Tabahi su trojac mladih intelektualaca - studenata iz Karachija koji je nedavno objavio istoimeni debi album. Uz obaveze na fakultetima, oni čak 6 dana tjedno rade prilično teške fizičke poslove, imaju samo slobodnu nedjelju i uglavnom održavaju probe 2-3 puta mjesečno kada usklade 'prazne' termine. O njihovoj zemlji Pakistanu već desetljećima se medijima provlači iscenirana slika primitivnog, siromašnog, zatucanog i zaostalog društva napaćenog fundamentalistima, teroristima, Talibanima, paravojnim organizacijama i negativnim konotacijama. Tako je bilo pred četrdesetak godina kada su završili rat s Indijom, podijelili se na istočni (Bangladeš) i zapadni (današnji Pakistan), te je uslijed suptropske klime, obilatih svakodnevnih kiša i skromne urbanističke infrastrukture bez kanalizacije Karachi od strane same gradske uprave bio proglašen najprljavijim gradom na svijetu. Po tadašnjim religijskim načelima nisu zakopavali svoje mrtve, već su bdijeli na svetilištima pod otvorenim nebom nad pokojnicima čekajući da strvinari iskljucaju i pojedu lešine. Grad je uistinu bio prljav, preplavljen jatima ptica i njihovim izmetima, a prilikom svake kiše, otpad, smeće i fekalije plivale su dobrih par pedalja na otpadnim vodama.

Međutim, danas je situacija znatno drugačija. Kroz protekla 3 desetljeća zemlja se izgrađivala i urbanizirala, mijenjale su se vlade, te je uspostavljeno demokratsko društvo koje, kao i u svakoj tranziciji služi samo za ubiranje harača na račun njenih stanovnika. Ali, sustavno se kroz sve to medijski nastavila slika o lošim društvenim prilikama i abnormalno teškim životnim uvjetima o kojima vođa benda Faiq Ahmed (gitara) govori u ovom interviewu da su namjerno izmanipulirane činjenice koje naveliko štete njegovoj domovini. Prije ovog razgovora časkali smo putem facebooka u sitnim jutarnjo-noćnim terminima s vremenskim odmakom od 4 sata. Primjerice, kada bih on ili ja otpočeli 'chat', recimo, po našem vremenu oko 22h, kod njega u Pakistanu bilo je 2 poslije ponoći. Znao sam mu i oko 2-3h izjutra poslati poneku poruku, ponešto ga priupitati, a on se već probudio, spremao za posao ili na fakultet. Redovito je bio spreman da mi odgovori u roku od minutu-dvije. Na koncu smo se dogovorili da obavimo kompletan interview u 'jednom dahu', dakako na engleskom jeziku s kojime barata besprijekorno.

TABAHI: Prije svega, zahvaljujem vam za ovu ukazanu priliku, jako to cijenimo. Stvarno nam je bilo super obaviti ovaj interview i naše misli podijeliti sa cijelim svijetom, i to uglavnom pomaže Pakistanu i bendu Tabahi promovirati naš album posvuda diljem svijeta .

Molimo, recite nam nešto o bendu? Kako je to počelo...

TABAHI: Tabahi je započeo 2008., s glavnim članovima Faiqom i Hassanom, učili smo svirati gitaru i 'džemali' smo zajedno. Tada smo imali peteročlanu postavu i počeli smo raditi obrade pjesama od naših velikih nadahnuća poput Slayer, Metallica, Sodoma sve od stare škole iz 80-90-tih, zlatne thrash generacije. Onda kasnije u 2009. svi članovi su morali napustiti zemlju, no nastavili smo daljnja istraživanja. Sve se dogodilo sa mnom (Faiq - gitara), upisao sam fakultet, ali i dalje sam ostao u bendu, napravio sam i napisao originalne autorske pjesme u nadi da će doći dan kad će bend ponovno funkcionirati. Na kraju 2013., upoznao sam Hydera, zvijer od bubnjara koji je savršeno odgovarao za Tabahi. Daniyal je počeo učiti bas od mene, a onda smo se konačno polovicom 2013. odlučili da ponovno pokrenemo Tabahi i počeli smo raditi na najboljim thrash metal albumima s utjecajima thrash metal industrije u cijelom svijetu!

Što znači ime Tabahi?

TABAHI: Tabahi je zapravo riječ na našem Urdu jeziku, a znači uništenje. Veliki utjecaj na bend je kao što se uočava njemački thrash metal bend, legendarni Destruction (uništenje). Razaranje je ono što vidite svugdje u Pakistanu, pa čak i u cijelom svijetu. Bilo da je poslovna industrija, političko uređenje, ekonomsko okruženje u našoj zemlji. Tabahi nema namjeru podržavati takve događaje. Naše pjesme na albumu su posebno napisane za širenje konstruktivne poruke svim dijelovima svijeta otklanjanjajući negativne percepcije kakve ljudi imaju za našu zemlju .

Rock i metal scena u Pakistanu ...

TABAHI: Rock i pop scena u Pakistanu je bila aktivna uglavnom 90-ih, bilo je par bendova koji su stvarno utjecali na Tabahi, ali kao što znate naša zemlja prolazi kroz teška vremena, većina umjetnika doslovno se bori ovdje kako bi imali nekakav novac i potporu za svoj život. Dakle, glazba je ovdje uvijek primarni izbor za bilo kojeg umjetnika, ne mogu se osloniti na glazbu kako bi se opstalo. Kad je riječ o metalu, samo 20-30 posto stanovništva ga ovdje sluša, neki od metal bendova uspjevaju preživjeti i momentalno se usredotočuju na objavljivanje samostalnih albuma jer ne postoji podrška za glazbu u našoj zemlji. Nadam se da se to može promijeniti u narednim godinama! Neću pitati o društveno-političkom ozračju. Mnogo tuge ste izrazili u svojim pjesmama. Zanima me kako živite? Čime se bavite? Kako preživljavate?

TABAHI: Mi smo sva trojica studenti, a također radimo kako bi preživjeli da možemo svirati metal, kupiti neophodne stvari za sebe i bend, žice za gitare, skinove za bubnjeve, svi smo stalno na terenu i redovito izdvajamo neki iznos za bend iz plaća da bi bend radio i normalno funkcionirao. Također imamo podršku od naših roditelja, što je jako dobro. Studiramo, radimo i tek onda na red dolazi glazba.

Album. Koje su tehničke mogućnosti za snimanje u Karachiju ?

TABAHI: Ima nekoliko studija za snimanje u Karachiju, ali i oni su prilično skupi kada je u pitanju snimanje pjesama i čitavog albuma. Stoga smo osnovali naš vlastiti studio uz pomoć nekih stručnjaka iz lokalne i međunarodne industrije. Imamo produkcijsku pomoć iz Velike Britanije i Italije kako bi napravili najbolji mogući zvuk koji smo ikada postigli.

Gdje održavate probe? Prema slikama na albumu, čini se da je to neka skromna prostorija.

TABAHI: Da, to je naš 'jam' boravak. Vježbamo dvaput ili triput mjesečno samo zbog teškog vremenskog rasporeda, ali album je snimljen u 2 mjeseca: bubnjevi, gitare, vokal, sve! Neke od pjesama su nastale još prije nekoliko godina što je bila prednost pred ulazak u studio i samo snimanje. Uglavnom probe održavamo u kasnim večernjim satima, a tu u istoj prostoriji imamo i vlastite zabave, pa i večeramo u njoj. Sve to u istoj sobi!

Za sada ste album objavili samostalno kao d.i.y/ free-download. Tražite li nekog izdavača?

TABAHI: Tražimo neke izdavačke kuće kako bi se naš album promovirao diljem svijeta. Trenutno imamo potpisan ugovor sa SWA Productions and Distributions (Turska) koji su izdali našu album na kazetama i CD- ima, a album se može kupiti i s njihove web stranice.

Vaše pjesme osim energije imaju i snažan društveno - politički karakter...

TABAHI: Da, to je ono što smo željeli istaknuti u našim pjesmama. One se mogu odnositi na većinu zemalja koje imaju iste društveno političke probleme. Poruka je očistiti sve negativnosti koje ljudi imaju o našoj zemlji, Pakistan je u principu jako dobra zemlja!

Imate li zbog toga problema s fundamentalistima? Znaju li oni uopće za vaš rad?

TABAHI: Da, stalno se plašimo fundamentalista! Metal je žanr koji nije toliko popularan ovdje tako da mislim kako smo prilično sigurni da ne prate naš rad, eksploziju naših ideja i misli. Opet, album je produciran i napisan za sve zemlje koje imaju slične uvjete i probleme.

Zanima me, točno precizirano, da li je u Pakistanu dozvoljeno javno izvoditi rock, metal, pop, punk glazbu? Kakav je rejting zapadne kulture?

TABAHI: Zapadna kultura je danas prilično dobro prihvaćena, koncerti se ne održavaju redovito, ali da, zapadna kultura je tu. Međutim, ako govorimo o metal / rock glazbi, postoji tek nekoliko ljudi koji su u metalu i cijene glazbu, pa su metal koncerti momentalno u hiatusu.

Za pjesmu "Hona Hai" bili ste inspirani s tekstovima pisca Sabira Zafara. Tko je on?

TABAHI: Sabir Zafar je pakistanski dobitnik Tamgha-e-Imtiaz (Medal of Honor za poeziju) u 2010. godini. To je jedina pjesma na našem Urdu jeziku koju smo uvrstili na album. Nakon što je čuo pjesmu po prvi put, stekao je apsolutni utisak da očito nije talent za pisanje rock pjesama, mada je njegova ghazals karijera dobila zaokružen smisao. No, nakon par preslušavanja, shvatio je melodiju i postao više zainteresiran za pisanje nego što smo zapravo mislili da će biti. Ovo je ustvari njegova prva 'Metal' pjesma koju je napisao.

Stekao sam dojam da ste za demokraciju. Što inače ljudi i narod u Pakistanu razmišljaju o takvom obliku društva?

TABAHI: Ne podupiremo demokraciju. Ona je samo odličan način da se ljudi zavaraju i postanu njeni robovi za sve godine koje dolaze. Pakistan jest povezan s demokracijom i gasi je, kao, ima već par godina da je vojska glavna snaga u društvu i to se u Pakistanu radilo prilično dobro. No, nakon što se demokracija dočepala vlasti, korupcija se proširila posvuda. Pakistan je zemlja u kojoj je strogoća zakon i kao takva ona vlada. Pitam zato jer u prvom singlu "Democrazy" kažete 'demokracija neće doći bez obzira koliko dugo ćemo u tome ustrajati '. Pa, stiče se dojam da ne vjerujete čvrsto u taj cilj?

TABAHI: Mi čvrsto vjerujemo da demokracija nije način za ljude da žive svoj život. No ipak, ako je demokracija provedena na pravi način, to bi trebao biti veliki oblik i odgovornost za vladu! Ali u našem slućaju u našoj zemlji se ne odvija sretno zbog masivne korupcije izdajica takozvane demokratske vlade.

U pjesmi "Twisted minds" kažete 'ljubav je zatvor , brak je jebeni pakao...'. Govorite li o tome iz svojih osobnih iskustava ili jednostavno samo iz neke druge točke gledišta?

TABAHI: To je jedno od mojih (Faiq Ahmed - gitare) osobnih iskustava; pjesma koja je napisana o dominaciji žena u Pakistanu. Kultura je prilično etička, ali kada je riječ o ženama, spolna diskriminacija je uvijek tu. U društvu kao što je naše, žene mogu uvijek dobiti ono što žele, ali onda muškarci moraju trpjeti posljedice.

Koliko je uobičajena pojava bombaša-samoubojica na ulicama? U pjesmi "Virgin bomber" govorite o tome...

TABAHI: Ha-ha-ha, ne postoje nikakvi bombaši samoubojice na našim ulicama, to nije tako smrtno ozbiljno kao što izgleda. To je samo pogrešna percepcija kako ih mediji na televiziji i u svijetu predstavljaju, mi u principu živimo normalan život baš kao i ti ljudi, no to ne znači da se budimo na zvuk okidača i bombardiranja, život ovdje u Pakistanu jest težak, ali svaka zemlja ima svojih problema. "Virgin bomber" je posveta svim ljudima koji su izgubili svoje živote u samoubilačkim bombaškim napadima, ako pročitate stihove, to je priča o tome kako normalna osoba postaje bombaš samoubojica svetih propovjednika. Ti sveti propovjednici najbolje portretiraju i prikazuju lošu sliku o našoj zemlji!

Spominjete đavla u "Devil Inside". Ima li to neke poveznice s bitkama talibana (hrvatski naziv za sljedbenike Osame bin Ladena) i američke vojske? Je li taliban pravilna riječ?

TABAHI: Da, Taliban jest točna riječ. Oni su veliki sljedbenici Osame bin Ladena. Vrag je u svakome od nas, mi to znamo i pokušavamo sakriti . "Devil Inside" je o preuzimanju kontrole nad tvojim životom da bez utjecaja đavla donosiš sve odluke. No talibani samo rade ono što žele, imaju čak i potporu naše nove vlade, to je kao dobro!

Također, napadate i na medije (pjesma "Televised end") . Kakva je situacija s medijima u vašoj zemlji?

TABAHI: Kao što sam spomenuo u prethodnim odgovorima, mediji su pravi krivci za to. Mi vjerujemo u slobodu prava i svega toga, ali nažalost kada čovjek u Americi gleda da ljudi umiru u Pakistanu vjerojatno će si misliti da je naša zemlja u totalnom rasulu! Stoga bi trebali biti stroži zakoni protiv toga, umjesto promoviranja terorizma gledajući koliko se u eteru promovira Pakistan u negativnom smislu.

Zanima me kako vi generalno gledate i doživljavate zapadnu kulturu Europe i SAD, te političku situaciju s Barrackom Obamom? Jest, pitanje je kompleksno, ali mi pokušaj dati racionalni, diskretan, konkretan i sažet odgovor...

TABAHI: Mi stvarno nemamo nikakvih problema sa zapadnom kulturom bilo gdje. To samo govori da jednakosti ljudskih prava moraju biti prisutne u svakoj zemlji. Stižu nam velike reakcije iz cijelog svijeta, a one su doslovno iznenađene našim pozitivnim pogledima da svaki Pakistanac također razmišlja. Nije da mi mrzimo svaku bijelu osobu ili da svi imamo oružje za vlastite potrebe, to je samo jednakost koja je bitna. Teroristi se igraju s oružjem, a mi se igramo s našim instrumentima.

Koncerti ? Svirate li u Pakistanu? Gdje ih izvodite? Svirate li možda i po inozemstvu?

TABAHI: Da, radujemo se svirkama u inozemstvu i zaista tražimo svaku priliku da promoviramo naš album uglavnom i zbog činjenice da su koncerti, ovdje u Pakistanu momentalno odgođeni na neki period zbog sigurnosnih prijetnji i manje količine metal publike.

Postoji li mogućnost da vas vidimo u Europi ?

TABAHI: Nadam se ako se nađe bilo koji promotor vani koji bi nas pokušao dovesti u Europu jer bismo htjeli izbaciti sve iz svojih srca! Trojica smo, Tabahi doslovno žude za žive svirke! I u tome smo najbolji!

Planovi za blisku budućnost?

TABAHI: U najbližoj budućnosti planiramo promociju našeg albuma diljem svijeta, također svirati uživo i napraviti što više dobre i pozitivne metal glazbe koja će pomoći da se promijene negativne percepcije koje ljudi imaju o našoj zemlju, o Pakistanu.

Možda imate neku posebnu poruku za publiku i javnost u Hrvatskoj i Europi ?

TABAHI: Da, posebno smo vam zahvalni za ovaj interview i to što ste nas kontaktirali. Svi moji prijatelji, thrasheri, metalci u Europi i Hrvatskoj, Tabahi želi vašu podršku! Imamo 13 pjesama na albumu, besplatni download pronađite na našoj facebook stranici (www.facebook.com/tabahi666), gdje možete slušati naše pjesme i naš trud. Molimo vas da nam prilikom slušanja bilo koje pjesme javite svoje osjećaje i dojmove jer nam to stvarno mnogo znači, to je svijet za nas! Hvala vam još jednom!

Također hvala i vama puno na vašem odvojenom vremenu za ovaj intervju .

horvi // 18/04/2014