Ovaj album s čudnim znakovima u naslovu je sedmi po redu studijski solo album bivše pjevačice grupe 'TILL TUESDAY…

Vjerojatno će se samo oni stariji sjetiti da je Aimee prije svoje solo karijere imala i vrlo uspješnu grupu 'TILL TUESDAY, s kojom je tijekom osamdesetih imala zapažena tri albuma, kao i nekoliko hitova, kao npr. Voices Carry ili Everything's Different Now, koje se i još danas tu i tamo može čuti na boljim radiostanicama ili specijaliziranim emisijama na glazbenim TV programima. Iako je njihov treći album "Everything's Different Now", bio ujedno i najbolji, ipak nisu uspjeli probiti onu magičnu granicu, koja bi im otvorila sva vrata "šoubiznisa", pa je ubrzo nakon njega, Aimee odlučila krenuti u solo akciju.

Pet godina je trebalo da objavi "Whetever", album koji je obilovao višemanje folk melodijama zapakiranim u pop ruho. Iako hvaljen od kritike, niti ovaj album Aimee nije donio planetarnu slavu. Do dana današnjeg, situacija se nije promijenila. Odlični albumi uz kultno sljedbeništvo fanova, među koje se ubrajaju i Elvis Costello i Andy Partridge (XTC). Nije previše pomoglo ni uvrštavanje njene "That's Just What You Are" na soundtrack za seriju Melrose Place, a bome ni hvaljeni soundtrack za još hvaljeniji film Magnolia, a s kojeg je njena pjesma Save Me bila nominirana za Oskara.



Možda je i bolje tako. Kao i dosad, teme koje se protežu albumom su ljubav i bol i sve što ide uz to. Također, odlično je pripremljena glazbena podloga, koja se većim dijelom sastoji od instrumenata s tipkama s ubacivanjem duhača ili gudača u ponekoj pjesmi. Mazni Aimee-in vokal ko da me primio za ruku i vodi me kroz promjene osjećaja od zarazne Freeway, preko izvrsne 31 Today ("I thought my life would be better by now") do završnog dueta sa Sean Hayesom, Ballentines.

Na kraju, nije teško ustvrditi da Aimee unatoč neprekidnoj 25 godina dugoj karijeri, još uvijek ima štošta za reći i da je ovo njen najbolji album dosada.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 29/07/2008