Dragan Lukić, poznat i kao Luki odnosno danas Lvky, je na HR glazbenoj sceni već ohoho godina - od suradnje sa Đavolima i Dalekom obalom, pa sve do Urbana i TBFa, njegov prvenstveno producentski pečat je bio itekako osjetljiv. Po montipajtonovskom principu "a sada nešto sasma drugačije", Lvky, za kojeg bi zbog referenci s Urbanom i TBFom prije rekli da je kuler, zar ne, iznenađuje i donosi potpuno ogoljenu svoju intimu i potpuni ljubavni album, na tragu melosa legendarnog Olivera ili pak mlađeg mu sljedbenika Gibonija. Uz malo moderne produkcije, off course. "Ararita" (dva Porina i tri Crna mačka, uzgred budi rečeno) je, jednostavno i bez puno filozofiranja, baš kao i što je život sam dok ga ne zakompliciramo do n-te potencije, krasna proljetno-ljetna ljubavna ploča sa Oooogromnim hitoidnim potencijalom za široke mase (razumijmo se, u ovom slučaju to ne znači nedostatak kvalitete). Za koju se nadam da će iste i prepoznati. I adekvatno prihvatiti. A ako ne, neka idu nazad svojoj Koloniji gubavaca.

Kirurškim načinom, pjesmu po pjesmu, na "Araritu" neću sigurno, nego ću izdvojiti svoje trenuke, a vi nađite svoje; "Ti si more", "Mislit na sebe", "Provaj" (feat. Oliver), "Svitlo u tebi", te sexxxy instrumental naslova kao i album.

I možda baš zato što je proljetni utjecaj i na mene ostavio traga i otopio onaj ledeni štit tipičan za hladnija vremena, "Ararita" mi je baš fajn. A to što to nije kul priznat u kul društvu, e za to mi baš puca...

sale // 08/06/2003