Austrijanac Gottfried Krienzer je ni manje ni više nego muzički genije kojih nema baš mnogo (čak i u Austriji, zemlji muzičkih genija!).

Dugogodišnji član sastava Code Inconnu, čiji treći album uskoro treba da se pojavi, član sastava The Striggles, u veoma kratkom vremenskom roku nam nudi svoje treće solo ostvarenje, najzrelije i nakompletnije u cijelom njegovom dosadašnjem opusu.

Brian Invited June to His Party. She Really Came But Didn't Even Talk to Him, kako glasi puni naziv albuma, objavljen je za izraelski (!) internet label Birdsong i dostupan je kao free download kao i ostala Birdland izdanja.

Šta reći za ovaj genijalan album, koji od svoje uvodne pjesme pokazuje svu svoju otvorenost i poletnost, sve one karakteristike koje u dosadašnjoj Kauders diskografiji nisu bile previše zastupljene, uglavnom zbog svoje hermetičnosti, iako su oba njegova prethodna albuma remek - djela! Već pomenuta uvodna stvar je full relaxed Brian, koja bi mogla da bude i singl (termin kog se Krienzer zgražava, kao i sve što ima veze sa komercijalnim). Totalno opuštenog ritma stvar karakteriše njegova gitara kao i melodijska linija koja u svom razvojnom dijelu podsjeti na elegične momente Fetish 69 sa kombinacijom Melville (treba li reći, Robert Lepenik). Već od sledeće stvari Krienzer skreće u mračnije tonove, ritmički veoma banalnih ali intrigantnih loopova koji pak zvuče veoma apstraktno a čija pozadina su ponekad drone - ovi a ponekad soundscapes viših frekvencija.

U tom maniru album traje sve do She really came, i to je je stvar koja bi definitivno mogla da se nađe na čuvenom OK Computer - u, Radiohead - a i sasvim sigurno bi predstavljala njihovo najveće muzičko dostignuće.

Ono što je kod Radiohead experiment (čitaj Kid A ili još bolje Amnesiac), kod Krienzer - a je potpuna rutina visokog kvaliteta. Što bi značilo da je učenik prestigao svoje učitelje, kao što je David Bowie još davno prestigao svoj učitelja Lou Reed - a.

Ovde je posebno važno pomenuti i vokal Martin Plass - a (Krienzerov kolega iz The Striggles), čiji je sleepy karakter pun pogodak za navedenu pjesmu.

Druga polovina albuma, ako ga već tako posmatramo, puno je vedrija i pristupačnija gdje s vremena na vrijeme čujemo krienzerov osobenjački glas (već sam pričao o toj pojavi u recenziji albuma De Sade Messe).

Ovde čak i njegov vokal, koliko god morbidno zvučao, ne ostavlja horor utisak, nego je čak i romantičan.

Na kraju bi bilo važno napomenuti da je album ostvario zavidan uspjeh, pouzdani izvor kaže da je album sa neta povuklo skoro hiljadu ljudi.

U tom slučaju je potpuno jasno gdje leži budućnosti distribucije muzike.

Iako nisu pioniri ideje začete albumom In Rainbows, Radiohead su se vještom prezentacijom i reklamom "plati koliko platiš" ipak pokazali kao veoma oštroumni muzički manipulatori i veliki biznismeni.

Link za download

putnik // 02/10/2009

PS: Ovaj album je remek - djelo.