Mislim da se na našim stranicama dosad nije previše pažnje posvećivalo hip-hop ili rap izdanjima, no ovo je izdanje koje zaslužuje pažnju svakog ljubitelja glazbe, bez obzira na usmjerenje ili uvjerenje. Ima tu za svakog ponešto. Za rokere, za "funk soul brothere", alternativce, pa čak i za hiphopere.

No, krenimo redom. Bolesna braća pioniri su hrvatske hip-hop scene, a svoj debi imali su 1997. na hip-hop kompilaciji 'Blackout Project: Project Impossible' s pjesmom 'One-O-One'. Dvojac koji se u stvarnosti zove David Vurdelja i Pero Radojčić u "bendu" imaju imena Baby Dooks i Bizzo. Iako su dosad objavili samo dva albuma, imaju pregršt odličnih pjesama koje obiluju duhovitim rimama čija je tematika skoro uvijek jednaka. Čiča Miča, Lovačke priče, Oprosti mi brate samo su neke od poznatijih njihovih pjesama. Osim njih dvojice na albumima im gostuju mnogi njihovi prijatelji, poznanici, istomišljenici ili neki drugi. Dosad su to, među ostalima bili Ivana Husar, Target, Phat Phille i General Woo.

Iako se na treći album čekalo sedam godina, čini se da se ništa nije promijenilo. Teme su ostale iste, album ima pregršt gostiju, al barem se jedna stvar promijenila. Dobili su još jednog fana. I to se vjerojatno ne bi dogodilo, kao što se nije dogodilo ni s prva dva albuma, da im prvi singl nije bio Stari repper. I da taj Stari repper nema tako zarazan refren. Koji btw. uopće nema veze s "repom" niti s hip-hopom, ako se ja malo kužim u to. Nabrijana gitara i pjevanje nisu baš odlike ovih glazbenih pravaca. Enivej, tako je došlo i do preslušavanja cijelog albuma.



O svakoj od četrnaest pjesama, četiri skita i jednom remixu mogao bi se napisati jedan poduži ep, jer svaka od njih to i zaslužuje. No dobro, ne baš svaka, ali velika većina. Kroz nešto više od sat vremena "S nama su tu sex, droga, nasilje (i strah)". Odlične rime, duhoviti textovi koji ponekad graniče s dobrim ukusom, a često ga i pretjeraju, svako malo izmame osmijeh na lice, pogotovo na biserima kao što su Bijele patike, Operi se!, Utjeha kod Đurđe... A tek gosti. Nabrajam ih redom pojavljivanja Dajana Lovrin, Kristijan Beluhan, Ida Prester, "Gibbonijeva muza" Maya Azucena, Dino Dvornik, Son Doobie iz grupe Funkdoobiest, Edo Maajka, Gidra (Connect), a fali još samo Gobac da lista bude potpuna. Zbog Starog reppera ne bi trebalo ni izostaviti Guba Metalca iz Varaždina, koji je odradio gitaristički solo na toj pjesmi. Svaka čast, zemljače!

A kad bi dijelili pjesme u ladice, onda bi za rockere izdvojio Neposlušnu karticu Nensi Hohnberger i Stari Repper, za štovaoce funka i soula tu su Dobrodošli u grad, Mali dečko s Dinom Dvornikom i posebno zanimljive Bijele patike i Operi se!, u kojima su se dotakli teritorija na kojem je Barry White dosad bio neprikosnoven. Za "oldskul" repere tu su Papak i Polikita. Da su izbacili Voajera i Dno dna, smanjili bi trajanje albuma na podnošljivih pedesetak minuta, a od mene bi dobili čistu desetku.

Nisam jedino siguran kako zvuče uživo pjesme s gostujućim vokalima, al nadam se da ću to uskoro utvrditi.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 03/07/2010

PS: Obavezno slušati: Stari repper, Operi se!, Papak