Moram priznati da sam "The Walkmen" sve do albuma "You&Me" doživljavao kao One-hit Wonder. Jest, to je moja velika greška, jer, i u slučaju da nisu objavili jednu od najboljih pjesama u zadnjih 10 godina ("The rat" s albuma "Bows & Arrows" iz 2004, op.a.) ponovno se radi o iznimnom bandu koji se razvio (potvrdio je to spomenuti "You & Me" iz 2008.) u najboljem mogućem smjeru. Ovogodišnji "Lisbon" logičan je nastavak hvaljenog "You & Me" i sjajnih stvari poput "In the New Year" ili "Red Moon", donosi približno isti zvuk i mood, kojeg ili lajkate ili hejtate (da se izrazim fejsbukofskim rječnikom) i tu bi uglavnom bio kraj opisa da "Lisbon" ne predstavlja skup gotovo komornim ugođajem obojanih pjesama koje, IMHO, po prvi put u karijeri "The Walkmen", ne znaju pogriješiti! Ovaj put Leithauserov hrapast vokal gurnut je sasvim naprijed i u savršenom je kohabitusu s plinkajućom gitarom koja se provlači kroz cijeli album. Tako već početna "Juveniles" daje naslutiti da se band nema namjeru šaliti. Kandidat za pjesmu godine. No nastavak je jednako impresivan, pa "Angela Surf City" doslovno eksplodira u refrenu, "Follow the leader" neobičan je marš koji nas dovodi do prekrasne country-indie "Blue as your blood", himnične "Stranded" koja trubama zaziva alpski štih. Recimo da bi Bavarski indie bio odgovarajući naziv za nju: ne vjerujete dok ne čujete! A onda opet boom sa strašnom "Victory", pa smirenje s ponovno himničnom "All my great designs". Zvuk 60-ih naglašen je u "Torch song", a onda slijedi vrhunac albuma. Najlakša, prekrasna, tiha, srcedrapajuća, pahuljasta "While i shovel the snow" sa impresivnim refrenom "half of my life i've been watching, half of my life i've been waking up, birds in the sky could warn me, there's no life like the snow life". Ukoliko volite band ovdje garantirano puštate suzu. Šestominutna, prekrasna i opet mirna naslovna "Lisbon" zatvara ovaj sjajan album. Vjerujte, "The walkmen" ponovno imaju strašan album kojeg bezrezervno preporučam!

ocjena albuma [1-10]: 10

danko // 17/09/2010