Seven That Spells su jedna od onih grupa koji su svojim beskompromisnim pristupom prema glazbi stvorili veliku bazu obožavatela, a ispada da su popurniji vani nego u nas. Kako uskoro Seveni imaju koncert u zagrebačkoj Tvornici, 19/12/2014, saznali smo mnogo stvari o grupi, diskografskim kućama, turneji po Japanu...

Tko je uopće Seven That Spells?
Posebna vrsta životinje - presuluda za život, prerijetka za smrt.

A kako bi najlakše opisao zvuk grupe.
Tlaka? Ha aha ha a ah ma nije. Moderan psihodeličan / prog rock Ovogodišnji album, The Death And Resurrection Of Krautrock: IO, drugi je dio trilogije The Death And Resurrection Of Krautrock. Koja je ideja iza trilogije i kako si osobno zadovoljan s prva dva dijela.
Pa osnovni cilj mi je bio pogoditi dosadan i ostarjeli psihodelični rock čvrstim i kirurško- intergalaktički preciznim udarcem u muda. Odvesti ga tamo gdje pripada - u bolju budućnost.
Zadovoljan sam s oba dijela i bit će to jedan fini opus magnum. Konceptualno je, uzbudljivo i vrlo zabavno. Ukrao sam iz prošlosti da bih reciklirao budućnost.

Album je izašao za njemačku kuću Sulatron-Records. Kako i zašto je došlo do promjene izdavača između prvog i drugog dijela trilogije?
Distribucija. Lakše mi je, sad kad smo dio EU, dobivati vinile, te je brža i jednostavnija komunikacija. Dave (šef sulatrona) i ja smo stari prijatelji. Tako da sve to teče bez problema i nadasve efikasno. Imati više label-a je ok čisto da si zastupljen po raznim zemljama. Jer koliko god smo globalizirani - sve je to još uvijek presegmentirano.

Dal' je možda namjerni cilj izdati svaki dio trilogije za drugog izdavača?
Ne.

Novi album, posljednji iz spomenute trilogije, ako se ne varam je u pripremi. Zanimljivost je što će ga odlupati Blake Fleming. Kako si njega uhapsio?
Stari sam fan Laddio Bolocko (to medije ne interesira pa je tu zato njegova veza s Mars Voltom za koju previše ne marim iskreno). Čuli smo se preko facebooka i chat-ali pa je sve nekako prirodnim putem oboje navelo na suradnju. Sretan sam zbog toga.

Albumi Seven That Spells su izlazili i za ruske tako i za američke diskografske kuće. Kako dolaziš do izdavača i ima li razlike između njih obzirom na geografski smještaj?
Obično nema razlike - većinom su to sve one man operacije. Doduše sad smo reizdali jedan album na finskom SVART label-u - to je nešto veće malo. Do izdavača dolazim tako da radim dobru mjuzu i šaljem par mailova kad nešto trebam izdati. Nema druge filozofije. Oko 6-7 labelova je u igri. S nekima sam naravno i posvađan.



Personalne promjene su itekako izražene u Seven That Spells. Koliko te one ometaju u radu, točnije koliko usporavaju rad grupe?
Apsolutno nikako. Samo poboljšavaju situaciju jer dolaze normalniji ljudi i bolji glazbenici. Jeremy White je trenutno jedini stalni član uz mene. Nas dvojica smo mastermindi Sevena i svih ostalih projekata. Malo je ubojica koji mogu pratiti naš tempo. Sad nam se pridružio i Gordan Tomić iz Cojonesa na većini stvari. Imam predobru ekipu bez koje ne bih uspio ništa napraviti.

Koji su glazbeni utjecaji, ako postoje, krivi za zvuk Seven That Spells na početku karijere, a koji danas?
Previše bendova. Na početku sigurno acid mothers temple zbog kojih sam i počeo slušati psych / acid rock. Sad je to kaos i pomutnja žanrova i utjecaja.

Više od deset godina na sceni, iza grupe je dosta albuma, a kao da cijelo vrijeme grupa ciljano ne želi pobjeći iz undergrounda. Jesam li u krivu?
Ako imaš bend koji ima stvari od 20 minuta i svira nxt lvl glazbu - kako je moguć bilo kakav komercijalni proboj. Za to mi onda treba drugi bend. ;) Zabavno mi je raditi beskompromisnu glazbu. Seveni su na neki način postali moj životni stil. I vice versa naravno a ha h ah a. Ja više ne vjerujem u underground. Preslab je i onemoćao. Postao je kao generički vitamin c iz hladne apoteke. Loše.

Dvije vaše pjesme prisutne su u kompjuterskoj igri "Tiny & Big". Pridonose li takve stvari popularnosti grupe i kako uopće gledaš na takvu suradnju?
Za popularnost ne znam niti me pretjerano briga - financijski je Z A K O N. Da bar još takvih stvari sjedne. Takve suradnje su mi dobre samo ako je i proizvod sa druge strane jednako dobar. Onda mi je ok dati mjuzu za takvo nešto. A ta igra je super jer sam i ja stari gejmer. Od spectruma preko commodora i amige pa do dan danas.

Kako objašnjavaš činjenicu da si popularniji vani nego kod nas?
Statistika. Premala smo zemlja. Nema tu nikakve mistike.

Bili ste prvi hrvatski underground band na japanskoj turneji. Iskustva?
Bilo je izvrsno - htjeli smo ići opet ali je roknula Fukushima. Fantastična hrana, prošli smo pola japana i stvarno svašta vidjeli, popili i pojeli. Totalni kaos od zemlje. Volio bih se tamo vratiti kao turist. Imali smo i nezgodu jer nam je bubnjar obolio usred turneje pa smo svaki dan svirali s novim japanskim bubnjarem. Zanimljivo iskustvo u svakom slučaju.

Uskoro kreće i turneja po Europi, uključujući i premjerne nastupe po Velikoj Britaniji. Postoji li trema, posebno što se tiče nastupa na otoku?
Trema nakon 25 godina sviranja - sumnjam ha hah ah ah. Zanima me kako će biti tamo. To je najteže tržište. Ali moramo ići tamo. Previše smo Njemačku i okolne zemlje rokali zadnjih godina. Moramo dalje.

Postoji li razlika između tuzemne i strane publike?
Ne. Nikad nisam primjetio. Možda sam uvijek prerazoren.

Tvoji albumi izdani su uz digitalni download i u fizičkom obliku, na cd-u i što posebno raduje, na vinilu. Slušaš li uopće ploče ili si strogo na diskovima i kompjuteru?
Samo komp. Apogee kartica i pro monitori. To mi je dovoljno. Vinil je ultimativni audio format ali zahtjeva vrijeme i opuštenost. Trenutno nemam ništa od navedenog. Vinil je super format i za dizajn. Puno više prostora i mogućnosti. Svaki tvoj album je dizajniran s pažnjom na svaki detalj. Tko je glavni krivac za to i smatraš li sam dizajn albuma bitnom stavkom?
Ja. Kako radim konceptualno sve je jednako bitno da se dočara i podrži ista vrsta atmosfere i poruke. Dobar kaver isto prodaje album na kraju krajeva. Meni je bitno samo da je sve konzistentno i vrhunski zakucano.

Jastreb, kao side-projekt?
Jastreb je zločesti mučitelj naoružan jednim rifom koji sije smrt po nesretnom narodu. Fascinira me da to uopće negdje prolazi. Obožavam taj bend. Ništa što ja radim nije projekt. To su uvijek ravnopravni entiteti sa vlastitom biosferom i sudbinom.

Pratiš li uopće domaću scenu, postoji li nešto što ti je zanimljivo?
NE.

Kraut rock u Hrvata danas, bar gledano s pozicije bendova koji putuju tim pravcem i nije baš nešto ekstra popularna disciplina?
A gdje je? To je uvijek bio marginalni smjer glazbe. Treba ipak biti naslušan za takvu vrstu glazbe.

Image na pozornici?
Više je bitan stav po meni. Iz toga sve izlazi. Apsolutno SVE.

Komunikacija, bar s domaćom publikom, u slučaju Seven That Spells uvijek je bila specifična. Kako danas pristupaš tom odnosu?
Umorno. Ne da mi se više tlačit narod i glasom i svirkom. Ostao sam na svirci.

Što možemo očekivati na koncertu u Tvornici 19/12?
Masu opreme, super ljude i glazbenike na stejđu gdje rade ono što najbolje znaju. Glazbu.

Niko, hvala na razgovoru. Nešto za kraj?
Vidimo se na koncertu!!

jura // 15/12/2014