dame i gospodo, drugarice i drugovi, otpratili smo 2004. (neki manje pijani nego proslih godina) i vrijeme je, tralalalala, ne za nove radne pobjede već za prezentiranje pobjednika godine gore spomenute. order by desc slijede:
na 10 mjestu, dame i gospodo, drugarice i drugovi,
the libertines, s naravno istoimenim albumom! sex, droga i rnr su opet u modi (ma što mi mislili o tome). jesu glupi? jesu! jesu neinventivni? jesu? jesu zabavni? jesu! računa li se to? računa! jeee!
idemo dalje!
na 9. mjestu samting komplitli diferent:
keane: hopes and fears, pičkaste melodijice tisuću puta već viđene, no i dalje beskrajno zavodljive. možda i sam album i nije baš tako super, no somewhere only we know, this is the last time i everybody's changing su toliko dobre da ga smješatju na ovo mjesto na kojem jest.
na 8. mjesto su zasjeli
lambchop - am c'mon / no you c'mon , koji je izdan tamo početkom godine i malo je nedostajalo da zaboravim na njega. neoprostivo, jer dotični igrači iz nashvillea nikad još nisu snimili nešto što ne bi ocjenio barem vrlo dobrim.
streets - a grand don't come for free je 7. s obzirom na fantastični prvijenac ovaj album je možda mala stagnacija, ali nemojmo dozvoliti da nas usporedba s prethodnikom zavara. ovo je i dalje ludo dobro.
sad već skoro pucamo u višu klasu. broj 6. su
manic street preachers s albumom
lifeblood. fenomenalan singl, love of richard nixon, fantastična uvodna 1985, ništa manje loš ostatak (da ne nabrajam sad pojedinačno pjesme) dokaz su da su msp neuništivi i da i dalje rade možda najbolje i naslušljivije melodije. provokacija: mislim da su msp bolji bez ričija nego s njim! eee, sad bu me grom pogodil!
na broju 5 je najslađi, najsočniji i najseksi album protekle godine:
kelis - tasty. jebozovna pojava, jebozovna glazba, ima li bolja kombinacija? tasty!
juhuuu!
nick cave opet radi fenomenalne albume! na broju 4, dame i gospodo, drugarice i drugovi, album
abattoir blues/lyre of orpheus! dakle već drugi dupli na ovogodišnjoj listi. ovo je(su) album(i) koji svakim slušanjem otkrivaju nešto novo i ne igraju na prvu loptu, čak i likovima poput mene s petnaestogodišnjim iskustvom u praćenju rada dotičnog gospodina. stavim ja tako cd i ono ništa, neke tamo pjesme, cave je, nema frke, to se kuži, ali ono, ništa. ne budi lijen, probao ja ponovo, ma dobra je ova nature boy i breathless, a i get ready for love nije loša. i tako krene lavina. cave & the bad seeds su i bez blixe zakon i nadamo se da je nocturama bila zaista dno karijere i da nas u bližoj budućnosti čeka još dobrih albuma i poneki koncert...
brončana medalja odlazi u sjedinjene američke države i to na vrat
toma waitsa. njegovo dostignuće je
real gone. ne pitaj ništa, ima tu na terapiji recenzija (koja se sad meni ne da tražiti, iako postoji tražilica koja, vidi vraga, čak i radi!)
dobitnici srebrne medalje su
interpol sa albumom
antics. malo division vokala i bas dionica i malo brit popa bi u svim ostalim slučajevima bila katastrofa. no, interpol iz svega uspijeva isčupati najbolje i uprkos prosječnim srednjoškolskim liriksima album ostaje kao jedan od pečata 2004.
zlato ove godine odlazi u škotsku. naravno, osvajači su
franz ferdinand s istoimenim albumom! albumom veselim i razigranim, albumom za sve prilike, za vožnju na more, za ševu, za ples, za život! recenziju na terapiji ste naravno pročitali...
i za kraj treba spomenuti
tbf - maxon universal i
edo maajka - no sikiriki koji su najbolji hrvatski albumi u prošloj godini, te jedan strani koji je van konkurencije (jer albume s obradama ne računam iako su mi posebno dragi), a to je
nouvelle vague...
dejan // 06/01/2005