Band kojeg su nazivali najdekadentnijim u rock and rollu i koji je kroz desetljeća prošao skandale, razvode, droge, alkohol, terapije i odvikavanja (odlični speciali u jednom od prošlogodišnjih brojeva Uncuta i Mojo-a) odlučio se ponovo okupiti u svojoj najboljoj postavi post-Peter Greenovske faze s izuzetkom Christine McVie koja se na albumu pojavljuje samo kao gost ali koju dostojno zamjenjuje "everybody's darling" Sheryl Crow.

Album je autorski prilično ravnopravno podijeljen između dvoje nekadašnjih supružnika Lindsey Buckinghama i Stevie Nicks i donosi nam niz odličnih primjera AOR i FM-kompatibilnog rocka. Buckingham i Nicks su u izvrsnoj formi i možemo reći da se "Say You will" glazbeno i tekstualno nadovezuje na njihove legendarne albume s kraja sedamdesetih "Rumours" i "Tusk". Pjesme kao što su "Peacekeeper", "Thrown Down" ili "Silver Girl" mogu odmah stati rame uz rame s ranijim klasicima banda .

Produkcija, koje se prihvatio Buckingham, je moderna, nenametljiva i naprosto savršena. Cijeli album sa svojih 18 (!) pjesama se bez napora može preslušati u jednom komadu i preporučljiv je za slušanje u autu.

Za nekog tko je upoznat sa pozadinom i poviješću ovog banda ovaj album je više nego ugodno iznenađenje i jedan od najboljih koje je ovaj band izdao.

Međutim, većini pravovjernih rockera, alternativaca a i većini čitalaca ovog zinea FM nisu dovoljno cool pa ovaj album neće niti štapom taknuti, ali će im refrain nekog njihovog hita za kaznu svako malo zapeti u uhu i nesvijesno će ga morati pjevušiti cijeli dan.

ocjena albuma [1-10]: 6

le figuar de kranque // 28/12/2003