Krenut ćemo nekim redom pa ćemo prvo spomenuti glavnu headlinericu festivala Candye Kane.
Dotična dama, korpulentna i markantna blues diva veličanstvenog glasa ima iza sebe uzbudljiv život i sjajnu karijeru. Njen najnoviji studijski album ''Superhero'' i nominacija u tri kategorije na 2010 National blues foundation nagradama - BB King Entertainer of the Year, Best Blues Contemporary CD and Best Contemporary Blues Female postavljaju Kane u sam vrh bluza u Americi. Odrasla u disfunkcionalnoj obitelji već kao teenagerica je postala majka, a ubrzo nakon toga i pin up djevojka sa naslovnih strana, pa punk-rock, hillybilly, blues anarhistica i to sve prije nego li je napunila dvadeset i prvu. Danas nakon 20-tak godina na sceni, iza nje je 10 albuma za čak 6 diskografskih kuća, bezbroj nagrada i status jedne od najboljih i najzabavnijih blues pjevačica. Njen mix tradicionalnog i električnog započeo je još u ranim 80-tima kad je svirala u Hollywoodu sa svojim glazbenim prijateljima Social Distortion, Dwight Yoakumom, Dave Alvinom, X, Fear ili Los Lobos. Njezini koncerti su opet posebna priča. Odaje počast starim blues damama ali čvrsto stoji u sadašnjosti. Ona reži, viče zavija i nadasve pjeva o svim životnim patnjama koje je prošla. Glazba joj služi kao terapija ( ko tu koga kopira :) bilo da izvodi izvorni blues ili neku gospel baladu. Koliko je ona sigurna u sebe, koliko je samoironična i koliko se dobro osjeća u svom tijelu govori i sama Candye koja kaže da je ''debeli crni transvestit zarobljen u ženskom tijelu'', a njezina scenska odjeća prepuna perja i šljokica samo potvrđuju tu tvrdnju. Njezinu kvalitetu prepoznali su i mnogi kroničari bluesa te je tako uključena u mnogobrojne blues i Jazz antologije uključujući i ''Rolling Stone and Musichounds Guide to Jazz and Blues'' i ''Dan Akroyds' 30 Essential Women of the Blues''. Osim njene glazbene karijere ona je i aktivistica i filantrop, bilo da se radi o svjetskom kongresu o Downovom sindromu ili o njezinoj humanitarnoj akciji gdje daje instrukcije o glazbi djeci sa poremećajem u razvoju ohrabrujući ih da pišu blues pjesme.
Greg Koch je gitaristički velikan kojeg često nazivaju ''otkačeni gitaristički genij'' ili električki virtuoz'' a hrvatska publika imat će prilike po prvi puta vidjeti njegove gitarističke čarolije u kojima tako fenomenalno miješa blues, jazz, country, folk i sve što mu padne pod ruku. On je bio jedna od najbolje čuvanih tajni u gitarističkom svijetu dok ga 2001. godine na NAMM showu (najvećem sajmu instrumenata na svijetu) nije otkrio nitko drugi doli legendarni Steve Vai koji je oduševljen njegovom svirkom odlučio potpisati ugovor sa njime za svoju diskografsku kuću Flavored Kingse I Vaija je oduševilo ono što Greg u šali naziva ''Chet Hendrix susreće Kingse (BB-a, Alberta i Freddija)''. Ali u toj šali ima i puno istine jer Greg Koch nevjerojatnom lakoćom miješa razne stilove svojih idola - od već spomenutih pa preko Jeff Bescka, Steve Ray Vaughna pa do Ritchie Blackmorea. Objavio je i nekoliko DVD-a i knjiga za učenje gitare, a kulumnacija suradnje Hal Leonarda i Fendera bila je knjiga Toma Wheelera ''The Stratocaster Cronicles'' objavljena povodom 50-te godišnjice Fender Stratocaster gitare. Greg Koch Trio čine još Thomas Good na bas gitari i Del Bennett na bubnjevima a zajedno dolaze u Zagreb nakon svoje europske turneje gdje su prošarali po pola kontinenta, i tu će održati koncert i glazbenu radionicu u sklopu festivala.
Carl Reuter & The Harpoons je projekt čija je ideja začeta krajem 2009. kada su se upoznali engleski blues glazbenik sa hrvatskom adresom Carl Reuter i Predrag Lovrinčević, pjevač i usnoharmonikaš splitskog Harpoon Blues Banda. Ta ideja realizirana je kroz dvostruki studijski album pod nazivom '' Blues On 1&2'' Album sadrži dvadeset i tri potpuno autorske pjesme koje potpisuje Carl Reuter & the Harpoons. Britanas Carl igrom slučaja zaljubljuje se u Dalmaciju te sa svojom suprugom Hrvaticom prije dvije godine, nakon izuzetno dinamičnog i avanturističkog života mijenja mjesto boravka i stalno se nastanjuje na otok Čiovo kraj Splita. U Hrvatskoj snima i solo album te uz europske nastupe počinje nastupati i po regiji u ''one man band'' izvedbi. Splitski Harpoon Blues Band tijekom svog već četverogodišnjeg postojanja u gotovo jednakom sastavu te nakon više od 400 nastupa u Hrvatskoj ali i van njenih granica, uživaju status vrlo agilnog i jednog od najpopularnijih hrvatskih blues bendova. Iskren i beskompromisan pristup bluesu odlika su Harpoonovaca a u Carlu su našli glazbenika istomišljenika te svom dosadašnjem radu dodali zadnju kockicu koja je upotpunila mozaik.
Grupa Picksiebner okuplja se 2003. godine. Često su najavljivani kao vesela klupska atrakcija, a njihova glazba dobiva naziv ''hard country''. Taj period djelovanja obilježili su nikad objavljenim live albumom koji je snimljen u zagrebačkom klubu ''Route 66''. Singlom ''Thank you Jesus'' najavljuju svoj album prvijenac koji 2007. objavljuje izdavačka kuća Croatia Records. Izdanje se sastojalo od starih country, blues i rock hitova koji su ponovno aranžirani u specifičnom stilu čime je dobiven novi zvuk na hrvatskoj sceni. Nakon prvog albuma bandu se u live svirci povremeno priključuje i Dražen Rodik na pedal steelu i slide gitari. U studenom 2007. Hladno Pivo poziva ih kao goste na koncert u Veliku dvoranu Doma sportova, a tijekom 2008. godine pridružuju se Majkama kao predgrupa na hrvatskoj turneji iza čega su se izrodile dvije suradnje za slijedeći autorski album. Drugi autorski album ''Erik Trkaća Svinja'' objavljen je u listopadu prošle godine u izdanju Croatia recordsa a velika koncertna promocija održana je u klubu Boogaloo 29. travnja.
Tomislav Goluban usnu harmoniku počeo je svirati krajem 1997. godine u želji da u Hrvatskoj oživi ostavštinu country/delta blues izričaja što su uzrokovali sati i sati slušanja snimaka legendarnog Sonnya Terrya. Tijekom godina Goluban je izbrusio svoj glazbeni izričaj u unikatni spoj country-bluesa i hrvatske tradicionalne glazbe. Sa sastavom Little Pigeon's ForHill Blues do sada je objavio tri albuma ''Pigeon's Flight'', ''Mr.B.'', i ''Zagorje Blues'' te dva maxi singla ''Brzi vlak'' i Libertin trioligija''. Od međunarodnih uspjeha treba spomenuti 4. mjesto na svjetskom prvenstvu u sviranju usne harmonike World Harmonica Festival 2005. godine u njemačkom gradu Trossingenu, a njemački website Harp online, specijaliziran za usnu harmoniku, 2004. godine proglasio ga je sviračem s najnemilosrdnijom scenskom izvedbom ikad. Goluban je jedini hrvatski indosant najpoznatijeg svjetskog proizvođača usnih harmonika, tvornice Hohner iz Njemačke. Prošle je godine Goluban osvojio tri prestižne nagrade: Status - u kategoriji ostali instrumenti, Porin za novog izvođača godine te nagradu Fender Mega muzika /Hohner za inziman doprinos glazbi u sviranju usne harmonike. Rođeni kalifornijac Robert Lon Johnson od kad zna za sebe pjeva, piše i skalda blues. Kao da bi netko tko nosi ime i prezime legende delta bluesa i mogao drugačije. Na prijelomu tisućljeća Lonnie je sreću odlučio potražiti u Hrvatskoj. I tko zna kamo bi ga put odnio da za svog boravka ovdje nije pronašao srodne duše u Damiru Haliliću Halu a zatim i Mariu Žuveli i Krešu Oremušu. Nastupajući povremeno s bendovima u kojima su njegovi prijatelji svirali, sanjao je o vlastitom glazbenom projektu. Snovi su mu se konačno materijalizirali 2008. kada je s Mariom, Krešom i Tomijem Novakom osnovao sastav Robert Johnson's Backbone, kojem su se kasnije pridružili Ante Prgin Surka i Vedran Žanko, Produkt Njihove zajedničke strasti prema delta bluesu je CD album '' Yonder Come the Blues'' nastao u počast kralju delta bluesa Robertu Johnsonu. Šinobusi su osnovani krajem 2001.godine u Novom Sadu. 2005. izdaju album prvijenac pod nazivom ''Nekad jurimo kroz polja a nekad stojimo u stanicama'' za diskografsku kuću City Records iz Beograda. Drugi album ''U pravcu jablanova'' objavljen je krajem 2007. za diskografsku kuću PGP RST iz Beograda. Album odlikuje žanrovska raznolikost, svirački i produkcijski pomak u odnosu na prethodni rad, a čine ga pjesme u kojima prevladava blues, rock, funk, pop, jazz i klasika. Treći album ''Vagon za prevrtavanje tunela'' objavljen je u ožujku ove godine također za PGP RST a producent je Petar Jelić (Yu grupa). Na ovom albumu se može čuti malo žešči blues-rock zvuk a pjesme su obojili instrumentima kao što su Pedal Steel gitara, Weissenborn gitara, saksofon, mandolina, udaraljke, kontrabas.. Od sredine 2005. od kad bend počinje intenzivnije nastupati, Šinobusi su održali preko 250 koncerata u klubovima i na festivalima diljem bivše yuge. Dudlaši, makarski blues-rock bend osnovan je 2000. godine a 2009. su u izdanju Croatia Records objavili svoj prvijenac pod imenom ''Ludi dan''. Dudlaši, čiju postavu čine Robert Rica (gitara, vokal), Tihomir Pavlinović (gitara), Ivo Selak (bubnjevi) i Ivan Srzić (bas), već su dobro poznati publici, naročito u dalmatinskom kraju jer iza sebe imaju niz zapaženih koncerata kojima su, osim obrada blues standarda, izvodili i autorske pjesme dalmatinskog rock-blues ugođaja. Poseban pečat njihovom prvom albumu dao je ''stalni pridruženi'' gost benda Vlatko Ćavar Brada, inače gitarista Psihomodo Popa. Nebo & The Downstrokes. Gitarist i kompozitor Nebojša Buhin Nebo objavio je 4 instrumentalna albuma u kojima kombinira blues i jazz sa pop-rock glazbom: ''Bejb'', ''10 Guitar Stories'', ''Nebo plays Christmas Songs'' i ''Guitar Language''. Četverostruki je dobitnik nagrade ''Status'' te diskografske nagrade ''Porin (2008) za najbolji instrumentalni album - ''Guitar Language''. Gitaru je počeo svirati u Bjelovarskom Big bandu i kojeg je nastao Sigma jazz band sa kojim je osvojio prvo mjesto na Proljetnoj reviji jazza u Zagrebu 1922. Kraći period boravi u Njemačkoj gdje radi kao studijski glazbenik te nastupa sa njemačkim pjevačem Inusaom sa kojim je snimio dva albuma. Trenutno radi na svom novom instrumentalnom albumu a paralellno nastupa sa pratećim bandom ''The Downstrokes'' sa kojim je kao hrvatski predstavnik u kategoriji grupa nastupio u polufinalu na 26th Interantional Blues Challenge-u 2010. u Memphisu.
Ivan Vragolovich, kantautor rođeni je brođanin i na glazbenoj sceni pojavljuje se 2006. kada i organizira samostalni koncert te ga snima kao svoj prvi vlastiti promocjiski CD/DVD. Od 2006 do danas Vragolovich nastupa po brojnim hrvatskim i stranim klubovima; za napomenuti su: nastup na IBC-u u Memphisu, nastupa dva dana za redom u klubu Wet Willies a par dana kasnije u Blue Bird Caffeu koji slovi za najpoznatiji američki open mic bar u Nashvillu. Nastupao je i na brojnim festivalima kao što su Festung Festival 2007., Vip InMusic, Art & Music u puli 2008. Hartera Festival 2009...
Delta blues duo Two For Blues osnovan je 1988. a u sastavu Dalibor Skeledžija i Damir Horvatiček, nastupaju od 2008. godine. Uz mnogobrojne nastupe po klubovima finalisti su !st Croatian Blues Challenge u kategoriji solo/duo, kao suport legendarnim Joe Filisco & Eric Noden, a osim klubova česti su gosti na blues festivalima. Njeguju specifičan delta blues stil i upotrebom različitih instrumenata pokušavaju unijeti živost i raznolikost u svoju interpretaciju blues standarda. U pripremi imaju i snimanje vlastitog materijala. Blues of Taste - trojica velikana blues glazbe u Hrvatskoj (Branko Bogunović Pif - gitara, Tomas Krkač - bas gitara i Krešo Randić - bubnjevi) kroz projekt Blues of Taste odaju počast jednom od najvećih bijelih blues-rock gitarista, Roy Gallagheru. Jedna od zanimljivosti je ta da je bend odlično prošao u Americi pa je na primjer grupa izazvala nepamćene ovacije na Isle of Wight festivalu 1971. godine. U društvu velikana kao što su Emerson, Lake & Palmer, Ten Years After, Jethro Tull, Jimi Hendrix, The Doors, The Who i mnogi drugi, publika je Taste pozvala na sedam uzastopnih biseva.
Dudo Vorih Blues Band sastav je okupljen oko našeg poznatog bas gitariste Dude Voriha. Djeluje više od dvije godine a nastupali su po raznim hrvatskim klubovima. U drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća tada mladog basistu zvali su ''Zagrebački Jaco'' uspoređujuči ga s legendarnim Jacom Pastoriusom, prema mišljenju mnogih glazbenih znalaca najboljim bas gitaristom svih vremena. Nakon što je iskustvo stjecao svirajući izvan Hrvatske Vorih se sredinom devedesetih vratio i odmah aktivirao na našoj glazbenoj sceni. Sa srodnom glazbenom dušom, klavijaturisticom Juricom Leikauffom, te drugim poznatim glazbenicima, 2009. snimio je dvostruki CD za Aquarius Records ''Two Faces of Jazz and Soul'' Pored Voriha (vokal i bas gitara) sastav čine; Ivan Veljača (gitara), Jurica Leikauff (klavijature) i Marko Rabatić (bubnjevi). Ben Dover band počeo je svirati 2004 godine. Glazbeni pravac kojim se određuju opisuje ih kao pub-rock, blues i blues-rock. Nastupaju uglavnom po zagrebačkim klubovima. U izvedbi Ben Dover otkriti ćete kako Los Lobos ne svira samo La Bambu, ZZ Top Tush, a da Hoochie-Coochie man može zvučati sasvim drugačije. Postava benda je; Davor Bunčić - vokal, Goran Vuković - gitara, Matija Podgorski - bas gitara, Milan Brkić - klavijature, Mladen Crnković - bubnjevi.
Zagrebački duo Nuna Du nastao je 2009. nakon upoznavanja Ivane Nurnberger i Dubravka Zlomislića. Ivanin vokal koji je izrastao na R&B izričaju te temeljen na blues tradiciji, više se je nego dobro uklopio u Dubravkov autorski opus koji se bazično naslanja na blues-rock. U proteklih godinu dana prosvirana je gotovo sva zagrebačka klupska scena a i napravljeni su koncertni izleti i van grada. Trenutno je u tijeku snimanje autorskog nosača zvuka. The Shoutin' Torpedoes sedmeročlani je band iz Zagreba a glazbena okosnica je rythm n' blues i rock 'n' roll s kraja 50-tih i početka 60-tih godina, na glazbu kakvu su stvarali i izvodili izvođači poput Larrya Williamsa, Little Richarda, Esquerita, B.B. Kinga i drugih. Glazbenici koji čine Torpedos dolaze iz raznih bendova u kojima se uglavnom svirao RnR, blues, jazz.. Postava benda je; Goran Margeta - vokal, Igor Milovčić - klavir, Momir Pavletić - tenor saksofon, Ivan Pavlović - alt saksofon, Renato Zgrablić Pit - gitara, Marko Tizaj - bubnjevi i Marko Markoč - bas.

mario m. // 18/05/2010