Ponekad stvarno ne kuzim svrhu solo albuma osoba koje u svom maticnom bendu ionako pjevaju, pisu muziku i tekstove i onda jos na tom solo albumu zvuce isto ko taj bend. Slicnu takvu reakciju sam imao nakon prvog slusanja solo prvijenca Mark Morrissa jer mi je ovaj album isti The Bluetones. Isti glas, isti zvuk, iste pjesme. Ali eto, opetovano slusanje je dalo itekakav smisao ovom iskoraku. Naime, ukoliko volite Tbe Bluetones koliko ih volim ja, onda vjerojatno dan danas jos zalite za danima kada je izasao "Expecting to Fly", jer iako je manje vise sve sto su The Bluetones u karijeri napravili genijalno, ipak je "Expecting The Fly" bio i ostao nesto vise. "Memory Muscle" tako po meni nekako mirise na direktnog nasljednika "Expecting To Fly" i bas mi se super da je nastao jedan takav album. Na njemu za razliku od nekoliko posljednih The Bluetones albuma nema previse zafrkantskih pjesama, tekstovi su puno mracniji i cijeli album zvuci jako svjeze. U "So It goes", "Lemon and Lime" i "I'm Sick" Mark je totalno nadmasio sam sebe. Tako da se ja osobno nadam da je ovo samo prvi solo album za Marka te da cemo osim (i dalje izvrsnih) The Bluetones album i dalje imati prilike uzivati u mracnijoj strani Marka.

ocjena albuma [1-10]: 9

kris // 28/11/2008