home > interwju > OWLS ARE NOT - 'u našoj glazbi se osjeti neizvjesna budućnost'

kontakt | search |

OWLS ARE NOT - 'u našoj glazbi se osjeti neizvjesna budućnost'

Nekadašnja ex-Yu glazba je bila vrlo popularna u Poljskoj, primjerice Zdravko Čolić ili kompletna new-wave punk scena. Tamo su se slušali Idoli, Azra, Šarlo Akrobata, Film, Haustor, Buldožer, Prljavo Kazalište..., a Električni Orgazam je i gostovao 1982. u Varšavi snimivši čuveni LP uživo "Varšava 82" koji je u Jugoslaviji bio limitiran na samo 2000 primjeraka. Poljaci tada nisu imali mnogo rock bendova kao i ostale zemlje komunističkog bloka, a u nekima je rock, primjerice u SSSR-u bio i zabranjen.

Međutim, danas je situacija sasvim drugačija. Poljaci su se širom otvorili u tom pogledu, dobar dio toga sam već ranije naveo u recenziji drugog mini albuma (ili EP-ija) "2" varšavskog benda Owls Are Not koji su zaredali znatne internacionalne uspjehe nakon samo 5 godina karijere pokazavši primjerom suvremene klupske žive glazbe kako se radi pravi posao. Već su obavili nekoliko značajnih turneja po Europi, između ostalog i u 'nedodirljivom' Ujedinjenom Kraljevstvu, barem što se tiče nas istočnih Europejaca jer se općenito i sama britanska scena svela na reciklaže u potrazi za novim i svježim idejama koje njihovi otrcani retro trendovi više ne mogu nadoknaditi. Moj sugovornik u ovom interviewu je elektronski maestro Piotr Cichocki, DJ koji istovremeno barata i sa synthom, samplerom, klavijaturama, produkcijom, miksanjem i kojekakvim uvrnutim čudesima. Uz njega, bend čine analogni glazbenici koji se stalno mijenjaju, donedavno to su bili bas gitarist Piotr Mazurek i bubnjar Rafał Klimczuk, a odnedavno je tu samo novi bubnjar tako da momentalno rade kao dvojac.
[ Owls Are Not 2016. ]

Owls Are Not 2016.   © T.D.Dang

Par riječi o počecima...

Piotr Cichocki: Bend je ustvari posljedica susreta između mene, basiste Piotr Mazureka i prvog bubnjara Bartek Kamińskog. Njihova ideja je bila svirati nešto između punka i klasičnog d'n'b-a, da napravimo neku ludu psihodeličnu glazbu. Sve je vrlo brzo postalo sveobuhvatno i kreativno, a počelo je 2011. Od tada smo line-up postavu mijenjali nekoliko puta, tako da odnedavno postavu činim ja i bubnjar Marcin Suliński. Iako bend nije otvoren projekt, surađujemo s mnogo glazbenika i ostalih vizualnih i različitih performans umjetnika.

Samo ime benda, u prijevodu 'Sove nisu' je jako smiješno. Je li to neka vrsta metafore na vaš noćni život?

Piotr Cichocki: Zapravo, to je uzeto iz David Lynchovog "Twin Peaks". U jednom dijelu filma su bile upotrebljene te čudne riječi 'Owls Are Not What it Seems' ('sove nisu kao što se čini') koje su odašiljale neku poruku iz svemira, pa smo se odlučili upravo na taj apsurd, no dakako, skratili smo naziv.

Kakva je današnja scena u Varšavi i Poljskoj? Europa i svijet zna za metal, punk i stari punk, post-punk i rock izvođače, no što je s modernim elektronskim, alternativnim i drugim bliskim žanrovima? Gdje se vi tu nalazite? U undergroundu ili negdje drugdje?

Piotr Cichocki: Mislim da imamo jaku techno i hip-hop scenu, a i eksperimentalne i moderne kompozicije se vrlo dobro rade, no mi kao bend smo prilično odvojeni od njih, radimo vlastite pjesme, ne sudjelujemo u toj nekoj zajedničkoj sceni. Ali to nas ne sprečava da puno surađujemo s DJ-ima ili jazzerima. Jednom smo čak pokušali dobiti jednog poljskog gansta repera za jednu pjesmu, ali izgleda da smo napravili korak predaleko...

Vaš prvi EP "Owls Are Not What They Seem" nisam slušao. Da li je to d.i.y. rad ili ste ga objavili za neku nezavisnu etiketu? Kakvo je bilo iskustvo raditi ga?

Piotr Cichocki: Sve smo sami napravili, snimili smo ga kod jednog prijatelja u lijepo opremljenom studiju, a ja sam radio miks, te smo ga objavili samo na internetu. To je za nas bilo prvi puta da smo se koristili metodom žive svirke u studiju. Svaku pjesmu smo napravili u 2-3 verzije kako ne bi bilo nadosnimavanja. Inače volim sirovu atmosferu onih ranih rock albuma i to je način na koji radimo cijelo vrijeme, a uz to se igramo s tehnologijom za vrijeme samog miksanja da nam snimci 'uhvate energiju'.

Čime ste se bavili prije benda? Dakako, prvenstveno mislim na vašu glazbenu povijest. Da li ste radili u nekim drugim bendovima? I naravno, kakav je vaš privatni život u profesionalnom aspektu - škola, možda fakultet, te porodični status...

Piotr Cichocki: Govorim o sadašnjoj postavi, ja sam zapravo kulturni antropolog, a kolega je etnomuzikolog. Studirao sam i radio s glazbom mnogo različitih stvari u isto vrijeme, zavisi s kojeg se aspekta promatra. Imao sam nekoliko bendova prije Owls Are Not, jedan je bio Artybishops, alternativni pop koji je imao neke manje hitove u Poljskoj. Marcin je klasično obrazovan glazbenik, bubnjar koji je svirao svašta od d'n'b-a do speed metala. Njegov porodični status mi baš i nije poznat, ne pričamo o tome, dok sam ja u vezi s jednom finom djevojkom. Dizajnerica je što u zadnje vrijeme radi i fotografije za neki bend.
[ Piotr Cichocki ]

Piotr Cichocki   © Davide Cardea

Kakva je socijalno-materijalna situacija kod vas? Evo, u Hrvatskoj je prosječna plaća oko 400-500 Eura, minimalac je 350. Da li je u vašoj velikoj zemlji nešto bolje?

Piotr Cichocki: Mislim da je negdje oko 700 Eura prosječna plaća (taj podatak sam našao na internetu). Ali to govori o velikim razlikama između bogatih i siromašnih, dok jedni dobivaju mnogo novaca, drugima to ništa ne pomaže. Socijalni aspekt se sve više pogoršava jer postoji puno neprijateljstava i mnogo društvenih sukoba kod nas. Budućnost je u svakom slućaju neizvjesna i to se na neki način osjeti i u našoj glazbi jer dolazi iz takvog sličnog raspoloženja.

Drugi EP ili mini album "2" objavljen je za Atypeek Music. Kako je došlo do suradnje?

Piotr Cichocki: Priča je počela nakon što su naš debi čuli ljudi iz svjetske mreže Match&Fuse koji su nas kontaktirali i pozvali na suradnju. Imali smo i te važne nastupe širom Europe, po Britaniji, Italiji, Norveškoj i Francuskoj. Posebno smo uživali u Francuskoj, a kad smo snimili "2", kontaktirali smo s nekoliko njihovih etiketa. Najbolju ponudu dao je Atypeek Music. Chrisophe Feray, glavna osoba kod njih je stvarno upućen lik u glazbu što ima vrlo komunikativne suradnike.

Vaš eksplozivni miks distorziranog živog basa (je li to synth/noise-efekt?), bubnjeva i kaotično-psihodelične elektronike na tom EP-iju je veliki, veliki 'šus'. Kako nazvati vašu glazbu? Electro-Punkstep?

Piotr Cichocki: Teško je reći koji je to stil. Punkstep je zapravo bio na prvom albumu, na drugome je malo drugačiji pristup s više improvizacija, jazza, pa čak i metala uz vrlo ubrzan groove. Treći album koji pripremamo ima više psihodelije, čak i psihotične atmosfere.
[ Owls Are Not @ Powiększenie Warszawa ]

Owls Are Not @ Powiększenie Warszawa   © Davide Cardea

Tko je vokal u pjesmi "Black noise"? I o čemu točno govore stihovi? Uistinu mi je bilo teško pravilno ili dobro razabrati taj tekst...

Piotr Cichocki: Govori o crnoj buci koja ti se ureže u mozak i provrije kad svira muzika. Stihove je napisao i otpjevao naš bivši basist Piotr Mazurek koji je bio na tom albumu.

Vaše eksperimente sa zvukom, kompozicijama, složenim aranžmanima, grubo odsječenim agresijama gotovo na granici hardcorea čini se da nije teško percipirati publici. Što točno znači 'Punkstep Nights'? Je li to, kao što sam pročitao potpuno sumanuto ludilo na plesnom podiju?

Piotr Cichocki: 'Punkstep Nights' je bio serijal naših svirki koje smo organizirali u Varšavi pozivajući DJ-e da nastupaju s nama, a ponekad su znali i improvizirati s nama. Stvarno nije lako napraviti nešto u ovakvom crossover stilu, ali je bilo vrlo zabavno. Uživamo svirajući za ljude koji očekuju totalni eksperiment, a onda kad dođu na plesni podij čuju da je plesno, pa čak i raverski orijentirano. Također smo željeli svirati na različitim mjestima (turneje po Britaniji i Europi) jer je jako dobro imati izravan kontakt s ljudima s obzirom da nismo mainstream, a opet, dobivamo podršku i od velikih medija. I tim bolje kako stvari stoje, kad je glazba osobna, a ne samo proizvod.



Kakvo je bilo iskustvo nastupati s Marc Ribot' Ceramic Dog, Jaga, Jazzist i ekstravagantnim francuskim free-jazz/ rock bendom Alfie Ryner?

Piotr Cichocki: Neke od njih smo susretali tijekom festivala, pa je bilo prilike za razgovor i zabavu. Evo, na primjer baš s Alfie Ryner smo imali dovoljno vremena kad smo se pripremali za jedan unikatan set kojeg smo odsvirali zajedno na turneji. Svirali smo nekoliko pjesama iz Lynchovih filmova poput "Laura Palmer theme" ili Bowievu "I'm deranged" iz "Lost Highway". A sad će nam Paco iz Alfie Ryner pjevati na novom albumu jednu poemu u stilu "Golog ručka" (Naked Lunch). Odlična stvar, čuti će se uskoro! Osim toga, da, s Marc Ribotom smo imali sjajno upoznavanje i druženje jer smo mu bili predgrupa na nastupima po Poljskoj. On je imao ideju da nam se priključi s nekim gitarskim dionicama na našem albumu, ali s obzirom na okolnosti, skučeno vrijeme i neke komplikacije, to se još nije ostvarilo.

Surađivali ste s Karolinom Kubik... Tko je ona? Mi u Hrvatskoj ništa ne znamo o njoj...

Piotr Cichocki: Ona je veliki performer iz područja eksperimentalne umjetnosti. Putuje diljem Europe i obično nastupa po mjestima kao što su umjetničke galerije, a ne koncertni klubovi. Ne znam da li je bila u Hrvatskoj, ali mi je poznato da je radila neke happeninge u Makedoniji. Jedinstvena je osoba s karakterističnim art-stilom između nadrealizma i političkog angažmana. Inspirirala nas je u podosta novog materijala. Ako imate priliku vidjeti njen nastup, nemojte ga nikako propustiti.

Imate li mišljenje o sebi da ste jedinstveni bend?

Piotr Cichocki: Ne znam jesmo li bolji ili lošiji od drugih, ali mislim da smo vrlo individualan bend na svoj način.

Koji su vaši utjecaji i inspiracija?

Piotr Cichocki: Uf, to je teško odgovoriti, jer, znaš, to je eklektično. Mogu ti reći o trenutnom stanju, evo zadnjih tjedana slušam puno 'kozmičke' glazbe, kako bi se reklo, iz nekog drugog prostora, znanstvene fantastike. Od techna, eksperimentala, vaporwavesa 2015. i 2016., pa starog psycho-jazza poput Alice Coltranea ili Sun Ra. Sviđa mi se ideja raditi glazbu kao što je produkcija imaginarnog pejzaža i mislim da mnogi umjetnici to tako rade.



Postoje li ikakve šanse da vas uskoro vidimo ovdje u Zagrebu, Hrvatskoj, odnosno u nekim drugim državama na Balkanu?

Piotr Cichocki: Svavako bih to volio. Bili smo vrlo blizu tome da gostujemo u Sloveniji prošle godine, ali to ćemo morati malo odgoditi. Nadam se da će biti prilike iduće veljače. Ako ste negdje iz tih zemalja na Balkanu i znate mjesta gdje bi mogli nastupiti, svakako nam javite.

Planovi za blisku budućnost?

Piotr Cichocki: Kao što sam rekao, trenutno radimo na novom albumu. To će biti korak dalje jer mislimo da je svaki album jedinstven i drugačiji od svojeg prethodnika, a ovaj će biti sigurno. To će biti totalna stvar na svome mjestu jer su svi elementi važni i smisleni. Imamo i specijalan cover projekt kojeg radi poljski suvremeni umjetnik, a izrađuje se i video. Glazba na albumu će biti malo sporija, mračnija s nekim novim nadahnućima iz psihodelije, pa čak i new-wavea ili no-wavea, svejedno. Biti će i mnogo vokalnih samplova da će muzika postati narativnija ali u vrlo nadrealističnom i neobičnom izdanju. Planiramo ga za studeni i tek nakon toga ćemo razmišljati o turneji, a zapravo već imamo i prve klice četvrtog albuma.

Imate li neke posebne poruke za publiku i javnost u Hrvatskoj i Balkanu?

Piotr Cichocki: Da, prije svega bih želio ne samo da promoviram našu glazbu na Balkanu, već bih i sam volio saznati što više o glazbi i umjetnosti s vašeg područja. U našem radu je razmjena itekako važna, pa se nadam da će biti prilike za tako nešto, od ideja, performansa, glazbe, izvođača iz Hrvatske i okolice. Jer hoću spomenuti jednu stvar koju možda i ne znate - glazba s vašeg područja je bila vrlo važna Poljacima tokom 70-ih i 80-ih. Vaš punk i new-wave ovdje se slušao i volio jednako kao onaj iz Britanije ili USA, a to danas može biti itekako dobra poveznica da ponovno uspostavimo sličnu suradnju.

horvi // 12/03/2016

Share    

> interwju [last wanz]

cover: MARIO BERTA (Kevlar Bikini)

MARIO BERTA (Kevlar Bikini)

| 06/12/2018 | terapija |

>> opširnije


cover: TRILOK GURTU

TRILOK GURTU

| 05/12/2018 | promo guy |

>> opširnije


cover: AFION (Lidija Dokuzović)

AFION (Lidija Dokuzović)

| 04/11/2018 | kata.strofa |

>> opširnije


cover: ATHEIST RAP pričaju stare

ATHEIST RAP pričaju stare

| 23/10/2018 | jura |

>> opširnije


cover: KING UBU - 'bili smo prvi grunge bend u Hrvatskoj, a Hladno Pivo nam je bila predgrupa'

KING UBU - 'bili smo prvi grunge bend u Hrvatskoj, a Hladno Pivo nam je bila predgrupa'

| 23/09/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*