O ovim Talijanima i nema baš nekih pouzdanih podataka. Startali su 2015., dvije godine kasnije realizirali prvi EP "eMpTyV", a što je bilo poslije, eh, nemam pojma. Tek kad je osvanuo ovaj, koliko mi se čini tek drugi EP (po interviewu mhf-mag.com/interviews/interview-with-industrial-metal-band-death2pigs/), zalijepilo me zvučno dizajniranje modernog elektronskog industrial metala da ponešto iščeprkam o njima, ali koliko god se trudio, oni šibaju sukladnu, teško dostupnu furku da do njih može doći samo pravi, iskren, odan i, naravno pogodan fan. Pa nisu zato niti bezveze tu maske sa svinjskim njuškama, te navodni cilj da kao bend objave samo 3 EP-ija umjesto albuma i onda okončaju karijeru. Prava imena su nepoznata, a netko od njih je žensko (nedavno je rodila treće dijete) i u suštini bend je konceptualno usmjeren na bijesan jad i očaj prema onima koji imaju moć odlučivanja o ljudskim životima, te je maskirana scenografija izabrana isključivo da se osnovna poruka istakne na prvo mjesto. Konkretno, na ovome materijalu to je 6 pjesama koje zaokružuju opus od rođenja do nepoznate budućnosti duž koje se isprepliću povijesni, filmski, SF i književni elementi otkrivajući zlokobni sistem percepcije da ljudi prave iste greške u brutalnom, pogrešnom shvaćanju života. Tek kad dođu na kraj, suočeni sa smrću najbližih, kada ridaju od tuge i žalosti, pokušavaju shvatiti poantu života bez bližnjeg i mogućnost ponovnog susreta. Naravno, pradavna, iskonska religijska ideja od postanka čovjeka je upravo ta prokleta nada uz dokaz Kristovog uskrsnuća i dostojanstva da je život samo jedna faza u beskonačnosti, te da se uopće ne treba brinuti za minuciozne, prolazne fragmente, nego za pozitivna djela s kojima nikome nismo naštetili, pa makar nam bio i najmrskiji neprijatelj. Zvijer uvijek čeka da zgrabi za šiju u najosjetljivijem trenutku predočavajući ga uvodnikom "Frankenstein" kombinacijom britkog i brzog spoja Filter, Nitzer Ebb, a bome ima ovdje i elemenata The Armed, samo meni su tu živi bubnjevi nekako previše potisnuti u pozadinu, dok vokal ima neke vrlo slične finese MiKKe (dreDDup) kada grčevito vrišti, a u 'clean' dionicama je prilično okrenut brit-popu, dok je energija ona kohezivna poput System Of A Down. Nakon kratkog jungle/ d'n'b instrumentalnog urnebesa "The story of" od 43 sekunde koji se pretapa u "Laura Palmer" prvo šaputavim, a onda agresivnim vokalima, nastavlja se ova spomenuta simbioza s vodećom staccato melodijom gitare, a može se osjetiti i ponešto metalcorea a'la Bring Me The Horizon, pa i Enter Shikari, to jest, ovo šiba i klizi jako dobro u kataklizmički ekonomskom finišu. Naslovnjača "The beast is yet to come" više vuče na EBM cirka VNV Nation i Front Line Assembly uz obavezan dodatak metalizirane gitare i prokleto vozećeg tempa, a interesantna je i bas gitara poput sticka Tony Levina kad je svirao s Peter Gabrielom. Središnjica je ugodan ambijent staccato klavira i eksplozivnog krešenda, ti bokca ko' Baby Lasagne!



Znatno tromija "The crusader" opet ponešto vuče na novosadske massacre industrialce dreDDup mračnom pričom o modernim križarima u uzburkanom i rascjepkanom aranžmanu nakrcanom breakovima, te, iznenađujuće, vrlo rijetkim riffovima koji se ovdje tek po prvi puta pojavljuju u onoj, koliko-toliko uobičajenoj metal varijaciji. Završna "WOW" je nova adaptacija iste stvari s prvog EP-ija odnoseći se na poziv i potragu zagrobnog, onostranog života uskomešanim dance tempovima, psihodeličnim electro šaržama, synth-doom harmonijom, ponovno techno break-šusevima, ali se konstantno održava melodija uz frenetičan electro krešendo.

Da sam hrabriji, ovom materijalu bih poput recenzenta Ede Žuđelovića dao desetku. Jest, ovdje ama baš ništa ne manjka, nema greške, koncept stoji na mjestu, pjesme su primamljivo zabavne i poučne u suštini koliko neki izuzetni horror filmovi mogu biti takvi (baš mi na pamet padaju "Martyrs" Pascal Laugiera iz 2008. i "Heretic" režisera Scott Becka i
Bryan Woodsa s Hugh Grantom u glavnoj ulogi, 2024), vokali i svirka odlični, ali me opsjeda ta čudnovata produkcija potisnutih bubnjeva. Nakon dugog vremena ovo je jedan bend kojeg bi volio vidjeti uživo jer imaju 'ono nešto' drugačije od klasičnog industrial-metala tipa Ministry, Fear Factory, Godflesh, KMFDM i inih. Prije svega, ovdje nema šminkerski preseratorskih šalabajzanja Nine Inch Nails ili Marilyn Manson, a stil nije nimalo blizak Killing Joke ili The Young Gods; razlike su velike, ovo je moderni electro-industrial metal s puno rakursa i diskusija, očito je stvaran poprilično dugo da bude još jedno remek-djelo žanra koje će se s vremenom otkriti.

Naslovi: 1.Frankenstein, 2.The story of, 3.Laura Palmer, 4.The beast is yet to come, 5.The crusader, 6.WOW

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 16/01/2025