'Da je James Brown poželio metal band, vjerojatno bi zvučao kao Pilgrimz', napisao je reporter Metalizeda koji ih je opisao kao metalne The Hives. Da li je pretjerao? Provjerite na ovom debi albumu, sočnom komadu danske 'veprovine'.

Danski metal-hardcore band Pilgrimz (oprez, nije Pilgrimiz!) nastao je davne 1998. na otoku Falster, četvrtom po veličini gdje je jedini veći gradić Nykobing. Svoju prošlost ne žele otkrivati i iz nje jedino daju podatak da su 2000. objavili svoj prvi demo-EP "Good Day Mister President", a "The Caravan Was Only Bait" 2003. Nakon godina rada na danskoj sceni gdje su ispeglali energičan spoj metala i hardcora, sele se u prijestolnicu Kopenhagen gdje danas rade i žive. 2006. dobili su nagradu Danish Metal Awards za najbolji 'live act' u konkurenciji s Mnemic, Barcode, Mercenary i Hatesphere. Već do tada imali su stotine održanih koncerata, a između ostalog, nastupali su kao predgrupom slavnim Entombed i Enslaved, te su nazvani metalnim The Hives. Početkom 2007. potpisali su ugovor s Dream Fire Agency i u studiju producenta Jacob Hansena (radio s Mnemic, Hatesphere, Volbeat) snimaju svoj prvi pravi debi album "Boar Riders". Na njemu je upečatljiva post-produkcija, miks i mastering Tue Madsena majstora zvuka koji je peglao one čuvene albume The Haunted i Sick Of It All, dok je omot djelo R.Blacka, dizajnera koji se proslavio radeći za Bjork, Misfits i Billy Idola. U aprilu 2008. sklapaju ugovor s I Scream Records, a debi album objavljuju 23.VI 2008. kojeg promoviraju na nekolicini cjenjenih festivala (Roskilde Fest '08, Spot '08 i MTV Headbangers Ball Tour) gdje nastupaju zajedno s Obituary, Agnostic Front i As We Fight.

Album ima 10 naslova u trajanju od 46 minuta i na njemu se Pilgrimz prikazuju kao majstori metalcorea spajajući stare ostavštine NYC hardcorea s metalom i suvremenim žestokim zvukom, a samog frontmena Max Vegasa već nakon ovog albuma nazivaju danskim rođakom Phil Anselma iz Pantere. U postavi su još Aage (gitara, prateći vokal), Nal (bubnjevi) i Hermann (bas, prateći vokal). Tekstovi su frustracija na život zvijezda u raskošnim hotelima i lumuzinama (odlična uvodna "Jimmy's castle"), trendsetter društvu i otmjenim zabavama ("Prima Donnie", "Paramount"), šegačenju sa danskom kraljevskom porodicom (skladbe "King or a fool" i "Drama king & drama queen" gdje se uzvikuje 'die my queen, die') uz brojne individalne preokupacije koje kroji mainstream bonton i moral s velikom dozom tipičnog emotivnog hardcore sarkazma. Politički akcent albuma čini stara skladba "The caravan was only bait" gdje uz dramaturšku fabulu Max kaže da 'nikada nije držao prst na obaraču pištolja već je pištolj bio uvijek uperen u njega', dok se s komercijalnom glazbenom instant proizvodnjom obračunava u završnoj eksploziji "The artillery" kao da će u naletu bijesa poubijati i uništiti svu današnju pop glazbu. Stil im je moćan i bijesan, pun žestokih gitarskih riffova, hc ritmova (Nal često koristi duple pedale) i obaveznih izmjena tempova s krvavo obojenim frustriranim vokalom koji je gnjevan valjda na cijeli svijet i na svaku nepravdu na koju nalazi. U aranžmanima ima svega i svačega, izmjenjuju se dionice metala, bijesnog punka, opakog rocka, laganijih i usporenijih dionica, te nema nikakve sumnje da je riječ o sjajnom djelu koje je napravljeno s punim kompozitorskim i instrumentalističkim pristupom.

Opasno nabrušeni album koji podjednako korespondira između punka i metala u hardcore izvedenici. Jedan od boljih radova u rangu metalcorea koji nema niti jednu boljku. Obavezno provjeriti uživo ako se pruži prilika.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/07/2008