'Če bi imel kovanec za vsako pesem ki sam jo zapel... bi bio zdaj že bogat'.

S poznatim performansom uz akustičnu gitaru, Matej je ovaj puta uzeo stihove iz romana "Anthurium" kojeg je objavio 2011. godine, te napravio ponovno začudan album kombinacijom pjevanog i spoken-word izraza.

Kroz 12 pjesama on vrlo ugodno i samozatajno šeta od teme do teme poput boema kome su događaji bliske okoline i mater i ćaća i otrok. Od emotivnih komada u kojima su glavne uloge fatalne žene i djevojke ("Piratska Jenny"), preko obaveznih artističkih preokupacija o smislu života i umjetničkog rada ("Občestvo svetnikov", "Samostan", "Gozd, ki ga je požgal Johnny Cash", "Potomci Jean Harlow"), sve do kritike svijetu u kojem više nema oproštenja ("Banana boat song"). Tek pred samim koncem albuma Matej baca jednu svoju individualnu prispodobu ("Beach Boysi so odpeli zadnji koncert"), da bi ga završio mirnom elegijom "Pesem s konca sveta". Posebno valja izdvojiti domišljati komad "Iliada" u detla-blues maniru sa pozadinskim neurotičnim krikovima i metežom, te vrlo zabavnu "Med drugim". Njegov lirski stil je tokom albuma neprekidno na visokom nivou, pun je metafora, zajedljivog cinizma i interesantnih pikanterija s puno kratkih sličica, a uklopljenost sa njegovim ugodnim i nenametljivim melodičnim vokalom cijelom djelu daje konceptualni ugođaj kratkog omnibus art filma.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 14/06/2012