Gdje li samo to lutaju ovi Japanci? Slobodno se može zapitati svatko tko ih je barem jednom imao prilike slušati ili gledati jer su već nekoliko puta dolazili u ove krajeve. Vrlo dobro se sjećam njihovog koncerta 28.VII 2006. na savskom nasipu ispred Močvare kada su svirali u koprivama sa domaćim Seven That Speels koji su im tom prilikom svirali bubnjeve i bas gitaru, a prije samog koncerta su odigrali nogomet.

Sastav je osnovan 1996. inspiriran avangardnim elektro-akustičnim zvukom Karl-Heinz Stockhausena, kraut-rockom, progressive i space rockom '70-tih, kao i psihodeličnim eksperimentima. Sam sastav Acid Mothers Temple ima čak 7 različitih frakcija sa bandovima The Cosmic Inferno, Afrirampo, The Pink Ladies Blues, SWR, Gong (jest, da onaj stari francuski Gong!), The Incredible Strange Band, a u ovoj frakciji sa The Melting Paraiso U.F.O. su najdugovječniji i imaju čak 31 objavljeni album. S ostalim frakcijama imaju 19 albuma, te gitarist Kawabata Makoto ima i jedan album sa The Mothers Of Invasions. Trenutnu postavu osim pjevača i gitariste Kawabate čine Tsuyama Atsushi (bas, vokal), Higashi Hiroshi (synth, gitara, vokal) i Shimura Koji (bubnjevi).

Ovaj album je kao i po običaju uglavnom instrumentalan, ima samo tri kompozicije i otvara ga najkraća "Pussy head man from outer space" (7.42) koja je lucidan i žestoki plesni rock nabijen noiseom kao da su ga oslobodili s lanca njihovih neobičnih zemljaka Ruins, začinjeno vragolastim improvizacijama, a u jednom dijelu ima i potpuno nerazumljiv vokal posve prekriven obilatim zvučnim fragmentima. Druga "Crystal rainbow pyramid" (oko 22 min.) je standardna organska umjereno plesna blues psihodelija s premazima svemirskih zvukova syntha, melodičnim basom, prozračnim bojama gitarskih solo dionica i brojnim efektima, te je najbliža starim radovima Can iz ranih '70-tih godina. Vokal je u službi sampliranog ubrzanog efekta (poput dječjeg glasa) i sve skupa zvuči ludo i otkačeno uz stepenaste forme i nadogradnje koje asociraju na putovanje svemirom. Završnicu skladbe kulminiraju frenetičnim ubrzanim ritmom i najbolji je dio albuma. No, posljednja "Electric psilocybin flashback" je nemogući glazbeni monstruozni komad koji traje punih 40 minuta. Počinje melodijskim world-music sintagmama gitare koja zvuči kao šargija uz učestale bubnjarske prelaze i to filaju punih 6 minuta. Nakon toga prelaze u lagani i posve ambijentalan dekor uz sitne minijature akustične gitare i saksofona (dakako uz obavezne efekte i harmonije syntha), s vremenom ubrzavaju tempo, pa ga oko 12-te minute ponovno spuštaju u lagani predah gdje se pojavljuje pozadinski vokal nalik na ženski nježan soprano. Potom prelaze u čudnovati minimalistički rock valcer s nabrušenim gitarskim solo-dionicama (poput ranih Šumski s početka '90-tih), pa se onda vraćaju na početnu world-music temu s gitarskom šargijom, ali uz daleko opakiju pozadinu sastavljenu od zvukova i efekata syntha. Tu se pojavljuju ponovno i ženski vokali u posve nedefiniranom sadržaju i taj tempo melodije drže do 30-te minute kada ponovno spuštaju tenzije u ambijentalnu i posve laganu glazbu s čime posljednjih 10 minuta i privode kraju ovu poprilično jednostavnu, ali i minorno preglomaznu skladbu.

Album nije eksperimentalan, ali je vrlo ortodoksan, snimljen vjerojatno nakon 2-3 probe, te u svakom slučaju nije njihov niti najbolji, ali niti najlošiji zapis.

Preporučljivo za obožavatelje, a mogu ga uzeti i svi ljubitelji plesne psihodelične glazbe, space, progressive i kraut-rocka. Prosječno, ali vrlo slatko i prijatno ekscentrično zadovoljstvo.



Diskografija AMT & TMPU.F.O:

Acid Mothers Temple & The Melting Paraiso U.F.O. (1997)
Pataphisical Freak Out MU!! (1999)
Wild Gals A Go-Go (1999)
Live In Occident (2000)
Troubadours From Another Heavenly World (2000)
La Novia (2000)
Absolutely Freak Out 'Zap Your Mind' (2001)
New Geocentric World Of Acid Mothers Temple (2001)
Born To Be Wild In The USA 2000 (2002)
In C (2002)
Do Whatever You Want, Don't Do Whatever You Don't Want (2002)
Electric Heavyland (2002)
Live In Japan AMT Album (2002)
Univers Zen ou de Zero a Zero (2002)
St.Capitan Freak Out & The Magic Bamboo Request (2002)
2002 (2002)
Magical Power From Mars (2003)
Last Concert In Tokyo (2003)
The Day Before The Sky Fell In America Sept 10, 2001 (2003)
A Thousand Shades Of Grey, split with Escapade (2003)
Hypnotic Liquid Machine From The Golden Utopia (2004)
Mantra Of Love (2004)
Does The Cosmic Sheperd Dream Of Electric Tapirs? (2004)
The Penultimate Galactic Bordello Also The World You Made (2004)
Minstrel In The Galaxy (2004)
Close Encounters Of The Mutants (2004)
Goodbye John Peel: Live In London 2004 (2005)
Have You Seen The Other Side Of The Sky? (2006)
Power House Of The Holy (2006)
Myth Of The Love Electrique (2006)
Crystal Rainbow Pyramid Under The Stars (2007)
Nam Myo Ho Ren Ge Kyo (2007)
Acid Motherly Love (2007)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 29/05/2008