Povodom nastupa na Velikoj Rock Eksploziji #12 napravljen je intervju s bendovima Damar i Castaway Souls koji će 26/09/2019 nastupiti u Pločniku.

DAMAR: Možete li u nekoliko rečenica predstaviti vašu glazbu i bend našim čitateljima?

Damar je projekt koji se svojom težinom ne oslanja na neki odredjeni žanr. Projekt se vremenom mijenjao, uobličavao i prelamao kroz prizmu svega onoga što se izdogađalo u zadnjih četvrt vijeka. Pjesme su nastajale u različitim periodima tih zadnjih dvadeset i pet godina. Sama ideja da se pjesme pretvore u album i da se krene s osnivanjem benda nije nastala preko noći. Dodatna prepreka je bila pronaći ljude s kojima bi se moglo raditi i to na jeziku koji oni ne razumiju (adresa benda je u Danskoj). Na kraju krajeva je to uspjelo i sada imamo bend koji funcionira jako dobro. Muzički utjecaj je jako širok. S moje strane sve od Leb i Sol, EKV, Azre do Pixies, Blur, Bob Hund i mase ostalog. Kod drugih u bendu ima utjecaja od punk-a pa do jazz-a.

Gdje vidite svoj bend za pet godina? Razmišljate li toliko daleko?

Nemam pojma što će biti za pet godina. Nemam neku ideju o tome niti ambiciju, osim da pravimo muziku koja nam se sviđa i da sviramo dobre koncerte.

Koliko su važni tekstovi u vašoj glazbi? Želite li publici prenijeti neku poruku?

Tekstovi su mi bitni, zato mi i oduzimaju puno vremena. Nemam namjeru prenositi nikakve poruke. Moji su tekstovi samo opservacije ili kratke crtice iz života, emocionalna stanja, pokušaj da se lično iskustvo stavi na papir. Ako se netko u tome prepozna ili prepopzna emociju, onda mislim da sam uspio i dobro se osjećam.

Nabrojite pet (vama osobno) najdražih domaćih albuma.

Sad je pitanje što je domaće, meni su recimo ovi albumi jako dragi:
Leb i Sol 2 - Leb i Sol
Zarjavele Trobente- Kongres
Azra- Azra
Ekatarina Velika - EKV
Prljavo Kazalište- Prljavo Kazalište

Koliko koncerata brojite iza sebe? Koji Vam je ostao u posebnom sjećanju?

U Damar konstalaciji smo svirali samo pet, šest koncerata, bend je relativno mlad.

Uključujete li svoje fanove u rad benda? Slušate li njihove komentare, dojmove i prijedloge?
Ne, ne mogu reći ni da imamo neku fan bazu.

Jesu li festivali poput "Velike rock eksplozije" potrebni našoj sceni? Što mislite o festivalima čiji je cilj prvenstveno promocija mladih bendova?
Generalno su promotivni festivali najpotrebniji, po mom mišljenju. Mladi bendovi nemaju snage privući veliku publiku svirajući solo koncerte. U svakom slučaju, ovakav tip festivala je potreban i dobrodošao.

CASTAWAY SOULS: 1. Možete li u nekoliko rečenica predstaviti vašu glazbu i bend našim čitateljima?

Castaway Souls je peteročlani vokalno-instrumentalni ansambl nastao na bazi istoimenog projekta kojeg sam pokrenuo 2013. godine. Tada sam stavio na jedno mjesto sav svoj autorski materijal kojeg sam kroz glazbeno djelovanje izvodio s nekoliko bendova, a nikad ga u dovoljnoj mjeri niti na odgovarajući način nisam prezintirao javnosti. 2013. nisam imao ideju okupljanja benda, no kako je kolekcija dovršenih studijskih snimaka rasla, tako je i želja za živom izvedbom tog repertoara postajala sve većom, da bi se u zadnjih osamnaest mjeseci djelovanja, od akustičnog combo sastava sada prezentirali kao gotov kvintet. Kako je u ukupnom opusu Castaway Souls širok spektar glazbenih žanrova, od dječjih pjesama, preko instrumentala, do hard rocka, za ovu prigodu sam odabrao skladbe koje stilski odgovaraju rock bendu konfiguracije ritam sekcija, klavijature, gitara i vokal. Skladbe kakve sam i sam oduvijek volio slušati od meni dragih izvođača, kao što su The Beatles, Bruce Springsteen, Bon Jovi, Alannah Myles, Billy Idol i slični.

2. Gdje vidite svoj bend za pet godina? Razmišljate li toliko daleko?

Posve sigurno ćemo ostati glazbeno aktivni. Nemam namjeru biti na smetnji svojim muzama. No, nemoguće je predvidjeti zbivanja na sceni ili u društvu, pa tako i u životima kolega iz benda. Navijam za pobjedu glazbe.

3. Koliko su važni tekstovi u vašoj glazbi? Želite li publici prenijeti neku poruku?

Lirika je, rekao bih, u mom slučaju dominantni dio mozaika glazba/stihovi/aranžman. Stihovi su mi na neki način razlog za nastanak glazbe. Uvjetno rečeno proza, koju smještam u moju omiljenu literarnu formu poeziju, zapravo su sadržaji svakodnevnog života, iskustva uz put te komunikacija s mojim alter egom na nekoj spiritualnoj razini. Glazba mi u svemu dođe kao medij putem kojega prenosim sadržaj stihova. Ambalaža za rime. Taj nivo odnosa s publikom je način na koji želim podijeliti svoje emocije i odaslati pozitivnu poruku. Umjetnost u bilo kojoj formi služi upravo tome da se konzumenta potakne na razmišljanje i interakciju.

4. Nabrojite pet (vama osobno) najdražih domaćih albuma.

Nimalo jednostavno pitanje, no neka bude ovako, i ne nužno ovim redosljedom. Pokreni se - Parni valjak, Judi zviri i beštimje - Gibonni, Dnevnik jedne ljubavi - Josipa Lisac, Tihi obrt - Arsen Dedić, Imitacija života - Zvijezde.

5. Koliko koncerata brojite iza sebe? Koji Vam je ostao u posebnom sjećanju?

Kako je Castaway Souls svježi akt na sceni i bilježimo svega nekoliko promotivnih pojavljivanja u javnosti, prisjetiti ću se grupe Gospodari snova s kojom sam svirao sredinom devedesetih godina i humanitarnog koncerta "Za djecu junaka" 1994. godine na stadionu NK Radnika u Velikoj Gorici.

6. Uključujete li svoje fanove u rad benda? Slušate li njihove komentare, dojmove i prijedloge?

Od samog početka sam snimljene materijale prezentirao užem krugu prijatelja i kolega muzičara, a nakon toga sam u razmatranje uzeo i statistike slušanosti sa internetskih servisa kao što su YouTube, Sound Cloud, te Radio Airply kako bih, na primjer, jednostavnije odabrao skladbu za koju bi valjalo snimiti video spot. U posljednje vrijeme sve je više komentara glazbenog sadržaja na društvenim mrežama i već spomenutim web servisima, pa i njih uzimam u obzir.

7. Jesu li festivali poput "Velike rock eksplozije" potrebni našoj sceni? Što mislite o festivalima čiji je cilj prvenstveno promocija mladih bendova?

Ovakvi festivali su uvijek dobrodošli, osobito u ovo vrijeme poplave profiliranih mainstream festivala na koje ne mogu dospjeti autori i izvođači koji rade bilo što drugo osim onoga što se "nosi". Nekada su postojale gitarijade i demo top liste na radio stanicama koje bi nerijetko na tržište donesle neke nove izvođače koji su postali etablirani i obilježili jedan period u glazbenoj povijesti. Gotovo svaki grad je imao svoju scenu. Izgleda mi da se danas marginalizira većina onoga što je urbano i s predznakom "world music". Svemu treba dati šansu, a osobito onima koji se još nisu imali prilike prezentirati. Publika će već napraviti svoj odabir, zar ne.

promo guy // 25/09/2019