Razgovor vrlo ugodni i intervju poduži sa Scottom McCloudom nakon koncerta Paramount Styles @ MIKK, Murska Sobota, 19/11/2011.

Mali indie band

Nakon fenomenalnog nastupa Paramount Styles u zagrebačkoj Tvornici, spontano se rodila ideja o odlasku na njihov koncert u Mursku Sobotu dan poslije. Zahvaljujući promotoru MIKK-a (hvala, Tomica!) ukazala nam se prilika za intervju sa Scottom McCloudom. Isprva smo imali veću tremu od šiparica koje čekaju na Justina Biebera, ali Scott je ispao sjajan sugovornik i totalno drag tip. Iako je za vrijeme koncerta na momente bio - kao i mi - s pravom iživciran povremeno prebrbljivom publikom, pristojno je krivnju za brbljanje preuzeo na sebe, te ponovno dobrog raspoloženja naručio nam pivo i raspričao se s nama. Nakon pohvale za dobru svirku, osjetili smo ipak potrebu osvrnuti se na raspričanu publiku koja ga je ometala, no Scott je diplomatski pojasnio:

- Znaš kako je kad nemaš dobar mikrofon. Za ovaj bend, pogotovo za tihe pjesme, trebam stvarno dobar mikrofon jer vokal nosi velik dio pjesama. Ako nemam snage u glasu da mi pomogne iskontrolirati publiku i uključiti ih u pjesme, onda ih ne mogu ušutkati. Inače ih uspijem ušutkati ako se vokal čuje dobro. Ali snalazimo se s onim što dobijemo. Mi smo mali indie bend i ne putujemo sa svojim toncem, nemamo svoje mikrofone tako da... Snalaziš se kako znaš, svaku večer pokušavaš da sve funkcionira kako treba, najbolje što možeš.

Na koncertu u MIKK-u otpjevao je jednu pjesmu s novim slovenskim bendom Werefox u kojem sviraju i pjevaju članovi Psycho-Path s kojima je ranije također surađivao. Koja je priča sa Scottom McCloudom i slovenskim bendovima?

- Pa valjda je stvar u tome da.... Ma u biti ne radi se čak samo o Sloveniji, nego i Hrvatskoj. Imao sam sreće da smo s Girls Against Boys svirali u Ljubljani negdje 1995…

- '96-te, da, - fan u meni osjeća potrebu da ga ispravi.

- Da, '96-te. Tamo sam upoznao hrpu ljudi, upoznao sam Matu Škugora, vi ga, naravno, znate. U to se vrijeme događalo puno stvari, bio je rat i nismo mogli svirati u Hrvatskoj. Tad sam upoznao i ljude iz Psycho-Path. Oduvijek sam nastojao, naročito na prostorima gdje ima kul bendova ili bendova koji su meni kul, ponuditi im svoju podršku ako su zainteresirani za ono čime se ja bavim. Otpjevati neku pjesmu s njima ili slično, da im probam pomoći. Mislim, ako si u slovenskom bendu, nije ti lako probiti se izvan Slovenije. Tako da su nam Psycho-Path bili predgrupa na turneji po Njemačkoj i još par puta. Nastojim to raditi da se na neki način odužim.

U duhu slične suradnje na ovoj turneji im se na stageu pridružila i violončelistica Káča iz Brna u Češkoj, ali Scott naglašava da surađuje s različitim glazbenicima na različitim poljima, ovisno o potrebama benda. Tako su s Paramount Stlyes svirali sjajni klasično obrazovani glazbenici koji mogu svirati i klasiku i rock, poput Julie Kent iz Antony and the Johnsons i Simona Lenskog, poznatog belgijskog glazbenika i člana benda DAAU. Violončelo Scott smatra posebnim, tajnim oružjem Paramount Styles koje obogaćuje njihove pjesme, na što Bir i ja kao roboti klimamo glavama u odobravanju, dok on nastavlja:

- To je moj osobni dojam jer... Naša glazba ima dodirnih točaka s Girls Against Boys kad se radi o bučnim dijelovima, ali onda imamo te tihe stvari s violončelom. To je nešto što Girls Against Boys nisu nikad radili, što mi se jako sviđa jer je to i za mene nešto novo. Paramount Styles rotira pet-šest različitih violončelista, ovisno o tome gdje sviramo. A i violončelisti su često zauzeti, ne mogu bilo kad na turneju.

Savršen koncert

Meni vrag ne da mira, moram se opet osvrnuti na koncert dan ranije u Zagrebu, za koji i Scott kaže da je bio odličan. Svi s kojima sam pričala su se složili oko istog komentara, zvuk u Tvornici je rijetko kad bio tako dobar, ma zapravo savršen, što je doprinijelo cjelokupnom dojmu.

- To ste trebali snimiti, iskoristiti za neki live album, ozbiljno!

- Slažem se. Za razliku od večerašnjeg koncerta, sinoć je zvuk bio savršen. Jučerašnji nastup je bio savršen, po mom mišljenju. Ono sinoć u Zagrebu je bilo točno onako kako bih želio da bend zvuči, u potpunosti se poklopilo s mojom glazbenom vizijom onoga što želim postići. Jako sam sretan kad se to dogodi i dobijem priliku izraziti točno ono što želim s bendom. A sinoć u Zagrebu sam imao tu priliku, bilo je točno onako kako treba biti. Kao da nije bilo dovoljno to što smo u autu na putu za Sloveniju cijelo vrijeme pričali kako je jebeno bilo u Zagrebu, nas dvoje moramo ponoviti koliko smo sretni što smo bili tamo. Pubertet u 30-ima, zajebana stvar. U Zagrebu sam Scotta gnjavila sa svim time, ali Bir to, nažalost, nije znao pa večeras on nastavlja:

- Jesi li ti osjetio taj feedback od publike?

- Naravno! Osjetio sam to. Ja sam izvođač, bavim se ovim već 20 godina i isto tako znam i kada zvuči loše. Ono što svaki izvođač pokušava ostvariti je ta prilika da se sve savršeno poklopi, kad sve zvuči kako treba, kad imaš priliku stvarati svoju glazbu i istovremeno uključiti i publiku. To je onda sjajna večer. A sinoć vam se posrećilo!

Smijemo se njegovu komentaru dok nam pubertet daje gas i ulazi u petu brzinu. Bieberovi fanovi su nula za nas dvoje. Kome još nije jasno, razgovaram sa svojim junakom još iz mladih dana. Prisjećanja na Zagreb nas odvode dalje u povijest i moram spomenti fenomenalne koncerte Girls Against Boys u KSET-u. Sjeća se i Scott tadašnje atmosfere i lude publike.

- Kad smo god svirali tamo, pitao sam Matu ''Koji...? Zašto? Zašto su ljudi tako ludi za Girls Against Boys, ne razumijem?!'' Jer oba smo puta svirali u KSET-u, tako malom prostoru, i svaki put je klub bio totalno, totalno pun! Baš opasno prepun ljudi. I bilo je tako ludo, publika je bila zakon. Drugi put sam pitao Matu ''Dobro, u čemu je stvar?'', ne znam je li to istina, vi ćete razumijeti, ali rekao mi je da u doba kad su Girls Against Boys počeli svirati, to su bile rane 90-te, vi ste prolazili kroz rat i svu tu ludost, i muzika koju su ljudi tada slušali se urezala u njihovo pamćenje. Tako mi je rekao. Smatra da ljudi zato i dalje vole Girls Against Boys, jer ih podsjećaju na ta vremena koja su bila važan dio vaše povijesti. I za mene je to bio važan period u životu, ali osjećam se poćašćen time što ljudi vole našu glazbu, posebice zato što su je zavoljeli u tako stresnim vremenima. Mislim, činjenica da su Girls Against Boys svojom glazbom doprli do toliko puno ljudi je za mene nevjerojatna! Ali to je tipično za hrvatsku publiku. Svi znaju za priču s The National, Bir se prisjeća da su čak i kao potpuno nepoznat bend na svom prvom nastupu u KSET-u imali više ljudi na koncertu nego igdje drugdje. A onda se ljetos dogodio Terraneo gdje su bili headlineri pred desetak tisuća ljudi, što je i Scottu totalna ludnica. Hmmm, zašto ne bi i on svratio idućeg ljeta do Šibenika, mislim si. Ako može tolika hrpa slušati tamo nekog Matta Berningera koji pokušava glumiti velikog Staplesa…Tko ne bi otkinuo na lika sa sexy glasom koji je u stanju napisati pjesme s tekstovima Aha, yeah, yeah, yeah, it's alright, it's nothing, so come on koji zvuče dobro?! Ali prisjećanju dolazi kraj.

Pjesme su priče

Bira zanima koja je priča između Scotta i različitih gradova jer nekoliko pjesama Paramount Styles u nazivu nosi imena različitih gradova.

- Rekao bih da imam tu neku romantičnu viziju gradova, ne znam ni sam točno zašto. Dijelom zahvaljujući tolikim turnejama. Volim kad prije turneje sastavljamo popis gdje ćemo sve ići i onda pogledam imena gradova i mislim si: "Vau, to je zanimljivo, kako će tamo biti, što će se tamo događati...". Mislim, svatko ima svoju romantičnu ideju o gradovima, tipa o New Yorku ili Zagrebu ili Pragu. Čuo si za neki grad još kao klinac i znaš za različita mjesta i imaš tu neku svoju predodžbu što očekivati. A puno puta i ne ispadne kako si očekivao. Sviđa mi se poigravanje tom idejom jer se slično može primjeniti i na glazbu. S rokenrolom je ista stvar: imaš neko iskustvo ili očekivanje o nekom mjestu ili situaciji, romantičnu predodžbu - rokenrol je zapravo prilično romantičan, kao i gradovi. Zato volim pjevati o tim stvarima, jer sam bio u tim gradovima i doživio sam i romantičnu verziju, ali i onu groznu. Imam prilike razgledavati, upoznati grad, ali obično ne baš svaki put svaki grad. Npr. u Pragu sam bio valjda petnaest puta u zadnje tri godine, tamo već imam i svoj omiljeni hotel i najdraži birc i...

- I najdraže cure, hehe? - Bir se osvrće na "Girls of Prague". No, ispada da smo promašili ceo fudbal. Penal na prazan gol. Tribine šute u šoku.

- Pjesma Girls of Prague govori o nečem drugom. Čitao sam članak o trgovini ljudima radi prostitucije i vikend-seks turizmu u istočnoj Europi, mislim da je to vrlo tužno. Mračno i usamljeno. I sjećam se davno kad bi dolazili u Prag, bilo je toliko prostitucije na ulicama. To mi se čini tako usamljenim pa sam htio napisati pjesmu o tome. Tako da pjesma Girls of Prague govori o ljudima koji nešto traže, ali neće to pronaći tamo gdje misle da se to nalazi.

Vraćamo se na veselije teme, nastavljamo s gradovima i romantičnim idejama putovanja. Prisjećam se davnog teksta Pere Glodića objavljenog u Arkzinu; mnogi su glazbu Girls Against Boys i neke njihove tekstove smatrali savršenim soundtrackom za vožnju i putovanje?

- Točno tako! Sa Girls Against Boys, a i sa sadašnjim bendom, uglavnom sam najviše vremena za razmišljanje o glazbi imao upravo dok smo putovali. Tako da sam o pjesmama razmišljao dok bi se vozili po SAD-u, 90-tih je to bilo u kombiju. Vidiš obrise grada s autoputa i misliš si ''Koji ja kurac tu radim? Kakav je ovo grad? Zašto bi netko tu uopće došao?''. A onda upoznaš ljude, svaki grad ima svoj kulturni život, svoje specifičnosti i postao sam fasciniran time jer toliko puno putujem. Tada razmišljam o glazbi, u kombiju, na putu... Znao sam sjediti u kombiju i pisati tekstove usred noći, vozeći se autoputom. U pjesmama Girls Against Boys se isto spominju gradovi, često. - Pa onda, s obzirom da si rekao da još nemate naziv za novu pjesmu Paramount Styles, možete ju nazvati po Zagrebu! - smijem se, a u sebi mislim, bilo bi i vrijeme, dobre ste koncerte ovdje imali, partijali po zagrebačkim splavima…

- Možda bih mogao, da, hehe! Ali onda si mislim, možda sam malo pretjerao s tim imenima gradova pa možda da stanem? U Zagrebu smo se uvijek ludo proveli i jako volim Zagreb, uglavnom zato jer imam prijatelje kao što su Mate i drugi. To su stari prijatelji koje znaš od ranije s turneja i koncerata i super je sresti ih opet i vidjeti da se još bave tim stvarima. To je jedan od razloga zašto i dalje toliko putujem, da bih se vidio sa starim prijateljima.

Awww. Roboti se uključuju i klimaju glavama. Mislim si, baš je divan lik taj Scott. Dodat ću ga za frenda na Facebooku. Bir nema pojma što mi se vrti kroz glavu i manirom profesionalca nastavlja dalje:

- To je stvarno lijepo, obogaćuje cijelo iskustvo.

- Da! - ma, toliko se slažemo u svemu da je to milina. Prava smo ekipa.

- To je osobna priča. Imati bend je kao da pišeš priču o svom životu. Vezana nit, postane dijelom tebe. Pišeš pjesme o svom životu...

- Jel bude kakva knjiga o tebi, hehe? - Bir pita, a ja već imam naslov, u glavi pišem uvod i razmišljam koji bi se izdavač dao uvući u taj projekt.

- Pa, pokušavao sam nešto pisati... budem nešto napisao, da.

Misli mi se vraćaju na to kako sam upala u cijelu ovu priču i kako mi se sjekira utapa u medu, a ništa od toga ne bi bilo da se putem Bir i ja nismo našli s ekipom s terapije.net. Ove godine obilježavaju desetu godišnjicu rada, a Bir nalazi zanimljivu paralelu. Približavaju li se i Scottu kakve obljetnice uskoro, u Zagrebu me podsjetio da će uskoro 20 godina Venus Luxure No. 1 Baby…

- Pa, imam malog sina, postao sam otac. - ostajemo iznenađeni odgovorom - rođendan mu je u siječnju, navršit će godinu dana i to mi je najvažnija obljetnica koja se približava. Ja sam nedavno napunio 44 i već sam 25 godina u svemu ovome. I turneji je kraj, zreo sam za odmor.

Odmor, ali radni, jer sa Paramount Styles želi uskoro snimiti novi album ili barem EP od četiri-pet pjesama. Ali nas najviše razveseli informacija da Scott radi na novim pjesmama Girls Against Boys. Još jedno iznenađenje!! Ali Scott me spušta na zemlju.

- Vidjet ćemo što će biti s tim.

Girls Against Boys vs Paramount Styles?

Od slabo poznatih Soulside pa strelovitog uspona sa Girls Against Boys, nakon kojih je uslijedilo lagano "spuštanje" sa New Wet Kojak, sa Paramount Styles se vratio na početak. Krug je zatvoren, ali glazba je sve bolja. Usprkos tako bogatoj karijeri, jasno je da će se ljudi uvijek vraćati na upravo onaj bend s kojim je stekao najveću popularnost iako, kad me strah od svetogrđa ne bi priječio da to prevalim preko usta, možda bih se i ja složila s Goranom Pavlovom s Potliste kad kaže da su Paramount Styles bolji od ičega što je Scott radio sa Girls Against Boys.

Ma, čekaj, kome ja lažem? Bila bih sretna kao malo dijete da ih ponovno vidim na stageu, a i Bir se nada ponovnom okupljanju i turneji. Scott nije siguran za turneju, ali uzbuđeno nam govori da Girls Against Boys imaju novu stvar koja rastura! Hijao!! No dobro, probavam se skulirati. Mislim si, već smo i bogu i njemu dosadni s pitanjima o Girls Against Boys. Ali Scott me razuvjerava, usprkos tako šarenoj glazbenoj karijeri i povremenim solo nastupima (evo i 10. prosinca će solo gostovati u Ateni), ipak mu ne dosađuje da ga ljudi stalno pitaju baš o Girls Against Boys, dapače, ponosan je na to. Pa i treba biti. - To valjda počneš više cijeniti s godinama. Dok sam bio usred svega toga, prije puno godina, nisam stigao biti ponosan jer sam bio previše zaokupljen pokušavajući da sve to uspije. Tako sam sretan i ponosan da ljudi i dalje vole našu glazbu, da im je i dalje stalo do nje. Mislim, jako volim Paramount Styles, ali ono što se nama dogodilo sa Girls Against Boys, u ono vrijeme dok smo postojali, je nešto tako fenomenalno i dogodi se samo ponekim bendova. Meni se to može dogoditi samo jednom u životu. Ne očekujem da Paramount Styles ikad, ikad postignu istu stvar. Girls Against Boys su bili nešto posebno, mislim da se to više neće ponoviti. Zato sam jako ponosan da sam bio u tom bendu, da nam je išlo tako dobro i da se i dalje zna za našu glazbu.

Na putu smo Bir i ja pričali o Todu A iz Cop Shoot Cop i njegovoj suradnji s talijanskim ska-gipsy-brass-rock bendom Figli di Madre Ignota, čestim zagrebačkim gostima koji međutim nemaju ama baš nikakve veze s onim što su Cop Shoot Cop stvarali. Još jedan sjajan bend čiji je glavni lik otišao u skroz druge vode, možda iz sličnih razloga kao i Scott, jer zna da se Cop Shoot Cop više nikad neće ponoviti i nekako to ne bi ni imalo smisla.

- Da, vjerojatno. Mislim, ja volim kad se Girls Against Boys nađu i kad sviramo, što je doduše rijetko, ali volim svirati stare stvari. Ali ne bih bio zadovoljan da se i dalje bavim samo tom glazbom. Da se nismo razišli mogli smo snimiti još pet albuma i svi bi bili isti, ponavljali bi se. Moraš se razvijati i mijenjati, isprobavati nove stvari. Kad si umjetnik, želiš eksperimentirati poput Toda. Ponekad eksperiment uspije, ponekad ne, ali i dalje pokušavaš. To je sastavni dio stvaranja i bavljenja glazbom. Tražiš nove stvari koje te uzbuđuju, ne želiš se ponavljati. Čak i da su Girls Against Boys bili još popularniji, ja bih svejedno htio isprobati neke nove stvari. Jer o tome se radi, kako dati nešto novo.

S Paramount Styles su dali upravo to, pa je i bend vrlo zadovoljan turnejom. U startu je taj bend bio plod ljubavi, kaže Scott poetski, želje za traženjem nečeg drugačijeg i novog, a sad polako postaje sve više i više poznat. Počinje stvarati svoje ime, ljudi ga sve više vole. Ne samo zato što ima veze s Girls Against Boys, nego zbog samih Paramount Styles. Jasno mi je i zašto: bend primjetno evoluira. Na koncertima njihove pjesme djeluju puno moćnije, a i općenit je dojam da su posljednjim koncertom u Tvornici podigli stvari na višu razinu u usporedbi sa prijašnjim nastupima Paramount Styles u Zagrebu. Bir će kasnije isto komentirati da su pjesme uživo puno bolje nego na albumima.

- Da, bend se razvija. Jako sam zadovoljan jer nam je svaka sljedeća turneja sve bolja i bolja. A i radi se o drugačijem bendu. Raniji nastupi u Zagrebu su bili u postavi od trojice, bend evoluira, više nas je, zvuči više kao rock bend, ali i dalje ima te ostale stvari koje volim. Uvijek nastojiš napredovati. Svaki glazbenik nastoji postići taj neki savršeni moment. Nikad ga ne dosegneš, ali ne odustaješ. Uživo zvučimo bolje nego na albumima, iskreno. Na albumima ima sjajnih pjesama, ali gledavši kao cjelinu, još nisam postigao savršen album s njima. Mislim da se na nastupima uživo približavamo tome.

Jel vrijedi spomenuti još jednom da su se u Zagrebu tome vraški približili?

Svakodnevni Scott

Ali, što sad nakon koncerta? Kad nisi u bendu, nemaš puno izbora. Poslušaš, odeš doma i vraćaš se svakodnevnici. Mi smo ovaj vikend imali priliku za dvije poslastice za redom, ali ni za Scotta stvari ne odstupaju previše od "normalnog". Mi se vraćamo svojim potrebama, poslovima, obitelji, a on svome sinčiću.

- Sjajan je, mali desetomjesečni frajer, jako mi nedostaje. Inače se nakon turneje vratim stvaranju nove glazbe, a u zadnje vrijeme i podučavam sviranje gitare. S Paramount Styles sviram akustičnu gitaru, u Girls Against Boys sam svirao električnu, a tehniku sviranja sam dosta uvježbao još i kao metalac. Tako da dosta dobro sviram metal i učim klince svirati Metallicu, Megadeath i takve stvari. I tako zarađujem, to mi je kao honoraran posao. Tako da ću sljedeći tjedan učiti klince svirati Trivium ili tako neki ludi metal bend. Možda jednog dana napravim metal bend, to bi bilo fora. Možda nove Girls Against Boys stvari budu metal, hahaha!

Hmm, Girls Against Boys sa shredajućim solažama. Znam neke kojima bi se to i svidjelo. Svi se smijemo, a Scott nastavlja:

- Odrastao sam uz metal, išao sam na koncerte Ozzyja Osbournea, AC/DC... Ta je glazba drastično utjecala na Girls Against Boys, ali se to ne čuje toliko jer je isprepletena sa svim ostalim. Rokenrol, metal, pogotovo rani bendovi tipa Black Sabbath i slični, sve je to itekako prisutno u punk rocku.

Da se sve na neki način vrti u krug, jasno je i iz obrade Misfitsa koja je Paramount Styles tako sjajno legla. There's no business like Horror Business. Sve je to rokenrol!

- Pa da! I usput, hvala vam što ste došli! Sinoć smo pričali i hvala da ste opet došli skroz ovamo na naš koncert i napravili intervju.

Kako ne bi došli, nakon sinoćnjeg koncerta izbora nije bilo. I Bir je imao druge planove, ali smo zajednički zaključili da ta Murska Sobota i nije tako daleko.

- ''Jebeš sve, subota je, ajmo u Sloveniju!'' - zafrkava nas Scott. Suzdržavamo se od hrvatskih pošalica o Sloveniji i njenoj veličini. Nema on pojma da sam prije petnaest godina propustila njihov ljubljanski koncert i priliku za intervju koji sam trebala napraviti za Arkzin. Tada sam imala sitnih šesnaest godina, i evo me danas tu, nadoknađujem propušteno. Paradise happens! Svemir i Bir su se pobrinuli da se poklopi baš sve. A poklopila se i pokoja dobra svirka na ovoj turneji, Scott nastavlja:

- To je ono što pokušavaš postići kao glazbenik. Isto je bilo i s Girls Against Boys, znali smo svirati pred tisuću ljudi svaku večer i svejedno nisam bio sretan. Nekad bi se poklopila jedna ili dvije večeri tjedno kad bi sve funkcioniralo kako treba. Možeš imati loš nastup i pred tolikom publikom, vjeruj mi. Publika to ne primjeti, ali ti da. I onda kad ti se jednu večer sve potrefi, bude savršeno, to je ono što nastaviš pokušavati postići. To se dogodilo u Zagrebu i još par puta na ovoj turneji, nekoliko puta na prošloj turneji i to me dovoljno motivira da nastavim pokušavati dalje. Bir primjećuje da se takvim nastupima osvoji i par novih fanova te se nadovezuje na koncept davanja prilike fanovima da sami odluče koliko su spremni platiti za muziku koju slušaju. Zanima ga i Scottovo mišljenje o novom prijedlogu zakona o internet piratstvu (Stop Online Piracy Act) koji je trenutno u proceduri. Odavno je svima jasno da glavni izvor prihoda današnjim bendovima više nisu prodani albumi, već zarada od sponzora i turneja.

- To je neki novi svijet. Glazba kakvu sam poznavao više nema vrijednost. Danas vrijednost imaju samo svirke uživo i takav doživljaj glazbe. Meni to odgovara, za mene nema neke velike promjene. I dalje radim ono što volim, idem na turneje, sviram uživo. Naravno da sam sretan kad ljudi plate za glazbu. Na našim koncertima ljudi i dalje kupuju CD-e, ali to čine da bi podržali bend. Što je sjajno jer moraš podržati glazbu koju voliš. Istina je da ljudi više ne posvećuju toliku pažnju glazbi kad je sve potpuno besplatno na internetu, ona gubi na vrijednosti. Ne znam kako će to završiti, hoće li ljudi zbog tolike količine i dostupnosti potpuno izgubiti interes za glazbu ili će se stvari odviti u nekom sasvim drugom smjeru. Nemam odgovor na to.

Ja to znam na vlastitom primjeru. U autu mi leži hrpa sprženih CD-a, ne vodim ni najmanju brigu o njima.

- Jer ih nisi platila, jasno! Sjećam se davno, dok sam bio mlad, sigurno je i s vama bilo isto, imalo se malo novaca i išlo se kupiti samo jedan CD tjedno, pažljivo se biralo što kupiti. Kad bih došao doma i preslušao CD, možda i nisam bio najzadovoljniji odabirom, ali bih ipak preslušavao taj album pet-deset puta da ipak nešto dobijem od njega. Danas je toliko toga dostupno da nitko zapravo više ne sluša ništa. Poslušaju dvije sekunde, što je žalosno. Neki kažu da je to smrt glazbe. Da će ostati samo, što ja znam, Lady Gaga. Ja u to ne vjerujem, ali stvari su se definitivno promijenile.

Ima čovjek pravo. Sjetim se svojih mjesečnih odlazaka u Iz sve snage i uzbudljivog odabiranja koji ću si album priuštiti tog mjeseca. I Bir se prisjeća, nekad davno namjeravao je nekom prilikom kupiti samo jedan CD, otišao je u dućan u kojem je mogao poslušati CD-e i na kraju kupio njih pet.

- Da, tako je nekad bilo. Znam po sebi, poslušaš albume u dućanu i onda izađeš van s deset CD-a više i 200 eura manje. Danas toga više nema. Ljudi me pitaju što slušam, ali ne slušam gotovo ništa, od svega poslušam 10 sekundi. Za razliku od nekada, ne trošim energiju ni vrijeme na to jer ga nemam. Nekad si s iščekivanjem jedva čekao da izađe neki album. Danas u toj priči više nema previše emocija.

Kako vi stojite s vremenom i energijom? Trebate preporuku? U moru bendova koji u nazivu imaju vukove i kristale, za bend s vrhovnim stilom biste morali pronaći oboje. Emocije će doći same.

See it and it will happen
Feel it and it will come
It was a real cool time

Razgovarali: Martina i Bir
Tekst: Martina

terapija // 29/11/2011