Na samom početku da se osvrnemo na jedini rockabilly festival u Hrvatskoj Tear it Up! Nakon što ste prije četiri godine svirali na Tear it Up! festivalu Mississippi Queen je opet tu. Što možete reči o samom festivalu? Da li se popularizirao?

Očito je da festival svakom godinom postaje sve popularniji i ove godine mi se čini da je bio daleko najači do sada. Kažu da svaki novi projekt tog oblika treba oko 5 godina, da bi se pokazalo. Ova godina je definitivno potvrdila uspješnost "Tear it up!" festivala i čestitam svom kolegi Kruni Krapecu na tome.

Kakva je posjećenost festivala? Da li većinu posjetioca čini stara ekipa ili je rockabilly poklonika iz godine u godinu sve više?

Posjećenost svake godine raste, ali o egzaktnim brojkama bi se ipak trebalo pričati sa nekim kompetentnijim. Ono što mogu potvrditi sa sigurnošću jeste da oni koji su jednom bili, vraćaju se svake godine i sa sobom dovode novu ekipu. Je li se ove godine našao pokoji Pink Cadillac na festivalu pošto znamo da ukoliko netko dođe sa vintage autom ima slobodno nocenje?

I po tome je ova godina bila najatraktivnija do sada, jer je dosta ekipe došlo sa oldtimerima. Svi koji bi voljeli "provjeriti pile", a i samu atmosferu, predlažem istraživanje youtube-a, gdje su postavljeni klipovi.

Vi ste na sceni vec pune 23 godine. Kako je sve to krenulo, tko je u biti Mississippi Queen i otkuda ideja za imenom?

Pa zbog toliko godina na sceni, vjerujem da je za mnoge to "stara priča", ali evo da ponovimo. Kao ekipa, bili smo već "dokazani" rockabilly-i, sa manjim muzičkim iskustvima po drugim bendovima,a najviše po tulumima uz gitaru ili doowopanje, pa smo nakon odsluženja vojnog roka zaključili da bi to mogli nekako oplemeniti i dati mu ime. Tako je nastao Mississippi Queen. Priča oko imena je interesantna jer smo to učinili na originalni način napravivši listu prijedloga i anketu među ekipom. Najviše glasova je skupio MQ. Originalna postava je bila u sastavu: Starčević Karlo (ritam gitara), Renato Zgrablić-Pit (ritam gitara,usna harmonika), Vedran Žanko (solo gitara) i Jurica Štelma (kontrabas). Sadašnja postava, uz Juru i mene, su još Gvozden Šop (gitara) i Kruno Krapec (bubanj).

Kako su izgledali vaši prvi koraci i otukda je uopće došla ta ljubav prema rockabilly glazbi?

Tko su Vam bili glazbeni uzori?

Sve oko MQ je krenulo mojim dolaskom iz vojske (odsluženje vojnog roka u JNA). U to vrijeme, Pit, Vedran i Kruno Katulić su već odradili par manjih nastupa kao trio bez imena, a repertoarom blues-country. Meni se to jako dopalo i na prvom sastanku smo odlučili, da svatko u svojoj omiljenoj grani glazbe "donese" par pjesama. Pit je bio svestran, Vedran bluzer-rnr, Kruno country-doowop,a ja rockabilly. Tako, na samim počecima, MQ nije bio striktno rockabilly bend, ali ubrzo odlaskom Krune i dolaskom Jurice sa kontrabasom, bend je iskristalizirao sound, koji smo tada nazivali "Outlawbilly", kao spoj outlaw countrya i rockabillya. Zaljubljivanje prema toj vrsti glazbe je individualno i neznam kako je došlo kod mojih kolega, ali krivac za moje uplovljavanje u te vode je frend iz škole, Mario Korelac-Divljak. U to vrijeme je bilo teško doći do bilo kakve glazbe tog stila, tako da su nam glazbeni uzori bili uvjetovani rijetkim pločama koje bi netko donio iz vana, ili onima koje je bilo moguće kupiti i kod nas, a to je bilo samo par izvodžača kao što je: najpoznatija Sun petorka, Stray Cats(Gonna ball), Matchbox, Shakin' Stevens. Kasnije kad smo se uspjeli opskrbiti nekim pločama iz vana, pali smo pod utjecaj neorockabilly-a preko Crazy Cavana,Jetsa,Polecatsa,Shakin' Pyramidsa itd...

Možete li prokomentirati kako je izgledao Mississippi Queen kroz povijest, od prvog do zadnjeg albuma?

Na prvim snimkama(kompilacija "Rock this town") bio je to kvartet bez bubnja. Potom tri pjesme, koje su objavljene kao bonus na"Golden Years" kao trio bez bubnja, dok su druge stvari na albumu snimljene kao kvintet sa bubnjem(Igor Balent) i violinom(Gorana Čehić). Onda smo na albumu "Ten Years After" opet bili trio bez bubnja."Did You Say Love?" je snimljen kao trio,s novim gitaristom(Ivan Semeš). Četvrti album,"Rockabilly Heaven Bound", opet s novim gitaristom(Axel Prefacke) kao trio, ali ovaj put sa nadosnimljenim bubnjem na nekoliko pjesama(Axel), što nas je ponukalo da uvedemo bubanj u stalnu postavu.

Kako ste zadovoljni s prijemom albuma "Rock-a-billy Heaven Bound"i kada možemo očekivati neke nove stvari?

Taj album je definitivno do sada naš najbolji uradak, a tako je ocjenjen i od kritike i publike. Nove stvari se uhodavaju i nadam se da neće proći puno vremena do izlaska našeg novog cd-a.

Rockabilly scena u Hrvata i opčenito u regiji. Ima li velike razlike i postoji li ona uopće?

Ako govorimo o bendovima, scena je jača nego ikad. Postoji masa bendova koji sviraju rockabilly ili bliske stilove, kako u HR tako i u SRB i SLO.Jedino Bosna malo zaostaje sa samo dva sajko benda,ali to je od uvijek bio dio njihovog šarma
Kakva je ponuda i potražnja za rockabilly svirkama trenutno u Hrvatskoj?
Pa moram priznati da je potražnja dobra.Sve je više lokala i klubova koji ugošćuju RBilly bendove, a to je mislim uzrokovano sve većom segregacijom u glazbi i težnjom da čovjek čuje bilo što samo da "živi ljudi sviraju", da su prisutne gitare i da se osjeti energija koja ne potencira "razbijanje čaša". Svirali ste dosta i u inozemstvu. Da li možete usporediti publiku ovdje i vani?

Da. Vani je publika pretežno vrlo profilirana, a kod nas je takve malo. Kod nas na koncerte većinom dolaze ljudi kojima je to simpatično,a neznaju previše o toj vrsti glazbe.

Kako mladima približiti rockabilly muziku u današnjem svijetu komercijale odnosno "mainstrem-a", da li uopce prepoznaju taj žanr ili misle da je "rockabilly" pojam za neki space shuttle.

Mislim da svojom, od nedavno, sveprisutnošću na (još uvijek underground) sceni, činimo sve što je potrebno.Uz to,velikom zaslugom Roberta Marekovića, radio voditelja na HR2, postoji dovoljno "reklame" našeg muzičkog ukusa, a mladi su skloni eksperimentiranju i sami se isprofiliraju,ako se prepoznaju u nečemu. Samo trebamo i dalje pristupati tome što radimo, srcem i dobrim vibracijama.

I za kraj kakvi su vam planovi za budučnost i imate li neku poruku za čitaoce?

Planovi su jednostavni, nastaviti dalje raditi ono što volim i gurati dokle ide. I za kraj samo da napomenem čitaoce da je u funkciji naša
službena web stranica gdje mogu pratiti naš rad.

Ivan K.

terapija // 01/10/2012