Večer nakon Saxophone Summita slijedi koncert Pat Martina, jednog od najvirtuoznijih gitarista u svijetu jazza, poznatog po osebujnom, masivnom zvuku i živopisnim nastupima.

Pat Martino (www.myspace.com/patmartinojazz) je dobitnik brojnih priznanja i nagrada, a 2004. biva proglašen najboljim jazz gitaristom prema izboru čitatelja časopisa Down Beat. Rođen je 1944. u Philadelphiji (Pennsylvania, USA) pod imenom Pat Azzara, te je sin pjevača Carmen 'Mickey' Azzare. Gitaru je počeo svirati u ranoj mladosti nadahnut glazbom Wes Montgomeryija kojem je posvetio jedan album.

Poznat kao soul, jazz i postbop glazbenik, profesionalnu karijeru je započeo kao petnaestogodišnjak napustivši školovanje i posvetivši se samo glazbi. U ranom razdoblju svirao je rock, a poslije i jazz sa slavnim saksofonistima Sonny Stittom, John Handleyjem, Red Hollowayom, Willis Jacksonom i Eric Klossom, te pjevačem Lloyd Priceom. No, karijeru su mu obilježile suradnje sa brojnim orguljašima: Jimmy McGriffom, Charles Earlandom, Jack McDuffom, Trudy Pittsom, Jimmy Smithom, Don Pattersonom i Richard Groove Holmesom. Surađivao je i sa drugim poznatim jazzistima: Woody Hermanom, Chick Coreom, Slide Hamptonom, Bobby Hutchersonom i Stanley Clarkom. Krajem 1960-ih svirao je nadahnut indijskom tradicijskom glazbom, a u 1970-im je djelovao pod utjecajem avangarde Karl-Heinz Stockhausena.

Tijekom karijere snimio je brojne albume kao član sastava drugih glazbenika, te 40-tak kao vođa vlastitog banda. Na snimanjima njegovih albuma svirali su poznati jazzisti poput Cedar Waltona, Richard Davisa, Joe Farrella, Billy Higginsa, Joe Lovana, Gonzalo Rubacale, Cassandre Wilson, Christian McBridea i John Patituccija. Osim što se profesionalno bavi i podučavanjem predavajući na filadelfijskom University of the Arts, ima jedan specifičan povremeni honorarni izlet - podučava primjenu glazbene terapije zasnovanu na vlastitim iskustvima. Naime, nakon operacije, zbog proširenja krvnih žila u mozgu 1980., izgubio je pamćenje i zaboravio sve o dotadašnjoj glazbeničkoj karijeri, uključujući i sviranje gitare. Mada su lječnici rekli da će to stanje najvjerojatnije ostati trajno, ponovnim učenjem uz pomoć starih prijatelja, ali i računala i gitarskog sintesajzera, među ostalim slušanjem svojih starih ploča, postupno se prisjećao važnih detalja svoga dotadašnjeg života i ponovno je naučio svirati gitaru.

Na jazz scenu se vratio 1987. i od tada redovito nastupa diljem svijeta, a osim što će sa svojim pratećim sastavom (Tony Monaco - organ i Jason Brown - bubnjevi) održati koncert u ZKM-u 11.XI 2010., dva dana ranije, u utorak 9.XI 2010. održati će svoje specifično predavanje o podučavanju gitare u Suvremenoj glazbenoj školi 'Mikrofon' u Martićevoj ulici broj 19 s početkom u 14 sati. Predavanje i radionica je namjenjena studentima glazbe, a trajati će 90 minuta. Broj polaznika je ograničen, a prijave se mogu poslati na e-mail: joe.pandur@gmail.com

Koncert se održava 11.XI 2010. s početkom u 20 h, a cijena ulaznice je 150 i 100 kn.

Odabrana diskografija:

El Hombre (Prestige/Universal Music, 1967.)
East (Fantasy/Universal Muisc, 1968.)
Stone Blue (Blue Note/Dallas Records, 1998.)
Live at Yoshi's (Blue Note/Dallas Records, 2001.)
Think Tank (Blue Note/Dallas Records, 2003.)
Remember - A Tribute to Wes Montgomery (Blue Note/Dallas, 2006.)ds, 2006.)

horvi // 05/11/2010