Prve večeri ženskog jazz festivala Jazzarella u Zagrebu, ZKM, 22.III, 2007. (četvrtak u 20h) nastupa Esperanza Spalding Trio, vrlo zanimljiv sastav kojeg predvodi karizmatična Esperanza Spalding, mlada kontrabasistica i pjevačica koja izgledom podsjeća na romantičnu verziju Kelis i Macy Gray. Njezine skladbe "Humpty Dumpty" (obrada Chick Coreae) i "The peacocks" (Rowles), te kao i skladbe s njezinog debija nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Objavila je samo jedan album "Junjo", 2005. i ova veoma mlada jazz-umjetnica kojoj je samo 23 godine može se pohvaliti da je svirala sa imenima kao što su Patti Austin, Joe Lovano ili kubanski klavirist Aruano Ortiz. Njezinu kraću biografiju ustupio nam je gospodin Dražen Vrdoljak.
Cijene ulaznica za ovaj koncert su 100, 125 i 150 kn.

ESPERANZA SPALDING TRIO

Esperanza Spalding, kontrabas i glas
Leonardo Genovese, klavir
Lyndon Rochelle, bubnjevi i udaraljke

Esperanza Spalding (1984., Portland), najmlađa sudionica drugog izdanja Jazzarelle, u proteklih je šest i pol godina, od upisa na prestižni Berklee College of Music u Bostonu, kojega je danas najmlađa nastavnica u povijesti - uspjela izazvati toliku pozornost starijih protagonista jazz scene da su je upravo dvojica od njih, kontrabasist Ron Carter i saksofonist Joe Lovano, preporučili za gostovanje u Zagrebu nakon vlastitih iskustava s nastupima na Zagreb Jazz Festivalu (Jazzg) 2005. i 2006.

Kontrabasistica i pjevačica istovremeno, što u analima jazza nije tako česta pojava, Esperanza Spalding odrastala je sa samohranom majkom. U četvrtoj godini počinje učiti violinu koju je svirala do petnaeste kada u srednjoj školi prvi put dolazi u kontakt s današnjim instrumentom. Nastavnica glazbe uputila ju je u najosnovnije obrasce blues muziciranja što joj je bilo dovoljno da se uskoro pridruži jednom lokalnom sastavu, sastavljenom od samih veterana (njegov pjevač Sweet Baby James Benton započeo je još u pedesetima), koji se želio riješiti dotadašnjeg basista i prihvatio je mladu glazbenicu usprkos njezinu neiskustvu. Ohrabrena stalnim tjednim klupskim angažmanom, Esperanza u sljedećih dvanaest mjeseci proširuje krug glazbenih poznanstava i svira s nizom grupa, od trija do septeta, uključujući portlandski pop/rock fusion bend Noise for Pretend koji je snimio dva albuma za etiketu Hush Records.
Sa u praksi stečenim poznavanjem kontrabasa, Esperanza Spalding 2000. počinje pohađati kurseve na Portland State University gdje profesor Darrell Grant uočava njezin izniman talent i preporuča joj da podnese molbu za stipendiju na Berkleeju. Nikad pretjerano sklona formalnom obrazovanju, nevoljko ga je poslušala i uskoro primila vijest da je primljena, što ju je suočilo s novim problemima jer nije imala sredstava ni za put do Bostona, a kamoli za život u njemu. No, u pomoć priskaču prijatelji, organiziravši dobrotvorni koncert kojim se prikupilo dovoljno da mlada glazbenica 2001. stigne do novog odredišta i započne naukovanje. (blago njoj... koliko bi takvih prijatelja htjeli mnogi mladi glazbenici... op.Horvi)

Prvi semestar na Berkleeju bio joj je i najteži, ali i u tako kompetitivnoj sredini Esperanza Spalding ubrzo postaje jedna od najzapaženijih i najtraženijih studentica te dobija angažman u big bandu poznate R&B pjevačice Patti Austin koja je upravo u to vrijeme snimila CD "For Ella" u počast Elli Fitzgerald i često nastupala, što Spaldingovu, uz ostalo, rasterećuje materijalnih briga. Iako je studirala po ubrzanom programu i diplomirala za tri godine, privilegij boravka u Berkleeju maksimalno koristi za praktično usavršavanje sviranjem s profesorima i gostujućim glazbenicima, tako da je spektar njezinih suradnji obuhvatio klavirista Michela Camila, kolegu po instrumentu Charlieja Hadena, violinisticu - i sudionicu ovogodišnje Jazzarelle - Reginu Carter te gitarista Pata Methenyja koji je u travnju 2004. producirao album malog sastava najboljih studenata Berkleeya po izboru vibrafonista Gaeyja Burtona, potpredsjednika te američke glazbene obrazovne institucije.
U proljeće 2005., u 21. godini života, Esperanza Spalding izabrana je za nastavnicu na Berklee College of Music, no još prije preuzimanja te dužnosti odazvala se pozivu Joea Lovana da pristupi njegovu kvartetu na turneji po Kanadi. S Lovanom, kao i Patti Austin, i nadalje povremeno surađuje, premda većinu glazbeničkih aktivnosti - s one strane nastavničkog angažmana - posvećuje radu s vlastitim sastavima, najčešće u postavi trija. Početkom travnja 2005. s kubanskim klaviristom Aruanom Ortizom i bubnjarem Franciscom Melom snimila je prvi samostalni album "Junjo" (doslovno se može izgovarati kako hoćeš - junjo, đunđo, hunho, đanho, gunđo... op.Horvi) objavljen u lipnju 2006. u nakladi španjolske diskografske kuće Ayva Records iz Barcelone, na koji je uvrstila skladbe klaviristâ Jimmyja Rowlesa ("Peacocks") i Chicka Coree ("Humpty Dumpty") te Brazilca Egberta Gismontija ("Loro"), ali i nekoliko vlastitih. Dok kao najpresudnije utjecaje u sviranju kontrabasa navodi Rona Cartera i Davea Hollanda, njezino pjevanje, najefektnije u tzv. vocalese tehnici vokalne improvizacije, ne oslanja se ni na jedan konkretan uzor jer vokalistica je postala "usput", pjevušeći uz melodije standarda koje je trebala naučiti ili uz glazbu koju je naprosto voljela slušati. Kombinacijom vokalnih i instrumentalnih dionice Esperanza Spalding pokazuje začuđujuću kontrolu nad obje sastavnice svog glazbeničkog bića, što svaku njezinu izvedbu čini vrlo originalnim kreativnim činom.

Članovi trija s kojim Esperanza Spalding debitira u Zagrebu i s kojima je do sada često nastupala, klavirist Leonardo Genovese i bubnjar Lyndon Rochelle, također su bivši studenti Berkleeja bogatih iskustava, što samo po sebi pokazuje njihovu kompatibilnost sa zvijezdom prve večeri Jazzarelle 2.

Dražen Vrdoljak

horvi // 15/03/2007