Već šesti studijski album blues 'sjevernjaka' s Mississippija o kojima se šuškalo da su pred raspadom zbog suradnji s The Black Crowes, John Hiattom i frakcijskog sastava Hill Country Revue. No, novi album je ovdje, kao i njihova novoosnovana etiketa Songs Of the South Records na kojoj je prvijenac upravo album "Hernando". Band je osnovan daleke 1996. u gradiću Hernandu, tridesetak kilometara udaljenog od Memphisa na granici država Mississippi i Tennessee (USA) na inicijativu braće Luthera (gitara, vokal) i Cody Dickinsona (klavijature, bubnjevi) s kojima neprekidno radi Chris Chew (bas). Premda su pravi pravcati južnjaci, pridjev 'north' su uzeli jer dolaze sa sjevera države Mississippi. Jedno vrijeme s njima je boravio gitarist Duwayne Burnside, sin čuvene country blues legende R.L.Burnsidea koji se također povremeno znao uključiti na nekoliko ranijih studijskih ostvarenja. Već za prva dva albuma "Shake Hands With Shorty" (2000) i "51 Phantom" (2001) bili su nominirani za Grammy u kategoriji najboljeg suvremenog (contemporary) blues albuma, kao i za prethodni "Electric Blue Watermelon" (2005), no jedino su uspjeli dobiti nagradu W.C.Handy Award za najboljeg debitanta 2001. Band inače zna pratiti John Hiatta na njegovim turnejama, te su s njime snimili album "Master Of Disaster", a trogodišnju diskografsku pauzu djelomično je zakočio sam lider Luther Dickinson koji je 2007. zamjenio Marc Forda u The Black Crowes s kojima odlazi na turneje i sudjelovao je na albumu "Warpaint". Cody Dickinson ima svoj frakcijski sastav Hill Country Revue u kojem su Gary i Duwayne Burnside, Chris Chew, Daniel Coburn i Kirk Smithart.

Šta god da se govorkalo u proteklih godinu-dvije da će band otići u naftalin zbog raznoraznih izleta ove trojke, palo je u vodu koncem 2007. kada je objavljeno da North Mississippi Allstars ulaze u studio s producentom Jim Dickinsonom, snimaju album i registriraju vlastitu kompaniju Songs Of the South Records. Rezultat je više nego očaravajući; "Hernando" je jedan od njihovih najupečatljivijih albuma, te je uz album The Raconteurs "Consolers Of The Lonely" jedan od najboljih retro albuma 2008. godine. Uvodna skladba "Shake" donosi uzbudljiv plesni boogie-blues s hard rock riffovima kao da je križana s najboljim momentima ZZ Top i Led Zeppelin, "Keep the devil room" vratiti će se na zvuk Jimi Hendrix Experience gdje posebno prednjači gitara Luthera, te trijumfalna završnica, dok su "Soldier" i vrlo kratka "Eaglebird" nešto umjereniji humpa-cumpa blues boogie tempovi s brojnim solo improvizacijama koje uvode u laganiji dio albuma. Čisti blues 'poslije ponoći' prikazan je u nostalgičnoj "I'd love to be a hippy" gdje se Cody Dickinson hvata i klavira, a Lutherov vokal asocira na John Fogertya (ex-Creedence Clearwater Revival). Pravi južnjački mainstream r'n'r ostvaren je u veseloj "Mizzip" gdje se na vokalu pojavljuje Chris Chew, a najveselija je "Blow out" u vrlo kratkom rockabilly broju koji traje svega minutu i pol, te je odsviran na kontrabas, klavir, nedistorziranu gitaru i minoran set bubnjeva. "Come go with me" svojim odnosima riffova i melodija podsjeća na The Beatles "Come together", dok su "Roosters blues" i "Take yo time Rodney" ponovno povratak na snažne gitarističke Jimmy Page riffove i improvizacije. Završna "Long way from home" je opravdana laganica s blagom psihodeličnom produkcijom u višeglasnim eho vokalima gdje se pojavljuju i lagane klavirske ambijentalne minijature, te podosta miriše na neko bolje rockersko izdanje Pink Floyd.

Ukratko, raznolik i uzbudljiv album gdje jedino manjka Lutherova 'lowebow', odnosno tabakera koju je na ranijim albumuma koristio za proizvodnju zvukova, kao i Codyijeva elektronska 'rifljača' - strugaljka. Ali i bez njih je ovaj trio ostvario kvalitetnih 40 minuta južnjačkog retro blues-rocka.

Naslovi: 1.Shake, 2.Keep the devil room, 3.Soldier, 4.Eaglebird, 5.I'd love to be a hippy, 6.Mizzip, 7.Blow out, 8.Come go with me, 9.Roosters blues, 10.Take yo time Rodney, 11.Long way from home

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 22/07/2008