Ne bih sa sigurnošću razaznao definiciju 'skošen', ali čini mi se po kontekstu istoimene naslovne pjesme da je riječ o 'ukošen, nakošen, naheren', a odnosi se na teturanje i kljucanje pored šanka kad se dobrano naliješ iz svakojakih razloga, uglavnom radi hedonističkih poriva. Pa onda i pogađate da je ovdje rockerska fabula, ajde, može biti i Grdovićeva, a i još mnogih zabavnjaka, no oni u startu biraju prikladnije evokacije s rujnim vinom, bevandom, društvom koje zove na čašu vina da gitara tiho svira, jbga, a to u rocku nemere. Gitara mora da glasno, što glasnije odzvanjati…

David Kajtez je mnogima s boljim pamćenjem član nekadašnjeg pulskog r'n'r/ southern rock benda The Crossroads koji je još davne 1994. objavio vinilnu ploču "Jealousy" za Slušaj najglasnije, a uz njegova dva brata Kristijana i Aleksandra, postavu su činili bubnjar Dražen Brščić - Brki i frontmen Ernest Lončar, dok je jedan od producenata bio Miro Kusačić iz Messerschmitta. E, sad su mnoge stvari jasnije. I evo, brže-bolje, prošla su 3 desetljeća, te je David realizirao ovaj prvi solo album sniman kod Fifija u pulskom studiju Boli glava gdje se kompletno pokazuje kroz kantautorski pristup odsviravši sve instrumente uz pratnju programiranog bubnja za kojeg bi se komotno učinilo da ga je lupao živi čovjek. Tek sitnu pripomoć je imao od brata Kristijana (jazz fender bas), no u globalu rezimirajući, album ostavlja dojam čvrste bendovske svirke za četvoro-petoro iskusnih rockera s nekoliko stilsko-žanrovskih varijacija. Prije svega, valja napomenuti da je ovo maksimalno zabavan, vedar i živahan oldschool rad sa stavom 'sex'n'drugs'n'rock and roll' u kome se ovaj drugi faktor više priklanja bogu Dionizu, odnosno zdravijem poroku, te se mnoge lirske zafrkancije mogu doživljavati eksplicitno bez neke prevelike metafore ili alegorije, a u svemu tome je autor poprilično priseban i trezven, ono što se kaže, pokazuje autobiografski siže proživljenog, a ne fiktivno izmišljenog zboreći o ženama, bivšim djevojkama, avanturama, sitnim ekscesima, vlastitim rakursima i refleksijama bez ikakvih frustracija, degradiranja, elegija, žalopojki, te ovdje nema ama baš nikakvih angažiranih socio-političkih motiva. A opet, s druge strane, ne može se spočitavati da je poetika 'tek toliko da jeste' ili da samo popuni prostor s obzirom da je naglasak prvenstveno na sjajnu instrumentalizaciju. Mnogo puta se dešava da odlični gitaristi i općenito rock glazbenici naprave fantastičan zvučni materijal, a onda doslovce zaseru s lirikom pjevajući o nebitnim, a i loše sročenim idejama.

Ovdje je Kajtez od uvodne "Big horn porno" u plesnom southern/ boogie elanu s ponešto hard-rocka odvalio primamljivu erotsku igru (sjetite se Dade Topića "Šaputanje na jastuku"), "Frižider" pak iskače umjerenim tempom drajverskog bluesa pokazavši da ima srce za za bajkerske fešte uz hedonizam pive i usne harmonike raspredajući ponešto i na istrijanskom o odnosu punica -zet ki gre u njen 'frižider, velik kao neboder'. Eh, onda kad već nemereš komotno otvarat njen frižider, ideš u birtiju, krčmu, oli oštariju, te uz zafrkantski, himničan blues-funk naslovnjače "Skošen spašen" plesno teturaš s rakijom i velikom birom, pa čovek se mora opustiti, istom ko' što pjevaše pokojni Ian Dury baš upravo onaj stari hit "Sex & drugs & rock & roll" iz 1977., a mnogi su mislili da je to neka pop šala Frank Zappe. Kako god, pjesma je baš pogodan radio i DJ hit za emitiranje na dugačke šank relacije ne samo po birtijama, nego i po klubovima, pravi uvod da se razvališ, a sjeda taman i kad se razvališ 'ljudi kažu - mrtav pijan', a ovake rock-evergreen pjesme hrvatska scena nije imala jako dugo. A nije Vitasovićev "Gušti su gušti", nego Steely Dan stil. "Boogie man" osim što protežira klasičan boogie-rock (nema distorzija), pokazuje i sve vrsniju staccato svirku gitare koja do potpunog izražaja dolazi u brzoj "Seksualna opsesija" poput ranih radova ZZ Top i još uvijek živuće legende, Billy Gibbonsa, a kako vrijeme odmiče, muškarci odavno više nisu impotentni nakon 35. godine, ko' što se nekad smatralo na Divljem Zapadu. Ipak ne cugaju svi whiskey i odavno momci više nemaju namjere glumatati opake hollywoodske dečke John Waynea i James Cagneya. Kako je do ovog momenta u globalu fabula tekla pristojnim, umivenim tijekom, u temi "Ne dozvoli zamjenu", vrlo prijatnom, dance-funk rocku s ponešto new-wave/post-punk relacija od Roxy Music, Bowiea, pa i Red Hot Chilli Peppers, lirika se pretvorila u otvoren diskurs fobije dlakavih žena 'depiliraj se, jer vidi se', a ovo je ustvari punkerska stvar koju će teško koji komercijalan hrvatski radio puštati, 'stara funjaro'. Ima još ovdje malo ranog, lakšeg ZZ Topa u "Emocionalna destrukcija", povratka u tinejdžerske godine najnježnije teme "Nataša" (nema veze s onim hitom Poslednje Igre Leptira iz 1983.) i završne (auto)biografije "Borac akademik" s pričom na intelektualnoj bazi Steely Dan što su mnogi ex-Yu rockeri pokušavali isfurati, ali nikome nije to najbolje išlo jer nisu bili uvjereni ili su imali krive stavove jer su 'popušili šita iza tamnih naočala zbog deeeepresije'. I naravno, nerazumijevanja okoline.

Jasno, ovo baš i nije album za svakoga kao što niti Steely Dan nije bio bend za svakog seljaka, ribara, kmeta i čobana što slušaše Bijelo Dugme, ali je lijepi povratak u retro svijet na relaciji od nekih albuma i pjesama Allman Brothers Band, ZZ Top, tex-mexa, blues-jazza, do Leb i Sol i Steely Dan, a unutar toga ima mnogo koječega što se (ne)pravdom zaboravilo u 21. stoljeću.

Naslovi: 1.Big horn porno, 2.Frižider, 3.Skošen spašen, 4.Boogie man, 5.Seksualna opsesija, 6.Ne dozvoli zamjenu, 7.Emocionalna destrukcija, 8.Nataša, 9.Borac akademik

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/01/2025