Naravno da je Jason "Spaceman 3" Pierce megaloman, to znamo još odavno. Čovjek je to koji je nakon psihodeličnih "under the influence" ispada sa svojim prošlim bendom počeo pisati orkestracije za omanje orkestre, vješto ih spajajući u okvire klasične rock kompozicije. Čovjek je to koji ravnopravno postavlja u odnos prekrasne melodije i noizzz ispade. Čovjek je to kojemu su (i dalje) osnovne liričke teme one o Bogu i ljubavi, vjerojatno univerzalno vječne teme koje na listi korištenih motiva kod r'n'r autora i dalje kotiraju vrlo visoko. Čovjek je to, na kraju, kojega ili volite ili ne.

Naravno da su nekome ti megalomanski glazbeni izričaji too much. Zapravo, poprilično me čudi u jednu ruku što ih osobno toliko volim jer slične ispade ili cijele karijere bendova koji su palili 70-im godinama prošlog stoljeća, a koji i dalje imaju impozantan broj poklonika po cijelom svijetu, a dvorane na svojim bezbrojnim rejunijonima pune i u nas zajebanoj koncertnoj državi, uopće ne tangiram. No, čini se da Jason ima tu neku formulu po kojoj jednostavno stvara samo dobitne uspješnice. A "Amazing Grace" to sigurno je, barem za one u kategoriji štovatelja, iako je prosječno trajanje pjesama skraćeno za njihov prosjek (čitav album, 11 numera = cca 41 minuta), čak i bez jednog vremenski većeg ispada (najčešće kad se stvar rasplamsa i krene u noizzz raspad, biva stišana!).

Za razliku od prethodnog "Let It Come Down" albuma za čije mu je kreativno stvaranje trebalo poprilično vremena (i na kojem je sudjelovalo preko 100tinu ljudi!), Jason je po vlastitom priznanju ovaj snimio u puno kraćem roku i u puno bazičnijem (rock) sastavu. Na prvo slušanje kao da je moja cinična reakcija i glasila "I čuje se!", ali je svakim slijedećim bila zamjenjivana sa sve većom količinom oduševljenja. Sa nešto više gitara i manje producentskog poliranja od prethodnog albuma, "Amazing Grace" je sastavljen od tako tipične spiritjualizejšnovske rokačine kakva je uvodna "This Little Life of Mine" sve do opet za Jasonov bend tipične "pozivanje Boga" laganice "Lord, Let It Rain on Me". A ono što je između, između ostalog, sadrži još rokačina (kad vam netko kaže "She Kissed Me (It Felt Like a Hit)" znajte da čovjek ima iskustva na području ljubavi!, ludi "Cheapster" te duhački jazzy noizzz krešendo u "Power and the Glory") i još laganica (krasna "Oh Baby", te filmična "Ballad of Richie Lee"). A ono između ostavljam na osobno otkrivanje.

Za neke bendove i neke ljude određena doza predvidljivosti je grozna stvar jer često vodi u dosadu, no u slučaju Spiritualized to postaje baš fini način za otkrivanje uvijek nečega novoga u onome na prvi pogled poznatome. Što uopće nije loše.

PS: Kako to zvuči uživo, što mi je veliki san provjeriti, sretnici mogu izvidjeti ili potvrditi 25/09 u Milanu...

sale // 18/09/2003