Težak i opor zvuk ovog trećeg izdanja zadarskog trojca već s uvodnom pjesmom "Mjesec" nagovještava priličan zaokret u odnosu na ranija dva ostvarenja. Naime, ovdje se proteže post-grunge s doom/ stoner etikom kroz pop filijalu, a čvrst sopran bas gitaristice Zrne Zuber dovlači još ponešto medikamenata u opći šmek. Inače, tematika je sumoran aspekt života na pragovima armagedona s dakako darkerskim pesimizmom, no nikako i nihilističkim preokupacijama, te ima pogodne šanse kroz izvjesno vrijeme da bude otkrivena kao svojevrsna post-gothic/ grunge himna. Kako su sav ovaj materijal od 5 pjesama očito radili sa striktnim predispozicijama za singlove, a kao takvi se kompletno nalaze na youtube, jedan od izrazitih u tom definiranju jest "Iluzija", naoko baladičan komad, međutim neosporan je prikaz sukoba mišljenja oko emotivnih parametara poput razlike crno-bijelog i kolora. Netko je u komentarima na YT dobro primijetio paralelu s "Feel on black days" Soundgarden, a tu sad počinju kojekakve priče, insinuacije i primisli. Sjetimo se, dalekih 1991-1994. baš se i nije mnogo znalo o Chris Cornellu, njegovom privatnom životu, kao i životu članova Soundgarden. Imali su tek jedan MTV zamijećen album "Badmotorfinger", a kad se pročeprkalo, otkrilo se cijelo malo vinilno bogatstvo od 3 albuma, 4 EP-ija i nekoliko odličnih singlova prije nego li će zavladati svijetom "Black hole sun".

U takvom, vrlo sličnom aspektu razvija se ova pjesma umjerenog tempa dinamičke gradacije očito namjenjena kao posveta nekome, oli izvađena iz dnevnika, oli čista fikcija, bitno ili ne, osjeća se prisnost s autorskom prisebnošću, a kad bi se znala prava pozadina, tada bi sve bilo jasno. Evo, možemo se sjetiti još jednog vrlo sličnog, ogromnog hita "Every breath you take" The Police za kojeg se dugo nije znalo što predstavlja sve dok Sting u jednom interwievu nije rekao da je to prikaz posesivne ljubomore kad se razvodio od svoje prve supruge koju je pratio, špijunirao i promatrao, te je na vlastitom iskustvu želio napraviti maksimalno bolesnu i psihopatsku pjesmu. A, dalje, zna se - dvoje ljudi odjednom postaju "Stranci" ili se, pak nikada ne sretnu. Koju opciju odabrati ako još uvijek ima mogućnosti za odabir, to jest, ovo je šarmantna čežnja koja odgovara pubertetlijama i adolescentima željnim avanturama, odnosno svim slobodnjacima u potrazi za srodnom dušom, ajde, da ne budem bezobrazan, i onim starijim sklonim promiskuitetu i bračnoj nevjeri, no tu ima i nekih lirskih klopki: ne mora sve biti u emotivnim relacijama, može biti i u psihološkim, filozofskim, a naposljetku, zašto ne i u socio-političkim 'istim ulicama lutamo.../ iste odgovore tražimo'.

Emotivnu stranu puni doom-pop "Ni s tobom, ni bez tebe" od skoro 6 minuta koji nikako nije U2 plagijat ("With or without you"), ima laganu drajversku stranu podebljanu psihodelijom i širom aranžerskom strukturom s blagim progressive uronom, a završna "Duhovi prošlosti" nadopunjuje ovaj pokušaj kompleksnijeg pristupa izmjenjujući nekoliko zanimljivo složenih stilizacija od početnog post-grungea, preko gothica The Cure i Siouxsie And The Banshees, mračnih gitarskih staccata Leonarda Jakšića koji je ustvari melodičan i višesmjeran magičar čitavog okulara, sve do blues-rock frakcija u samoj završnici, a vrlo interesantno, izdavač je pripomenuo da je ovo alter-pop nakon kojeg bend završava jedno poglavlje u karijeri, te se okreće novim izazovima. Po mom mišljenju ovih 25 minuta nisu 'pop' u definiciji današnje sfere od Ed Sheerana, Coldplay ili Sie, ovo je dosta težak i mračan alternativni rock vješto sofisticiranog rakursa, zrelog za razmatranje intimnih hedonističkih nemira u kojima se svašta komeša i eksplodira, koji put i s dozom pritajene ironije što u pop kontekstu, nažalost, proleti neprimjetno. Ja bih rekao, ovo je 'ono nešto' što prethodi daljnjem razvoju benda i valja čekati na to. Ne bih želio da se prevarim.

Naslovi: 1.Mjesec, 2.Iluzija, 3.Stranci, 4.Ni s tobom, ni bez tebe, 5.Duhovi prošlosti

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/12/2024