Vjerski zanos je univerzalni fenomen. Odnosi se na povišeno stanje svijesti u kojem pojedinci osjećaju intenzivnu povezanost s božanskim ili duhovnim carstvom. Ovo iskustvo bilo je središnje za prakse kao što su joga i budizam. U staroj Grčkoj dionizijski obredi uključivali su ekstatična stanja izazvana glazbom, plesom i opijenošću. Kršćanski mistici, na primjer, tražili su izravne susrete s Bogom, dok sufijski girus u islamu pomaže bhaktama da postignu duhovno jedinstvo kroz pokret i ritam. U moderno doba nastavlja se manifestirati na mjestima kao što je Tajland, gdje su trans i opsjednutost dio lokalne duhovne tradicije. U tim različitim praksama, religijska ekstaza se vidi kao put do transcendencije, pružajući vjernicima dubok osobni uvid i osjećaj jedinstva s nečim većim od njih samih.