Jedan od gitarističkih heroja novije generacije definitino je i Zoran Čalić. Iako mu je trebalo podosta vremena da se okuraži i snimi samostalni album, kojim je napravio veliki iskorak u odnosu na prijašnji bend. Kako on vidi svoj iskorak, album, spominjanje Majki, te još nekih sitnica, nalazi se u tekstu pred vama.

Zorane, kritika je album dočekala s itekako pozitivnim reakcijama. Jesi li to očekivao?
Nisam očekivao takve reakcije ali svakako da godi dobra kritika i prostor koji je album dobio od strane novinara. Iskreno, nisam previše razmišljao što će kritika reći, jer sam album stvarao po vlastitom nahođenju . Tvoj samostalni album donio je novi, psihodeličniji, pa čak i zreliji zvuk. Koliko si ti zadovoljan?
Svakako da sam zadovoljan albumom, radili smo ga jedno određeno vrijeme i možda bih sada iz ove perspektive poneki detalj promijenio ili ga drugačije osmislio, ali generalno gledano, to je to, ovo je prva stepenica, prvi korak.

Koliko album ima onog što smo znali zvati "Vinkovački zvuk"?
Po meni, vinkovački zvuk je zvuk električnih gitara, koje su na albumu u prvom planu! Ta međuigra gitara, s dinamičnom ritam sekcijom, je baza, osnova, oko koje smo sastavljali svoj zvuk. Želio sam da, uz gitare, bude i pokoji dodatak tipa, pedal steel ili lap steel ili analogni sint, tako da sam s drugim instrumentima samo nadopunio zvučnu sliku.

Koliko su dugo uopće nastajale pjesme za 'U moru i plamenu'?
Proces je trajao otprilike godinu dana, možda malo više… Prvotne ideje bih snimao sam, kod kuće i onda bih se nalazio s tekstopiscem Sašom Orozom, i tražio odgovarajući tekst. Nakon toga, te "kosture" pjesama uvježbavam s bandom na probama.



Možeš nam predstaviti ekipu koja s tobom dijeli pozornicu?
Ivo Rimc je za bubnjevima, Jernej Kržič svira bas i Andraž Mazi svira gitaru i pedal steel.

Slušavši album, čuo sam utjecaje Smakovaca i Korni Gupe. Jesu li oni uopće utjecali ili je to samo moja percepcija?
Moram priznat da nisam fan Smaka ni Korni grupe, i oni nikako nisu mogli utjecat na moj rad… Možda više prvi album Josipe Lisac ili nešto od Drage Mlinareca, to mi je već bliže.

Na sebe si preuzeo, uz gitare, i vokalne dionice. Kako se osjećaš u ulozi pjevača?
Ok, za gitaru nije bilo problema, ali s pjevanjem sam se odlučio uhvatit u koštac jer, ako band već nosi moje ime i ja radim stvari, onda na tim albumima pjevam ja… Ne treba mi nitko drugi jer mislim da je ovako puno više spontanosti i nekog nerežiranog izravnog-surovog osjećaja… U ulozi pjevača se sve bolje osjećam, to je teška šljaka, ali ako to voliš, sve ide kako treba.

Ono što je bilo očekivano jest da će mnogi vući paralelu s tvojim doprinosom u Majkama. Mišljenja sam da je ovo ipak jedan popriličan zaokret.
Meni se isto čini da je zaokret, a i bilo je vrijeme, jer već dugo godina nisam u tom ansamblu. Tražim neki novi zvuk, svoj zuk i imam odlične momke pored sebe, sve je sad na nama, volimo svirat , volimo se družit, tako da je atmosfera odlična, a to je preduvjet da stvorimo nešto dobro i nešto drugačije od onoga već prije odsviranog.

Smeta li tebi uopće danas, kad se pri spomenu tvog novog benda, uvijek napomene i da si bivši gitarist Majki?
Moram priznat da sam se na početku priče branio od toga, onda su mi iz Dancing beara (moji izdavači) rekli, čuj , po tome te ljudi prepoznaju, pa sam nekako shvatio u čemu je tu trik… Iskreno, radim na tome da za koju godinu više nitko to neće isticat, jer se želim formirat kao muzičar, i to ne samo kroz prizmu bivšeg banda.

Pratiš li današnju vinkovačku scenu, ima li nekih novih klnaca koji će nastaviti vaš kult?
Već dugo godina ne živim u tom gradu, tako da ćete to pitanje morati postaviti nekom drugom… U Vinkovce odlazim samo kako bih posjetio obitelj, a neke moje ekipe tamo, takorekoć, više nema, tu i tamo vidim se s pokojim frendom koji svira, a to nisu baš klinci, oni mi često kažu kako je sve u gradu u "banani".

Hoće li 'U moru i plamenu' doživjeti vinilno izdanje i, ako hoće, što to tebi znači? Slušaš li uopće ploče ili se ne opterećuješ glazbenim formatima?
Da, stiže nam vinil uskoro i na to sam posebno ponosan, jer sam i sam audiofil, s 200-njak probranih albuma na vinilima. Trenutno nemam gramofon, jer mi je zadnji riknuo još prije koju godinu, ali čim dobijem svoj vinil u ruke, odoh u trgovinu kupit novi gramofon za tu priliku i vjerojatno ću otvorit pokoju bocu vina i nazdravit s dečkima iz banda. ;) Zagrebačka promocija je održana prošli tjedan. Kako je tebi bilo, jel' postojala trema?
Zagrebačka promocija je bila u prošli četvrtak, bilo je odlično. Bila je trema, ali trema mora bit, jer onda znaš da ti je stalo. Svi drugi, koji kažu da nemaju tremu pred izlazak na binu, mislim da ne govore istinu ili im nije stalo… Meni je stalo, a obično ta trema nestane, čim krene prvi ton ili prvi udarac na bubnju.

jura // 28/04/2016