Donosimo vam interview sa organozatorom Retro Music Festivala u Novom Vinodolskom, Karlom Starčevićem.

1. Od kud ideja za festival?

Pa sve je krenulo iz jedne druge priče, a to je da sam sa svojim dugogodišnjim prijateljem Igorom Polakom odlučio pokrenuti neka događanja u Novom Vinodolskom, gradu u kojem živim. Predivan primorski gradić, blizu svima, ali po malo neiskorištenih potencijala. Odlučili smo to uokviriti imenom Novi Music City i priča se počela kotrljati. Da predstavljanje mog partnera ne ostane samo na imenu, recimo još da je on pokretač i vlasnik portala www.mikser.hr, ali i organizator, promotor mase muzičkih događanja u HR, sa svojom firmom PolakMedia. Sama ideja da početak te priče bude baš Retro Music Festival je ispala gotovo slučajno. Saznali smo da je američki legendarni bend The Blasters na europskoj turneji i da bi ih se moglo angažirati. Na toj "platformi" se krenula rađati ideja festivala. Kako sam ja već 25 g. u toj vrsti glazbe, bilo mi je nekako jednostavno uokviriti cijelu priču, pozvavši svoje kolege i prijatelje da budu dio festivala.

2. Zasto bas u Novom Vinodolskom ?

Kao što sam već prije rekao, to je grad u koji sam 1998.g. došao živjeti povučen svojim korijenima(točnije u Povilama pokraj Novog ,gdje mi je rođena baka). Živući u toj maloj sredini kao glazbenik, čovjek upozna skoro sve ljude koji tamo žive, pa je tako predstavljanje ideje i organizacija tako zahtjevnog projekta, puno lakša. O pomoći lokalnih struktura, kao što su poglavarstvo grada, turistička zajednica i centar za kulturu, da i ne govorimo. Bez njihove pomoći, festival bi bio neostvariv i ovim putem im još jednom zahvaljujem, a isto tako i mojim prijateljima ugostiteljima,koji su podržali ovu ideju, pomalo neobičnu za ovo podneblje. 3. Tko je uz vas jos vodio organizaciju festivala ?

Uz mene su tu bili moji prijatelji,koji su svaki u svom krugu djelovanja preuzeli dio organizacije na sebe. Već prije spomenuti Igor Polak se bavio medijskom promocijom, Mario Butorac direktor Centra za kulturu je odradio sve oko koordinacije sa gradskim strukturama, smještajem izvođača itd., i Kruno Krapec koji je bio zadužen za ugostiteljstvo. Još ću ovdje spomenuti Međić Alena, službenog fotografa, dizajnericu Rubčić Vanju, I udrugu "Stari put" koji su pomogli sa oldtimerima. Neka mi ne zamjere svi drugi dobri ljudi, koji su svaki na svoj način pomogli, ali kad bih sve nabrojao, ovaj intervju bi bio pre dugačak.

4. Jeste li zadovoljni sa urađenim?

S nekim stvarima jesam, a s nekima i nisam. Svaki početak je težak i kod tako velikih projekata, ima dosta kotačića koji zaškripe, kao i više sile, koju čovjek nemože predvidjeti. Zato se kaže da za jedan uspješan festival treba više godina kako bi se stvari posložile i funkcionirale glatko. Međutim,takve stvari me ne obeshrabruju, već mi pokazuju smjer u kojem trebam ići. Sve ukupno gledano,zadovoljan sam. Dobio sam vrlo pozitivne reakcije svojih sugrađana, koji su uvidjeli atraktivnost ovog događaja, i svaki sa svojom idejom mi pomažu u planiranju sljedećeg.

5. Tko je sve svirao na festivalu, i da li je bilo problema sa dovođenjem bendova?

Na festivalu su svirali: The Jets, Greaseballs, Mississippi Queen, Sapiens, Bad Bones, Mojo Stuff, Cat Paws, D Elvis.Za puštanje glazbe su bili zaduženi Charlie, Gogo, Shlapa i Omar. Imali smo i modnu reviju koju je osmislila Vanja Rubčić (Kunda design), kao i izložene oldtimere. Tu stvarno moram pohvaliti modnu reviju, koja je bila fantastično izrežirana u kombinaciji sa oldtimerima i plesnom skupinom iz ZG.
Što se tiče bendova, posebno ću se zahvaliti svojim kolegama i suradnicima, koji su se uklopili u skromni proračun i koje je veselilo biti dio ove priče, pod bilo koju cijenu. Čak su i The Jets,koji su u zadnji čas uskočili u priču, pristali doći dva dana ranije, da bi nas letovi došli jeftinije. Zadivili su me svojom skromnošću i pristupom, ali o njima malo kasnije. Jedini, i najveći problem oko line up-a se dogodio kad su The Blasters, glavni izvođači, otkazali turneju uslijed bolesti, dva tjedna prije početka. Za jedan festival u povojima, koji je cijelu priču zavrtio oko tog benda, bio je to težak udarac. Vijećali smo dva dana što učiniti, jer je time festival izgubio na atraktivnosti i otvorenosti interesu širih glazbenih poklonika, ali smo zaključili da je sve otišlo već pre daleko i postalo pre veliko, da bi odustajali. U tom trenutku je uslijedio ekspresni dogovor sa Jetsima i priča se nastavila. Evo sad smo opet kod njih, pa ću vam ispričati jednu crticu, da bi shvatili koliko su,osim svog ogromnog talenta i kvalitete, sjajna ekipa.
Dakle, uslijed našeg dvodnevnog druženja, dobili smo priliku dobro se upoznati, čak smo došli do frapantnog saznanja i koincidencije, da sva četvorica(njih tri brata i ja) imamo po jedan bubreg! To nas je odmah nekeko dublje povezalo i otvorilo, pa mi je druženje s njima vjerovatno i najdraži dio cijelog festivala. U četvrtak popodne, Bob(najstariji brat i kontrabasist), vidjevši moje zabrinuto lice, upita koji je sad problem iskrsnuo. Ja mu kažem da su mi iz jednog benda javili, da basist neće uspjeti doći na vrijeme i da neće moći odsvirati nastup u jutarnjem terminu, a to je trebalo biti i otvorenje festivala. Na to on pita šta ljudi sviraju, i kad sam mu objasnio, hladno kaže:"Ma nemoj se oko toga uzrujavati Karlo, ako se dečki slažu, ja ću uskočiti sa basom.". Ja ga zabezeknuto gledam, a on kaže:"Svi smo mi zajedno u ovom i trebamo se potruditi da to uspije." Osvojili su me za uvijek. Klanjam se gospodo.
Na kraju je onaj basist ipak uspio posložiti svoje obaveze i doći na vrijeme, a dečki nisu ni svjesni "koji je igrač čekao s klupe". J
6. Planirate li festival učiniti stalnim ?

Pa početna ideja je bila da probamo naš angažman oko promocije Novog Vinodolskog, pa tako I samog festivala, uokviriti na četiri-pet godina i još uvijek me to drži, ali strah me je da sveopća neimaština ne pokvari naše planove. Mislim da ću početkom sljedeće godine odlučiti dali i kako dalje. Žao bi mi bilo da se to ne nastavi, ali ako ne dobijem podršku, sam neću moći. Shvatio sam da je to puno previše posla za jednu osobu i volontiranje prijatelja.

7. Kakva je bila posjećenost? Omjer "mlado/staro" ?

Posjećenost je poprilično opala odustajanjem Blastersa, govoreći o ljudima iz drugih gradova i susjednih zemalja i toga smo bili svjesni kod one odluke, dali odustati. Razlika između Jetsa, koji su bend poznat samo u rockabilly krugovima i Blastersa koji su opće poznati po muzici za filmove "Od sumraka do zore" i "Vatrene ulice", u kojem su se i pojavili, je velika. Ne kvalitetom, ali popularnošću svakako. Dakle u večernjem dijelu programa, kojem se moglo prisustvovati samo s ulaznicama, nije bilo gužve, ali je zato grad bio dobro popunjen, što je i najbitniji dio ove priče, jer je festival dijelom zamišljen i kao dio turističke ponude, a znatiželjnih turista nije falilo. Tako da je dio programa koji se odvijao po kafićima i koji se nije naplaćivao, bio pun pogodak. Kako je to obično stvar sa retro muzikom, omjer starog i mladog je pola pola. To je vrlo pozitivna i energična glazba koja je interesantna i onima koji ju inače ne slušaju, a onima koji su uz nju odrasli, poslastica. Još kad dobiju priliku "upoznati" klasu kao što su the Jets, to je izniman doživljaj.

8. Ima li jos koja interesantna crtica sa festivala?

Ima tu još puno crtica koje bi se mogle ispričati,ali kako sam ja bio u "žrvnju organizacije", svirao sa dva benda, uskakivao gdje god je nešto zapelo, davao intervjue, pa čak i kuhao, radio frizure, puno stvari mi je promaklo, pa sam o njima čuo od drugih. Tako da bi možda bilo interesantnije pitati nekog drugog o tome i uključiti u ovaj intervju.

Ivan K.

terapija // 09/12/2012