home > mjuzik > Kosmopterix

kontakt | search |

DUBRAVKO LAPAINE: Kosmopterix (Didgiland Records, 2009)

Digeridoo, arhaizam, etno, pop, jazz i klasika kroz konceptualni bajkoviti svijet kozmičkih fantazija. Metafizika ili ne, ali čarolija i magija zvuka drvene puhaljke su tu.

Drugi album digeridoo umjetnika o kome smo već govorili (tekst 'Demo izvođači 2009., 4.dio' ) ovim albumom je ušao u sam gornji dom svjetski priznatih world-music izvođača. Posljednja pjesma na albumu, "Misao iz daleka" uvrštena je među 10 najboljih world-music kompozicija vodećeg provajdera međunarodnih glazbenih natječaja, World of Music Awards u organizaciji We Are Listening (pobjednicom je proglašena kineska pjevačica Gong Linna).

Da se ne ponavljaju određene, uglavnom iste tekstualne fraze koje su vezane uz ovog izuzetno nadarenog umjetnika na zaista raritetnom instrumentu ne samo na Balkanu, već i u ovome dijelu svijeta (inače on sam izrađuje digeridoo), odmah težište teksta bacamo na album. Pisati recenziju ovog albuma nije nimalo lak zadatak. Preslušavao sam ga tko zna koliko puta i svaka repeticija je nanovo otkrivala gomilu sitnica koje prolete u djelićima vremenskih odmaka. Sam instrument i njegov zvuk su toliko čudesno-jednostavni, a opet komplicirani za pojasniti da ponekad činjenice o ovoj izvedbi izazivaju kontradiktornosti uvriježenih glazbenih postulata, dok, pak s druge strane, aranžmani i formati u kojima je Lapaine komponirao skladbe znaju i glazbeno akademsko potkovanu osobu dovesti do ludila. Primjerice, puštao sam ga jednom mojem kolegi sa muzičke akademije, čovjek nije znao šta bi rekao, već je napomenuo da bi volio taj zvuk pretvoriti u notno pismo, ali nije umio čega bi se prihvatio i kako bi masu tonova ispisao jer u većini odsjećaka ne postoje klasične harme i fazoni, već se ritam pretvara u melodije. Vraški teško ne samo za pojasniti, već i za prikazati na notnom crtovlju....
[ Lapaine 2009_05_05 Sax, Zagreb, Novi Zvuk ]

Lapaine 2009_05_05 Sax, Zagreb, Novi Zvuk   © horvi

Što se tiče tehničkih pojedinosti, sniman je u Kramasonic studiju kod Nikše, djelomično u Kinu SC, knjižnici u Kostreni, te kućnom studiju samog Lapainea, a masterirao ga je stanoviti JJ@ Golden Mastering. Albumu je prethodio kratki promo EP sa tri kompozicije koji je štampan u limitiranom izdanju, a već tada su na omotnici bile navedene uglavnom sve skladbe koje će se kasnije pojaviti i na cjelovitom djelu.

Funkcionalnost ovog drvenog duhačkog instrumenta australskih Aboridžina bio je osim u tradicionalnom glazbenom i obrednom pogledu korišten i za odašiljanje poruka na golemim pustinjskim prostranstvima Australije, te se oko njega tisućljetnim predajama stvorila čitava filozofija, kao i tehnika baratanja puhanja u cijev. Lapaine je godinama detaljno proučavao ovaj instrument gradeći svoj sistem, tehniku i način savladavanja nekoliko vitalnih osobina - puhanje, micanje usnama, način kreacije tonova, udisanje i izdisanje, povremeno lupkanje po cijevi u svojstvu tempa i ritma, te konstantnost održavanja zvuka (i kondicije) što je posebno važno kod nastupa uživo. Gledao sam ga na Novom Zvuku (5.V 2009.) kada je oduševio ne samo svojom vještinom, već i umjetnički dotjeranim dojmom vlastitih kompozicija koje je gotovo izveo u jednom dahu. Naravno, kroz album postoje određeni breakovi i pauze u kompozicijama koje su gradacijski satkane od temeljito savladane vještine ovog nadasve zahtjevnog instrumenta kako bi se sama izvedba uživo mogla što konciznije i revnije interpretirati.

Nekada su glazbeni rock kritičari nevoljko posmatrali plejade pionira koji su zadirali u egzotiku i tradicionalnu baštinu tada nedovoljno istraženih kultura Istoka, Afrike i trećeg svijeta, te su s rezervom prihvaćali nove ideje koje nisu bile striktno vezane uz sam pojam rock and rolla. Uvriježilo se konzervativno mišljenje da su primjerice The Beatles, The Rolling Stones, Simon And Garfunkel, a kasnije The Residents, David Byrne, Talking Heads, Japan... koristili elemente glazbenih folklora Indije, sjeverne Afrike, Bolivije, Balkana, arktičkog kruga, Bliskog istoka, istočnjačke pentatonike itd. samo u svrhu naglašavanja i obogaćivanja vlastite egzotike što je u pojedinim slučajevima bilo točno, no glavni akcent svodio se na suhoparno kritičko razmišljanje da se za ovakav pristup mora dosljedno sudjelovati u dotičnim religijskim, svjetovnim, glazbenim, obrednim i tradicijskim običajima kulture podneblja odakle dolaze ti motivi. Međutim, danas gotovo nakon tri-četiri desetljeća od prvih pionirskih pokušaja, razvojem strahovito snažne world-music scene, govoriti o svrsi, namjeni i funkciji ovih tradicijskih motiva i elemenata u glazbi je gotovo bespotrebno. Popularna glazba je napredovala u svim pogledima i mimo show-bussinesa, pa je tako Lapaine svjesnim istraživanjem i postavljanjem vlastitih standarda pronašao svoj pravi i originalni izraz kojeg temelji na fuziji različitih stilskih žanrova putem digeridooa kojeg bi mu kritika '60-tih i '70-tih moguće sasjekla na triješće i iverje smatrajući ga običnim šarlatanom.
[  ]

Zanemari li se činjenica koju će spočitati svaki prosječni glazbeni konzument, pa možda i poneki kritičar ili akademski obrazovani glazbenik, da je ovaj arhaični instrument ograničenih tonskih i zvučnih mogućnosti (što nije u potpunosti točno), na albumu se nalazi 12 kantautorskih skladbi za digeridoo i vokal uz tek nekoliko gostujućih dodataka (piano, gitara i efekti). Već u uvodnoj "Koridoro del sono" Lapaine uz svirku digeridooa koristi i kratki tekst nošen šapatima vlastitog smirenog vokala. Zahvaljujući produkcijskim potezima, uz rafinirano koncizan zvuk gdje se koristi tehnika lupkanja po cijevi i puhanja sa natruhama jazz improvizacija, te elementima koji asociraju na zvukove eksperimentalne elektronike, kompozicija ima i svoju određenu dub konstantu. "The spatialist" zvučno vraća ovaj instrument u arhaičan izričaj sa reskim, oporim i kovitlavim brzacima gdje se kao gošća na vokalu pojavljuje Mary Crnković Pilas - Blackmary koja zajedno s Lapaineom ulazi gotovo u pop melodiju koja sa dramatičnim aranžmanom završava u svemirskim prostranstvima tišine. Upravo odande dopiru početni psycho tonovi naredne "Korvo ekstaltiko" koja je puna naknadno dodanih gradacijskih efekata koji će podsjetiti na američke eksperimentalne electro-noisere Black Dice. U središnjici skladbe zvuk će se skoro pronaći na paralelama big beata i elektronskog jazza koji nalikuje kao da je odsviran prije pomoću vješte sampling tehnike, nego li na digeridoou. Žestoki hrapavi zvuk u kombinaciji sa vrlo brzim ritmom i breakovima proteže se kroz instrumental "Arhanđeo svega čudnog", dok se u "Rescribi" temeljni ritmičko melodijski akcent bazira na vrsnoj minimalističkoj suvremenoj klasičnoj piano izvedbi Marka Ritoše i kucanjem pisaće mašine. Kratki trip komad "Putnik" doziva prostranstva egzotike koja može biti Australija (a nalikuje i na Tibet), te se koncepcijski nastavlja na "Divljak" sa minimalističkim spoken-word bajkovitim tekstom o divu ('div sanja i spava, bića manja, daleko manja/ blizu... daleko/ sve se vrti, san kroz smrti'). Ambijentalne formacije pasaža i laganih natruha psihodelije vješto su prikazane u laganijim temama "Lake of awareness" i "Volvitur in rota" u kojoj ova potonja sadrži i insinuacije na eksperimentalni post electro-industrial, a potom dolazi nabrušeni 'punk' komad "What is it" (sam Lapaine ga je postavio u punk format) i daleko mekši "Point of line" sa šaptavim tekstom na engleskom jeziku. Proslavljena "Misao iz daleka" koja zatvara album je uz "Rescribi" najkompleksniji komad; u njemu na akustičnoj gitari gostuje Igor Ratković - Yngvr iz sastava Druyd koji je početnoj ambijentalno eksperimentalnoj strukturi podloge dodao senzibilnu atmosferu, a kasnije kroz razvoj aranžmana i ritmički neo-folk klasični temperament kakav na ovim prostorima možemo primjerice čuti na radovima Željka Franolića, povremeno kod Tadića i Stefanovskog ili beogradskog Tamerlana.

Album je tek na momente poduplan sa nadosnimljenim dionicama drugog digeridooa, a kroz kompozicije Lapaine je koristio više ovih drvenih cijevi koje je izradio u različitim dužinama kako bi dobio diferencirane zvukove. Stoga se na temelju svega rečenoga, moje mišljenje o ovome albumu, kao i o ovome umjetniku može prikazati najlakše kroz oblik moderne pop-etno avangarde. Formati pjesama donekle imaju 'pop' koncept s oblicima elektronike, dubova, jazza, world-musica, plesne i ambijentalne glazbe, a izvedba je izuzetno impresionistička s povremenim ekspresivnim momentima, no od prve do posljednje sekunde ovog 50-tominutnog albuma, Lapaine se ne gubi u samodopadnim improvizacijama i minimalističkim repeticijama. U njegovom slučaju sve ide glatko s posve razrađenim i nadasve nadahnutim konceptualnim kreacijama od same izvedbe do aranžmanske građe što album čini daleko od toga da bi se mogao strpati u čisti fah eksperimentalnih sfera. Lapaine je prije svega moderan inovator na arhaičnom instrumentu koji je savršeno savladao teško gradivo ove egzotične drvene puhaljke, te je primjerice poput njujorške Meredith Monk koja je majka stvoriteljica vox-extended tehnike čisti primjer avangarde koja ima svoju svrhu i namjenu. Monk je dugo vremena bivala omalovažavana umjetnica, spočitavalo joj se da ne umije pjevati, te se njeno vrištanje, jecanje, stenjanje, jodlanje, minimalističko poigravanje s repeticijama i često pratećim nakaradnim plesom... smatralo egzibicionizmom sve dok joj 1981. ploča "Dolomen Music" nije proglašena albumom godine u Njemačkoj, dok je Lapaine imao tu sreću da ga je već od prvog albuma "Iz dubina besvijesnih" zamijetila i kritika i publika, ali ne kao egzibicionista, već kao nadasve nadahnutog i talentiranog umjetnika. Potvrda toga stigla je i od gore navedenog World of Music Awards, kao i od nekih domaćih etnologa i etnomuzikologa koji su ga u svojem vlastitom izboru proglasili najboljim hrvatskim albumom 2009. godine.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 16/11/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Commoner, Peers, Drunks and Thieves

THE TALKS: Commoner, Peers, Drunks and Thieves (2014)

| 22/10/2014 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Guilty of Everything

NOTHING: Guilty of Everything (2014)

| 22/10/2014 | pedja |

>> opširnije


cover: Heart Over Head

KISSIN' BLACK: Heart Over Head (2014)

| 22/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: A3OT

UBIKVITETNA ERITROFOBIA: A3OT (2014)

| 21/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Time To Die

ELECTRIC WIZARD: Time To Die (2014)

| 20/10/2014 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*