelj, odlučio se da mu je to prioritet. Ne želeći da odustanem od ideje koja je i utjecala na osnivanje benda, odlučio sam okupiti novu ekipu. Kroz bend je prošlo zaista mnogo ljudi dok se ova ekipa nije ustalila, ekipa koja hoće pošteno raditi i daje 100% sebe, jer prije njih većina je mislila "hajde samo malo da se zezamo i to je to". NE, to nije zezanje!

Što je najveća motivacija da bend nastavi postojati nakon toliko godina?

Motivacija za postojanje benda i nakon toliko godina je vrlo jednostavna. Kao nekad, tako i sad, situacija ni u našoj državi ni u svijetu nije ništa bolja. Naprotiv, sve je lošija. Ono što je smrdjelo 1981. godine, sada smrdi još više, štoviše došlo je do točke truljenja. Sistem je sve gori za običnog čovjeka. Mito, korupcija, ratovi, velike korporacije koje izrabljuju ljude, nezaposlenost i nebriga za čovjeka koji je inače osnova svake države, a koji prolazi najgore u svemu, sve je to razlog za postojanje ovakvih bendova koji imaju što reći i ne boje se to reći glasno. Dva spota su nam skinuta s YouTubea i zabranjena, imali smo gomilu cenzura otkad postojimo, čak smo se mnogo puta morali prijavljivati na neke svirke pod drugim imenom ili nam inače ne bi dali da sviramo, pa kad svirka počne i ukapiraju da smo to mi, onda prekinu koncert i tako dalje. Uglavnom, zanimljivo, vječita borba.



Koji ti je najgori dio bavljenja muzikom?

Kad skoro 3 godine nisam svirao, to su bile nesretne 90-e, kad smo bježali od policije koja je silom htjela da nas regrutira, a mi smo odbijali. Ne ponovilo se. I onda nas pitaju zašto smo protiv sistema - sistem je truo.

Da danas radite pjesmu "Subotica 2" bi li ona bila jednako mračna kao prva, ili grad više nije tako dosadan i siv?

Nažalost bila bi još mračnija nego prva, ovo što ovdje rade lokalni moćnici više nije higijenski. Dvadeset ljudi drži cijeli grad, rade što hoće, ljudi se iseljavaju masovno u potrazi za boljim životom, kriminalne grupe ojačale i bahate se po ulicama, strašno.

Koji koncert pamtite kao najbolji u karijeri, i zašto će zagrebački biti bolji?

Svaki mi je drag, ni za jedan nismo požalili, bilo gdje da smo svirali, i ako je ponekad bilo 30-40 ljudi, onda smo i mi i publika dali sve od sebe, tako da bi stvarno bilo nepravedno izdvojiti bilo koji. Možda jedino Monte Paradiso kad su ljudi prije svirke dolazili do nas, iako smo davno svirali u Hrvatskoj i Sloveniji, i pričali da su cijele ekipe dolazile i iz Hrvatske i iz Slovenije da čuju nas, to je baš prijalo. A pogotovo kad je krenula svirka, i kad smo vidjeli da ljudi znaju pjesme maltene napamet, više su pjevali oni nego mi, to je bilo cool. Naravno, sada u Zagrebu ćemo dati sve od sebe, da svaka sljedeća svirka bude bolja i bolja, i da bude dobra podrška ljudi na svirci. Nadam se da se vidimo, da ovaj prokleti virus neće pokvariti svirku, imamo već i previše virusa oko sebe.

ujak stanley // 27/02/2020