Sastav kojeg je 2004. osnovao Charlie Dominici (vokal), nekadašnji pjevač mega popularnih Dream Theater, djeluje u postavi Americo Rigoldi (klavijature), Riccardo eRIK Atzeni (bas), te dva brata Brian (gitara) i Yan Maillard (bubnjevi). Charlie je sa 16 godina bio jedan od osnivača i prvi pjevač Dream Theater na debiju "When Dream And Day Unite" (1989), ali ih je napustio kada se album u medijima počeo previše komercijalno tretirati. Malo je poznato šta je radio svih ovih petnaestak godina, ali se zna da je basist Atzeni (veliki poklonik Satrianija, Steve Vaija, Slasha i Marty Freemana) prethodno bio gitaristom u sastavima TBM, KER i povremenim članom banda M.A.P.O., a osim toga ima i frakcijski progressive-metal trio pod nazivom Solid Vision (do 2004. zvao se Solid Session III) u kome sviraju i braća Maillard. 2006. objavili su debi pod nazivom "The Hurricane". Klavijaturist Rigoldi je porijeklom iz Perua, pohađao je akademiju za klavijature, te je kao gost sudjelovao na studijskom radu Solid Vision. On je prvi došao u sastav Dominici, neposredno prije ulaska u studio za potrebe prvog albuma Dominicija.

Sastav Dominici ima tri albuma istovjetnih naziva "03 A Trilogy" (part 1, part 2 i part 3) koji se posve razlikuju u svojem glazbenom izričaju. "Part 1" (2005) je uglavnom akustičnog temperamenta, "Part 2" (2007) je pun elektriciteta i progressive metala, dok je ovaj "Part 3" o kome je riječ, prema navodima samog Charlija 'grande finale' koje obuhvaća prvi i drugi dio zajedno i ima završnu lirsku i glazbenu snagu koju prethodna dva nemaju. Tvrdi da na njemu nema ničega osim morala, etike, socijalne kritike i nekolicine sakrivenih poruka, a tekstove nije pisao na klasičan način, već su izrasle poput vrta u sukladnoj prirodnoj povezanosti s cijelim sastavom. Također kaže da više nikada neće raditi konceptualne albume iz nekih privatnih i emotivnih razloga. A sam album je pravi primjer jednostavnog progressive metala u kojem uvodnu riječ igraju klavijature (u prvoj skladbi "King of terror") na koje se nadovezuje akustična gitara i počinje brutalno brza i opaka metal svirka s upečatljivim Charlijevim mačo vokalom kroz sugestivnu priču o terorizmu koji prijeti da uništi ionako ispremetani svjetski poredak. Nešto ritmički lakša je "March into hell" koja kasnije prerasta u virtuozni splet metala i sympho-rocka, dok se situacija posve spušta na zemlju s laganom molitvom "So help me God" uz unakrsno povezane melodije akustične gitare, ambijentalnih pozadinskih klavijatura i solo dionice električne gitare. To je ujedno najlakša i najmirnija skladba albuma. "Liquid lightning" je ponovno povratak u progressive sa žestokim uvodom nakon koga slijedi mirniji dio koji se potom međusobno ponavljaju u periodima.



Prva od dvije najdulje skladbe je "Enemies of God" (10 minuta) s brojnim aranžmanskim i instrumentalnim zavrzlamama od brzih ka laganijim i tihim dionicama i obratno, dok je nekako najmetalnije orijentirana "Revelation". U "Hell on Earth" se na literarno lucidan način Charlie obračunava s materijalizmom kroz klasičnu prog-metal kompoziciju, dok album zatvara najduža i najzapetljanija "Genesis" (gotovo 11 minuta). Nema se šta predbaciti glazbenicima koji su koncizni virtuozi (posebno bubnjar i gitarist), kao niti vrlo zahtjevnim i grandioznim aranžmanima koji su ionako zaštitni znak progressiva poput nekadašnjih obimnih sympho-rock poduhvata. Tekstualno je album pun gorućih i pomalo pretenciozno ispoljenih metaforičkih strasti o teroru, politici i socio-društvenim elementima kroz usporedbe s paklenim ognjem, mrakovima, antikristom, izgubljenom djecom, zmijama, lažima, čudnim životnim putevima, razorenom ozonu i sličnim opasnostima koje vrebaju na svakom čošku, koje na svu sreću lider banda zna prizemljiti u odgovarajućem trenutku tako da ne prerastu u napuhano literarno hvalisanje. Zanimljivo, album je sniman tokom jeseni 2007., na Sardiniji (Italija), te su ga producirali sami članovi banda. U globalu rečeno, album je dostojan ranih radova Dream Theater, a i nekolicine sličnih progressive metal imena poput Symphony X ili Ayreon.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/06/2008