Ovom debi albumu kvinteta iz Versaillesa (Pariz, Francuska) prethodila su dva EP-ija "Made under authority" (2005) i "Seven Inch Allah" (2007), te učešće na kompilaciji "Voyage: Facing The History Of Modern French Psychedelic Music" za etiketu Record Makers koju su 2000. godine pokrenuli Air sa Marc Teissier du Crosom i Stephane Elfassijem. Sastav predvodi kompozitor Romain Turzi koji je inspiriran glazbom kraut-rocka, elektronike, psihodelije i shoegaze struje oformio klasičnu rock postavu sa klavijaturama, gitarom, bubnjevima i basom.

Album je stoga i pravo oličenje fuzije ovih stilova, a najinteresantnija stvar je da sve kompozicije počinju slovom 'A'. Kroz splet instrumentalnih i pjevanih skladbi na francuskom i engleskom jeziku stvoren je vrlo zanimljiv album koji podjednako odgovara plesnim podijima i samostalnim glazbenim zadovoljstvima u nepovredivosti kućnog ambijenta. Već uvodni instrumental "A" u ležernom elektronskom ambijentalnom stilu prelama reference pejzaža albuma "Radioactivity" i "Trans Europe Express" Kraftwerk sa sitnim utjecajima ranih radova Jean Michel Jarrea. Druga "Alps" je moćna tribalno ritmička kompozicija sa surf-gitarom nalik na spaghetti western djela Ennio Morriconea uz samozatajni Romainov vokal koji je nošen na gothic šapatima. "Animal signal" je pravi comeback u ostavštinu ekscentričnog brzog plesnog kraut-rocka znamenitih njemačkih Can gdje se ističe posebna osobina sastava da barata sa vlastitim specifičnim gothic-surf zvukom gitare koji se nastavlja u najdorečenijem naslovu "Are you thinking about Jesus". Tu Romain kaže da Isus nikad nije vidio plesni podij te stoga na njemu nema mjesta za njega aludirajući na religijski trend da se vjernike u posljednjih dvadesetak godina poziva u crkvu na slušanje plesne glazbe. "Afghanistan" je još jedan moćan plesni broj koji spaja shoegaze melodije i psihodeliju sa snažno distorziranim i podebljanim zvukovima gitarskih riffova koji traju vrlo kratko, ali efektno. Pred kraj kompozicije rock ritam odlazi u fade-out prepuštajući mjesto kratkotrajnom ambijentalnom psihodeličnom elektronskom pasažu u koji se uključuje zvuk ritam mašine iz '70-tih koji otvara narednu skladbu, instrumental "Acid taste". To je pravi križanac Kraftwerk, Suicide i Depeche Mode s 'putujućim' pozadinskim harmonijama syntha i funky electro-pop sintagmama gdje su kratkotrajno Turzi ostavili svoje klasične rock instrumente zamjenivši ih kibernetikom. Posebno su efektne boje i lom zvukova glavne melodije koja je u ovom slučaju pretvorena u efekte. Istovremeno, instrumental služi kako bi se odvojio prvi dio albuma pjevan na engleskom od središnjeg koji je na francuskom jeziku. Frankofonična skladba je vrlo lagana gothic-electro "A notre pere" (zamislite lagani Bauhaus u elektronskoj varijanti), a onda se otprilike cijeli prvi dio albuma ponavlja kroz brzi i plesni kraut/space-rock pojačan elektronskom psihodelijom kroz instrumental "Aigle" za kojim slijedi kombinacija elektronskih Throbbing Gristle, laganog electro-pop industriala i spomenutih Kraftwerk i Suicide u još jednom efektnom instrumentalu "Amadeus".



Ponovno se vraćaju s elektronike u teritorij plesnog kraut-rocka u vrlo dramatičnom broju "Attila blues" koji je otpjevan na engleskom jeziku s akcentom koji podosta podsjeća na Alan Vegu iz Suicide. Završnicu albuma čini "Authority 17", skladba promjenjivog tempa (brzo/lagano/umjereno/brzo) gdje su dozvolili i bijeg u eksperimente, a okosnicu finiša čini "Allah Delon" u brzom tempu sa gitarskim punk nabojima, ali i aranžmanom koji prelama laganu psihodeliju, te post i space-rock. Posljednja kompozicija je ujedno i najdulji instrumentalni broj "Axis of good" koji traje skoro 9 minuta, te je najkompleksniji dio čitavog materijala. U njemu se Turzi dodiruju zahtjevnih sympho-rock aranžmana, virtuoznih igara s melodijama na klavijaturama i gitarama, harmoničnih nadogradnji i po ničemu ne nalikuju na sastav s početka albuma što cijelom radu dodaje posebnu draž i dobar pečat za kraj.
Kao i gotovo svim kraut-rock sastavima, Turzi daleko više pažnje posvećuju glazbi i aranžmanima dok im je tekst samo popratni dio bez kojeg se ne može jer bi u instrumentalnom slučaju album zvučao nedorečeno. Uz ovakav raznolik materijal i bogati sadržaj albuma, Turzi se upisuju u gornju kategoriju francuske independent rock scene. Od njih treba očekivati vrlo plodan i zanimljiv nastavak karijere.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/06/2008