Proslavljeni brazilski gitarist, skladatelj i pijanist te jedan od najistaknutijih autora današnjice prvi put u svojoj dugogodišnjoj karijeri dolazi u Hrvatsku, a nastupit će 14. veljače u Maloj dvorani K.D. Vatroslava Lisinskog s početkom u 20 sati. Gitarskog i klavirskog virtuoza na zagrebačkom koncertu pratit će njegov sin, također poznati gitarista, Alexandre.

Gismonti se prvenstveno ističe po neobičnom glazbenom izričaju i tehnici sviranja na desetožičanoj, dvanaestožičanoj te čak četrnaestožičanoj gitari. Njegov jedinstveni stil reflektira glazbenu raznolikost Brazila, a rezultat je bogatog obrazovanja i otvorenosti prema novim zvukovima te istraživanju različitih glazbenih žanrova. Također, njegovo stvaralaštvo ukida granice između popularne i klasične glazbe, što je vidljivo, među ostalim, iz činjenice da su na njega uvelike utjecali gitaristi poput Djanga Reinhardta i Jimija Hendrixa.

Nakon 15 godina klasičnog glazbenog obrazovanja za pijanistu i daljnjeg usavršavanja u području orkestracije u Parizu, privučen izvornom brazilskom glazbom "choro" počinje učiti gitaru te vrlo brzo prelazi na gitare sa 8, 10, 12 i 14 žica. Danas je jedan od najuvaženijih gitarista na svijetu, s bogatom diskografskom i koncertnom karijerom koja uključuje čak 48 samostalnih albuma, 32 izdanja na kojima gostuje kao solist, autor ili producent te veliki broj kompozicija za balet, film, kazalište, kao i koncerata održanih diljem svijeta.

Pažnju u jazz krugovima privlači antologijskim albumom Sanfona (1981.) koji ga svrstava među najbolje svjetske jazziste. U više navrata surađuje s perkusionistom Nanom Vasconcelosom i saksofonistom Janom Garbarekom, a njegove najizvođenije skladbe često su obrađivane i uključivane u izdanja velikih autora poput Paca de Lucije ili Waynea Shortera.

Ulaznice za zagrebački koncert su u prodaji od 1. veljače na blagajni K.D. Vatroslava Lisinskog po cijeni od 200 kn. BIOGRAFIJA

Egberto Gismonti slavni je brazilski gitarist, skladatelj i pijanist te jedan od najistaknutijih autora današnjice. Rođen je 1947. u Carmou, državi Brazil. Dolazi iz glazbene obitelji, a klasičnu klavirsku izobrazbu započinje već sa šest godina na brazilskom konzervatoriju. Nakon petnaestogodišnjeg studiranja klasičnog repertoara u Brazilu, odlazi u Pariz u želji da se više posveti suvremenoj orkestralnoj glazbi. Ondje je primljen u klasu skladatelja Jean Barraquéa (učenika Weberna i Schoenberga), a dodatno se usavršava kod Nadje Boulanger, jedne od najutjecajnijijh profesorica glazbe 20-og st., koja ga ohrabruje da u svoje stvaralaštvo uključi i svoje brazilsko iskustvo života i glazbe.

Po povratku u Brazil, početkom 70-ih, počinje istraživati različite tonalitete i tragati za novim zvukovima te upotrebljavati različite instrumente - flautu, kalimbu, sho, glas, udaraljke i dr. Privlače ga Ravelove ideje orkestracije i suzvučanja akorda, ali i autentični brazilski glazbeni izričaji kojima u najvećoj mjeri i vrlo širokom dijapazonu posvećuje ostatak svoje karijere. Dok je eksperimentirao s tradicionalnim glazbenim pravcem "choro", kako bi proniknuo u njegovu srž naučio je svirati gitaru. Naviknut na širinu spektra klavira uobičajenih šest gitarskih žica činile su se ograničavajućima te u želji da proširi harmonijski potencijal instrumenta prelazi na gitare sa 8, 10, 12 i 14 žica.

Nakon konačnog prijelaza s klasične šestožičane gitare na desetožičanu, počinje njegov rad na skladanju koncerata pod utjecajem gitarista poput Djanga Reinhardta i Jimija Hendrixa što je za tadašnje vrijeme bio gotovo revolucionarni pokazatelj da popularna i klasična glazba ne moraju stajati na suprotnim polovima. U tom smislu je i poznata njegova izjava: "ne postoje dvije vrste glazbe".

Veliku pažnju u jazz krugovima privlači antologijskim albumom Sanfona (1981.) koji ga svrstava u red najboljih jazzista. U više navrata surađuje s perkusionistom Nanom Vasconcelosom i saksofonistom Janom Garbarekom, koji mu se ujedno i pridružuju na Sol Do Meio Dia, albumu posvećenom Xingu Indijancima s kojima je neko vrijeme živio u džungli Amazone. Njegove najizvođenije skladbe poput "Loro", "Sonho", "Café", "Frevo" često su obrađivane i uključivane u izdanja velikih autora poput Paca de Lucije ili Waynea Shortera.

Ne zazire od eksentričnosti u želji za očuvanjem glazbenog integriteta: kada je krajem 90-ih poželio snimiti album sa Litvanskim simfonijskim orkestrom jer je prepoznao njihovo "otvoreno srce naspram različitog i poniznost naspram novog", uvjerio je producente da u Vilniusu naprave studio, samo za tu prigodu. Tako je nastao hvaljeni album Meeting Point.

U bogatoj glazbenoj karijeri snimio je 48 samostalnih albuma, a na 32 izdanja je gostovao kao solist, autor ili producent. U istom obimu radi glazbu za balet, film, televiziju, kazališne predstave, kao i orkestralnu i dječju glazbu.

Više informacija dostupno je na: www.myspace.com/egbertogismonti

promo guy // 01/02/2011