James Plotkin je avangardni eksperimentalni gitarist i elektronski freak, član kultnih sastava-projekata Phantomsmasher, O.L.D. i eksperimentalnih metalaca Khanate, a ovo mu je projekt kojeg je napravio sa ortodoksnom norveškom pjevačicom Runhild Gammelsaeter koja je bila nakratko s američkom putovnicom (iz sastava Thorr's Hammer) i bubnjarem Tim Wyskida. Glazba prikazana kroz 8 poglavlja označenih rimskim brojkama od I do VIII u vrlo kratkih 37 minuta je dio velike glazbene avangardne renesanse koju se često naziva doom i drone metal, mada ima i poveznica s iskonskom eksperimentalnom, noise, ambijentalnom i grubom ekspresivnom atonalnom glazbom. Otprilike, negdje poput slovenskog Actooona kad se upusti u eksperimentalno putovanje u nepoznato, zagrebačkih Azot ili požeškog Gruuthaggy (album "Ranjena zvijer", 2006., Slušaj najglasnije), te daleko slojevitijih Sun O))) ili eksperimentalnih VxPxC, Timeless Pulse Quintet, 16-Bitch Pile Up, a nije na odmet spomenuti niti This Heat ili japanskog gitaristu Keiji Haino. Sve je to tu negdje vrlo blisko... Ovaj album s metal scenom ima samo jednu poveznicu, a to je onaj običaj metal izvođača da imaju mračni intro i outro koji je obavezan dio koncepta s razlivenim i mučnim, uglavnom horror tonovima. Na tom principu je zasnovan čitav ovaj album koji je doslovce prava zvučna slika kaosa u svim pogledima. Nema plesnog ritma i klasičnih pjevanih kompozicija, već je sve okrenuto ka metafizičkim skulpturama i transcedentalnoj meditaciji gdje mašta i um čine čuda. Doduše, vokal Runhild (vrlo bliska Diamandi Gallas) se pojavljuje s određenim tekstovima, ali oni su zbog njezinog mračnog vokala kao da je riječ o najopakijoj vještici iz bajki srednjeg vijeka posve nerazumljivi što samom zvučnom konceptu Khlyst daje enigmatsku i sofisticiranu sliku. Prva skladba "I" zamirisati će na nešto od metala, barem po zvuku i tretmanu gitare s pjevanim kreštavo opakim vokalom Runhild (tekst se uopće ne može razumijeti), dok je svirka bubnjara Wyskida potpuno oprečna i disharmonično položena u stalne prijelaze koji nemaju ritam, već nabacanu ekspresivnost. "II" je lagana i vrlo tiha instrumentalna tema u kojoj se protežu pozadinski efekti razvučenog nijemog vokala, povremeni udarci u gong i mračna atmosfera koju Plotkin izvodi s laptopa, a ujedno je jedna od najharmoničnijih (a i najdužih, 8 min.) skladbi na cijelom materijalu. Ovdje ima i podosta glazbene nadogradnje minimalistički razvučenih zvukova, bliskih ambijentalnim i mračnijim instrumentalnim skladbama David Sylviana. "III" je najkraća skladba gdje Runhild vrišti iz paklene jame (tekst potpuno nerazumljiv), a Plotkin fila čudne gitarske improvizacije, laptop zvukove, dok se bubnjar Wyskid oglašava u neperiodički razmještenim intervalima. Sve se nastavlja u kompozicijama "IV" i "V" gdje se ritmičko-melodijska harmonija potpuno razara u de-kompoziciju sa echo vokalima, krikovima i podosta velikom bukom. Ima tu i škole avangardnih radova Sonic Youth... "VI" je ponovno mračan, turoban i zvučno razliveni instrumental gdje se samo čuju morbidne elektronske harmonije a'la Throbbing Gristle, poneki miljama udaljeni krik Runhild, malo electro-glitch efekata, a nakon polovine skladbe, oko četvrte minute (točnije 4.20) pojavljuje se elektronski lajt-motiv koji je prisutan u skladbi "II" na kojeg se u samu završnicu uključuje Wyskid koristeći samo činele za finalizaciju zvuka. "VII" je poduži drone-metal s opakim crust vokalima Runhild (e, fakat ne razumijem niti jednu riječ), rastvorenom i neujednačenom gitarskom svirkom Plotkina i razbijenim udarcima bubnjeva (uglavnom činela i prijelaza, bas bubnja i doboša uglavnom nema na cijelom albumu). Totalni kaos, kao da ga je priredio Actooon! Posljednja skladba "VIII" donosi djeličak ritma (otom-potom), mantričko vokalno psihodelično putovanje koje je zaokruženo sjajnom elektronskom podlogom i finišira ovaj nevjerojatan album u razlivenu gitarsku distorziju s nekoliko udaljenih krikova Runhild.

Iskreno rečeno, ostao sam potpuno zabezeknut s ovim albumom kojeg obožavatelji black metala, gothica, industriala, post-rocka, eksperimentalne i avangardne glazbe moraju imati. Ovo je nešto sasvim novo i po svemu sudeći veoma inteligentno i šokantno djelo. Jedan kritičar je napisao 'pustite ovaj album i pojebati će te okolinu do srži'. Ništa nije pogriješio.

Ovo je nova glazba.

Da je album do mene došao 2006. godine, našao bi se u vitrini najboljih albuma godine.

Nikad nije kasno!

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/07/2008