Druge večeri Jazzarelle, 23.III 2007. (petak u 20h) u ZKM-u, Zagreb, nastupiti će veoma lijepa dugokosa talijanska brineta Roberta Gambarini koja svira klavir i pjeva, te izvodi cijeli niz poznatih covera iz oblasti jazza i šlagera na vrlo neobičan način uz pratnju svojeg kvarteta - Eric Gunnison (klavir), Reggie Johnson (bas) i Montez Coleman (bubnjevi). Ženski Tom Waits, ili muški P.J. Harvey (kad bi situacije okrenuli naopačke). Dovoljno je samo reći "...smoke gets in your eyes..." i sve je jasno. Biti će tu svega... napose i sjajnih komada s njezinog debija "Easy To Love", a i mnogih drugih glazbenih iznenađenja.... samo se treba prepustiti njezinoj odličnoj vokalnoj interpretaciji i sve će biti najbolje na svijetu! Roberta je vokal koji opčinjava, te je ne bez razloga oslovljavaju kao novu Ellu Fitzgerald! Konačno...

Mini biografiju o Roberti Gambarini ustupio nam je s ljubaznošću Dražen Vrdoljak.

Cijene ulaznica su 100, 125 i 150 kn.

ROBERTA GAMBARINI QUARTET

Roberta Gambarini, glas
Erik Gunnison, klavir
Reggie Johnson, bas
Montez Coleman, bubnjevi

Roberta Gambarini po mnogim je mišljenjima najimpresivnija jazz pjevačica u posljednja dva desetljeća, a ako se nekim poklonicima jazza ta ocjena čini pretjeranom, morati će se služiti s tvrdnjom da suvremena jazz scena u posljednjih deset godina nije vidjela bolju vokalisticu rođenu izvan sjevernoameričkog kontinenta. Gambarinijeva je, naime, Talijanka iz Torina gdje je dobila ime po musicalu Roberta za koji je skladatelj Jerome Kern 1933. napisao "Smoke Gets In Your Eyes", najdražu pjesmu njezinih roditelja. Iz očeve diskoteke stekla je prva saznanja o Elli Fitzgerald, Sarah Vaughan, Carmen McRae i Bessie Smith, u dvanaestoj počinje svirati klarinet, ali se nakon nekoliko godina posvećuje pjevanju i - na nagovor obiteljskih prijatelja koji su prvi uočili njezin dar - kao sedamnaestogodišnjakinja već nastupa po klubovima sjeverne Italije. Dvije godine kasnije seli u Milano iz kojega često odlazi na koncerte i festivale po cijeloj Italiji i izvan granica domovine, da bi joj nagrada na jednom nacionalnom jazz natjecanju osigurala dvogodišnju stipendiju za studij na New England Conservatory of Music u Bostonu.
Tek što je 1998. došla u Sjedinjene Države, doslovno u prvim tjednima boravka u Bostonu, Roberta Gambarini doznala je da se kvalificirala za polufinale zacijelo Competition. Na koncertu u Washingtonu žiri ju je proglasio trećeplasiranom iza Teri Thorton i June Monheit, što joj otvara mnogo veće perspektive negoli studij u Bostonu, te uskoro odlazi u New York.
Odluci da se 1999. skrasi u svjetskoj metropoli jazza svakako je pridonijela činjenica da joj treće mjesto na Monkovu natjecanju - za razliku od Monheitove - nije osiguralo ugovor za snimanje, nego ju je izložilo čestim putovanjima po Istočnoj obali kojih tempo nije mogla izdržati. Do tada nepoznata izvan Italije, zahvaljujući talentu i profesionalnim ambicijama ubrzo postaje traženom suradnicom iskusnijih kolega, pa je već na prvim nastupima u njujorškim klubovima pjevala u društvu saksofonistâ Jimmyja Heatha i Harolda Landa te bubnjara Billyja Higginsa.
Priča o dojmu što su ga atraktivan glas i besprijekoran ukus Roberte Garmbarini ostavili u jazz zajednici New Yorka postala je sastavnim dijelom njezine biografije, ali Robertin kultni status na tamošnjoj sceni ima niz stvarnih uporišta. Među glasnogovornicima njezina umijeća, među koje se ubrajaju Clark Terry, Ron Carter i nedavno preminuli Michael Brecker, ističe se klavirist-veteran Hank Jones, višegodišnji pratitelj Elle Fitzgerald, za kojega su nastupi s Robertom Gambarini"jedan od životnih vrhunaca". Upoznali su se 2001. na Lionel Hampton Jazz Festivalu i malo zatim zajedno gostovali na nizozemskom North Sea festivalu kojega je Gambarinijeva bila gošća i godinu ranije. Drugi veliki poklonik Roberte Gambarini iz lige prvih imena jazza je saksofonist James Moody, gost na njezinu nastupnom CD-u "Easy To Love", s kojim je pjevala u malim sastavima i u Dizzy Gillespie All- Star Big Bandu, između ostaloga i na albumu "Dizzy's Business" (2006). No, od svih velikana s kojima se susrela od dolaska u Sjedinjene Države (a popis je zaista dug), Roberta Gambarini najprisniji je odnos uspostavila sa saksofonistom i skladateljem Bennyjem Carterom. U posljednje tri godine Carterova života, do smrti 2003., bila je njegova miljenica, a on njezin mentor i promicatelj, prvi koji ju je predstavio publici jazza u Los Angelesu.
Redovita gošća vodećih američkih i međunarodnih festivala, koncertnih dvorana i klubova, Roberta Gambarini uvrstila se, zahvaljujući u djetinjstvu i obitelji stečenim glazbenim afinitetima, među vodeće interpretatorice repertoara iz tzv. Great American Songbook, pjesmarice američkih standarda, što u punom sjaju pokazuje prvim albumom "Easy To Love". Snimila ga je 2004. s klaviristom Tamirom Handelmanom i dvije ritam sekcije (basisti John Clayton i Chuck Berghofer, bubnjari Willie Jones III i Joe LaBarbera), dok James Moody nastupa u snimkama "Lover Man" i"Centerpiece". Osim razumljivog izbora skladbe "Smoke Gets In Your Eyes" (u kombinaciji sa "All the Things You Are"), Robertin prvijenac sadrži same klasike jazza u čijim izvedbama pokazuje zavidnu melodioznost, savršenu intonaciju i nadasve vjernost be bop tradiciji (glavni su joj uzori Gillespie i Monk), izraženu atraktivnim scat pjevanjem, po čemu je često uspoređuju s Ellom Fitzgerald i Sarom Vaughan. CD "Easy To Love" ove je godine bio nominiran za Grammy u kategoriji vokalnog jazz albuma, a Roberta Gambarini promovirat će ga na Jazzarelli 2 u društvu vrsnih pratitelja od kojih je zagrebačkim poklonicima jazza najpoznatiji kontrabasist Reggie Johnson.

Dražen Vrdoljak

horvi // 17/03/2007