Prvotno objavljen kao d.i.y. na bandcampu sredinom 2023., ovaj drugi EP novosadskog peterca slijedi dobro znanu lokalnu punk/ garage scenu otpočetu još prije gotovo pola stoljeća s legendarnom Pekinškom Patkom. Ajde, prije nešto više od 45 godinica, točnije tamo 1978. Kratki dosje kaže da su Kürwabanda (u nastavku samo KWB) nastali početkom pandemijske 2020. od članova bendova Tizzies, Drnch i Surovi Surf Pank, te da se od njih ne može očekivati nešto više od buke, brzine i provokacije. Prvi EP "Demonstracije optimizma" radili su spomenute, a realizirali naredne 2021. godine snimajući ga po različitim lokacijama, a kako navode da je samo demo, moram istaknuti da nimalo nije loš (dostupan je kao besplatni download na njihovom bandcampu). Na njemu se gotovo sve solidno nameće samo po sebi kao adekvatan početak ovome drugom radu. Čak bi primjetio da su gitare, osobito povremene kratke solaže daleko prodornije i efektnije, a ritam bubnjara Mirka Vlaisavljevića skoro u hardcore tempovima Black Flag i Minor Threat. Evo, baš na dan objavljivanja ove recenzije su objavili video za "Isus" u snimci Borisa Bileka. Usput, slogan 'Isus Krist je bio komunist' je skoro pa i najstarija avangarda ako ne računamo arapske brojke, grčku filozofiju, prvu ćirilicu, latinicu i matematiku koja mi nikad nije dobro išla, a dođe bre iz, odakle? Mezopotamije? Stari Egipat? Kina?



Ne bih ulazio u diskusije da li im je netko napumpao glave kako je to bilo previše agresivno ili su sami usporili tempo i energiju, no činjenica jest da je ovaj drugi EP od svega 15 minuta daleko mekši, ušminkaniji, tolerantniji u lirici i naravno, finiji nalikujući na neke pjesme ranog Hladnog Piva i Atheist Rapa, što pak, upućuje da ozbiljno grizu na izlaz iz zadrtog hardcore-punka u mainstream koji još to nije, ali vrlo lako, a možda i brzo može postati s obzirom kakvi su standardi postavljeni i vladaju na regionalnim koncertima ovakvog tipa što se tiče masovne prihvaćenosti.

Full LP:



Za razliku od te početne mišung zafrkancije i socio-političkog revolta, ovdje je fabula relativno, nešto ozbiljniji faktor uz upečatljiv vokal otkačenog, a i bizarnog frontmena Borisa Taševskog što se zna kostimirati u žensku odjeću, pretpostavljam Makedonca porijeklom koji sasvim vjerojatno i govori makedonski, ali se osjeća taj akcent naše najjužnije slavenske braće što je itekako važna karika u originalnom izvorniku autorskog legitimiteta: ima čvrst unikatan šmek kakvog uobičajeni Lala nema. Jedno je truditi se 'skidati' svecke žvake, a drugo pevati srpski da te ceo svet razume. Uzmimo da neki Hrvat, Slovenac, Srbin, Crnogorac, Bosanac, Hercegovac, svejedno je, pokušava pjevati makedonski ili sukladni bugarski. Sjećam se da je s ovih područja jedino pokojni zabavnjak Ivica Šerfezi pjevao na ruskom ostvarivši multimilijunske naklade u ondašnjem Sovjetskom Savezu. Da, ima mnogo toga bitnog u vokalu Taševskog što se osjetilo na debi EP-iju, ovdje je nešto od toga i nestalo, ali se osjeti u njegovom ljutito paprenom baritonu i akcentu istim konotacijama kao što recimo Vasko iz Bernays Propagande i 21. Vek komunicira na srpsko-hrvatskom, ono, tko ne zna, gotovo da je pravilan, ali povremeno i drugačiji. Zanimljivi kratki uvod i izvod "Kürwbanda intro" / "Kürwbanda outro" nisu, kako bi se pomislilo iste pjesme, doduše u akordima i jesu: prva žestoko riga vatru s kompleksnim gitarskim radom na bazi rockabilly/ surf/ psychobilly (pazite imaju dvije gitare - Dejan Škorić i Aleksandar Ljiljak), a druga uz nešto reduciraniji gitarski rad u prvi plan ubacuje ritam sekciju sa Srđan Bjedovim - Srkijem na basu, koliko mi se čini, okosnicom benda na vrlo kratak poetski rezime himničnosti, funkcije i zadatka KWB: biti najoštrija kritika cajkama, pa i Brkovima, a uzeti ću si za slobodno da se baš zbog toga i oformila ova ekipa 'samo sise, samo cajke - kürwabanda, kürwabanda/ samo punk, neću cajke - kürwabanda, kürwabanda'. Između ovih jasnih revolta nalazi se 5 pjesama koje govore o našem jadnom stanju balkanskog mentaliteta u drastičnoj opoziciji s kojom se istovremeno sprdaju i šegače, a mogu i biti dio nje. Sad, nije možda niti bitno da li preslikavaju vlastite živote ili samo glumataju u ovoj početnoj fazi, pa će vidjeti ciljane reakcije. "Riđi" je priča o sportašu, fudbaleru što je pio mnogo rakije, svirao klavir s obje ruke, napravio pizdariju u krčmi i onda ga, naravno - u mozak jebala žena, a tko će drugi. Logičan slijed je "Porodične vrednosti", potentan hit između melodije spomenute Patke "Strah", način interpretacije Taševskog je jako sličan Čontinom, a bome i poredak akorda, jebi ga, to se izgleda ne može zaobići. Nisi pravi punk Lala ako nisi upio osnovno znanje Čonte i njegove ekipe, gotovo pionirske na ex-Yu području. Ma, bilo bi i benavo iz jednog od najnaprednijih artističkih gradova (ne zaboravimo pokojnu genijalnu braću Peđu i Mladena - Batu Vranešević) očekivati digresiju, odnosno, da barem nešto ne uzmu iz te bogate ostavštine, samo je priča okrenuta na onu najtežu stranu - ženu koja nikad ne priznaje krivicu jer je uvijek u pravu, čak i onda kada nije. Dvije najvažnije teme su "Takav svet" i "Boranija" o mediokritetima, karakterno degutantnih koji dolaze, dobivaju iznimno visoke i vitalne pozicije u hijerarhiji, a ustvari su boranija, ljepši izraz za sirovu seljačiju, tuke u glavi, skorojeviće i sličan dekorativan rejting tvrdokorne društvene sirotinje u svjetonazoru, ali se zato špinče konzumerističkim prestižom svih mogućih vrsta. A, ha-ha-ha, ako odete na njihovu FB stranicu vidjeti će te prigodan slogan 'bitno da mi žena ne zna kuvat boraniju'. Dovoljna preporuka za angažiranu sociološku punk konstrukciju s elementima komedije. I domaće ljute prepečenice.

Naslovi: 1.Kürwabanda intro, 2.Riđi, 3.Porodične vrednosti, 4.Formalno, 5.Boranija, 6.Takav svet, 7.Kürwbanda outro

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/02/2024

PS: volem boraniju pogotovo sa rebarca suva. Може да биде и со колбас, stročji fižol pa je odličen tudi k pečenemu piščancu.