Mdou Moctar je pseudonim Mahamadou Souleymanea, gitarista iz Nigera, afičke zemlje koja nema izlaz na more. Točan datum rođenja mu se ne zna, mogao bi biti 16. kolovoz 1984. ili 1986. godine jer je njegova obitelj živjela u selu Tchintabaradenu bez ikakve infrastrukture gdje čak nisu znali niti koja je točno godina. Kasnije je odrastao u rudarskom gradu Arlitu, slušao je Abdallah Oumbadougou i želio svirati gitaru, no njegova obitelj nije odobravala električnu glazbu iz vjerskih razloga pa si se sam sklepao gitaru, a žice su bile, zamislite, sajle od bicikla!

Javno aktivan je počeo na vidjelo izlaziti s nekih 20-ak godina, prvi album "Anar" snimio je 2008. u Nigeriji, te se zahvaljujući MP3 CD-ovima koji su kružili od osobe do osobe uspio probiti do auditorija prvo u svojoj zemlji, a onda i na području zapadne i saharske Afrike što mu je omogućilo i koncerte, a prvi album s kompletnim bendom snimio je 2019. pod nazivom "Illana: The Creator" koji je bio prepoznat širom svijeta tako da su mu u susret priskočili ljudi iz velebnog njujorškog Matador Records. Ovo mu je šesti studijski, a ukupno drugi album za Matador.

Čarobna svirka koja se proteže tokom 40 minuta je u principu progressive rock s prilično žestokim hard šlihom, mnogo distorzije i obilate psihodelije, tehnika je vanserijski staccato, te uz brojne varijacije dade se osjetiti funk, te obavezan assouf, saharski blues s afrobeat ritmikom. Interesantno, pomislio bi se da ovdje ima brdo egzotičnih instrumenata, no nema ih, pratnju mu čine dva zemljaka Ahmoudou Madassane na ritam gitari i Souleymane Ibrahim na klasičnim bubnjevima, te jedan bijelac, još uvijek mlađahni Mikey Coltun (iz washingtonskog benda Les Rhinocéros, rođen 1992.) na bas gitari koji je ujedno i producent. Interesantno, momčina je studirala jazz i surađivala s John Zornom, Marc Ribotom i Ikue Mori! Ako malo pročačkate, o bendu smo na ovim stranicama pisali prije poprilično jako dugo vremena prilikom nastupa u Rijeci www.terapija.net/koncert.asp?ID=13290
i zagrebačkom Attacku www.terapija.net/koncert.asp?ID=13227, oba koncerta su održana 2012. godine.



Osim tog magičarenja, lirika je posebno moćna. Govori o patnjama današnje civilizacije na rubu katastrofe, politički je otvorena, pokreće revoluciju u glavi do mjere konfrontiranog tuareškog disidenta optužujući kolonijalizam, a posebno Francusku koja je dovela do toga da afričke vođe postanu nesposobne za izgradnju i uređenje vlastitih država. Obraća se i na eksploataciju urana u Nigeru, stalno se vrši pobuna, brine se oko izumiranja njegovog materinjeg jezika Tamasheq kojeg još u berberskim područjima Alžira, Libije, Čada, Malija i Burkine Faso govori manje od 3 milijuna populacije. Stoga je za njega pravda mrtva, javni diskurz je centralistički diktiran, a ima veze i s nedavnim državnim udarom u Nigeru 2023. kada je vojna hunta zbacila demokratske izbore bacivši narod u stanje užasnog kaosa, no Moctar ne prilazi tome na depresivan, nego na vrlo energičan način uz tutnjavu ritmova i psihodeličnu garažnu motoriku.

'Dragi afrički vođe, poslušajte moje goruće pitanje
Zašto vaše uho sluša samo Francusku i Ameriku?
Naveli su vas na zabludu da se odreknete svoje zemlje
Oni te divno promatraju u tvojoj bratskoj svađi
Imaju moć pomoći, ali su to odbili
Zašto? Kad se tvoja prava gaze
Zašto? Kad se tvoja prava gaze

Dragi afrički vođe, poslušajte moje goruće pitanje
Zašto ulagati samo u učenje vlastite rodbine?
Dok druga djeca pate na vašoj straži?
Zašto? Kad se tvoja prava gaze
Zašto? Kad se tvoja prava gaze
Hrabro proglašavam, slažete li se ili protivite
Okupatori dijele vaše zemlje dok gledate
Galantno marširajući svim svojim resursima
Zašto? Kad se tvoja prava gaze
Zašto? Kad se tvoja prava gaze

Dragi afrički vođe, poslušajte moj prijedlog
Ako to učinite, svi ćemo pobijediti
Ponovno preuzmite kontrolu nad svojim
resursima bogatim zemljama
Izgradite ih i prestanite spavati
Zašto? Kad se tvoja prava gaze
Zašto? Kad se tvoja prava gaze

Dragi afrički vođe, poslušajte moje goruće pitanje
Zašto vaše uho sluša samo Francusku i Ameriku?
Naveli su vas na zabludu da se odreknete svoje zemlje
Oni s oduševljenjem gledaju vašu bratsku svađu
Oni posjeduju moć da pomognu, ali su to odbili
Zašto? Kad se tvoja prava gaze
Zašto? Kad se tvoja prava gaze'



'Imouhar, ti to znaš, mi doista imamo napisanu povijest
Zapisano u knjigama i cijeli svijet to zna
Zapisano u knjigama i cijeli svijet to zna

Imouhar, Imouhar gdje god da si, ti si Tuareg
Turbani i deve, simboli našeg nasljeđa i ponosa
Turbani i deve, simboli našeg nasljeđa i ponosa

Imouhar zašto napuštaš svoj jezik, Tamasheq?
Prestao si to govoriti
Prestao si to pisati
Prestao si to govoriti
Prestao si to pisati

Imouhar, Imouhar ovo nas je sramota, moramo priznati
Probudivši se jednog dana, naša djeca ne mogu govoriti Tamasheq
Oni ne znaju govoriti Tamasheq niti ga pisati

Imouhar, Imouhar gdje god da si, ti si Tuareg
Turbani i deve, simboli našeg nasljeđa i ponosa
Turbani i deve, simboli našeg nasljeđa i ponosa'

Već same prve dvije pjesme "Funeral for Justice" i "Imouhar" (tuareški ekvivalent za 'brata' i 'prijatelja') dočaravaju potpuni angažirani stav ovog junaka koji je svijestan da eksploataciju resursa ne vide njegovi vođe jer nema ništa od profita i dobrodošlih materijalnih sredstava. Usput, 90% stanovništva Nigera još uvijek nema električnu struju, zlostavljani su i degradirani, ali teško da mogu suspregnuti bijes i oštar vapaj u pomoć kao što je Moctar izjavio u interviewu za New York Times 'u Nigeru stalno tutnji sirena hitne pomoći, a ja sviram gitaru da izmamim ljudima osmijeh na licu'. Kroz pjesme, njih ukupno 9 komada, niže stihove na materinjem i na engleskom jeziku, koji puta se i posredno obrativši Amerikancima 'moj narod plače dok se vi smijete' u temi "Sousoume Tamacheq" s vratolomnom sintezom tradicionalnog tuareškog instrumenta tehardent s tri žice bez pragova i kalabaša u obliku tikve, a korespondirajući math-rock s razmetljivim solažama.



U posprdnoj temi "Oh France" devastira mrske kolonizatore 'moramo razumijeti njihove smrtonosne igre' u skoro 6 minuta garažnog assoufa na drsko politički kontekst kojeg valja shvatit ozbiljno, dok je zadnja, akustična tema "Modern slaves" jedina tužna sugestija na koncept tjeskobe 'sprovoda za pravdu', koje naravno, nikad nema kad je najpotrebnija. Još se ovdje nalazi nekoliko sličnih akustičnih i laganijih sessiona poput "Takoba" i "Imajighen" koji spadaju u onu world-music domenu assoufa iliti saharskog bluesa koji je spram ostatka albuma samo vrlo prijatan ambijentalni dekor. Ali da mrskom okupatoru i kolonizatoru valja zavrnuti šiju, TREBA. Ovo je jako fina, čak i punkersko inteligentna pobuna na razini Talking Heads/ Gang Of Four osviještenja koje nije bilo samo u generičkom kodu popularne rock, punk i new-wave kulture, ovo je album koji na zabavan način dočarava patnju Nigera, Tuarega i Berbera. Zemlje i jezika o kojima malo tko na našoj planeti razmišlja.

Naslovi: 1.Funeral for Justice, 2.Imouhar, 3.Takoba, 4.Sousoume Tamacheq, 5.Imajighen, 6.Tchinta, 7.Djalo #1, 8.Oh France, 9.Modern slaves

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 15/08/2024