home > mjuzik > Shrine of Black Fire

kontakt | search |

INFERNAL ANGELS: Shrine of Black Fire (Immortal Frost Productions, 2023)

Ovaj talijanski bend djeluje od 2002. i ovo je prvi put da se susrećem s njima. Naletio slučajno na album a ovih sam dana bio lijen išta pisati pa mi se činilo dovoljno dobro za sastaviti kakvu recenzijicu. Svi članovi imaju prethodnog iskustva u bendovima za koje nisam čuo, a ni ovaj ne njeguje underground zvuk pa stoga i ne čudi.
[  ]

Nakon intra naziva 'Abyss Oath' album počinje pjesmom 'In the silence ov Tehom' , malo blasta malo tupa tupe, no ono što se ističe su vokali koji nisu generično high pitch vrištanje, a pogotovo atmosferični dio pjesme koji dodaje tu extra dimenziju da se album ne utopi u moru sličnih bendova koji cipelare mrtvog black metal konja ne bi li iz njega izvukli još koji dašak inspiracije. Nakon kratkog prekida pjesma na moment kreće drugim pravcem, no brzo se vraća na blastbeatove praćene tim vokalima, ovaj segment traje do kraja pjesme. Ništa specijalno novo ili svježe, ali nije ni za baciti.



'The horizon eats the sun and other stars' ima malo više tog death utjecaja na hooku otvarajućeg riffa, blastovi + standardni black koji prelazi u tupatupu i najbolji kompliment koji mu mogu dati je da ga još nisam ugasio. Spori dio koji potom slijedi je odličan, ali razvoj malo previše generičan za moj osobni ukus. Epski black riffovi na blastbeat. Kao što sam napisao u najavi- srednjestrujaški black koji bi se daleko više isticao da tih standardnih riffova nema, jer ono što slijedi je opet sporiji dio koji je odličan,ali traje prekratko te ga prati blastbeat sa milijardu puta odsviranim riffom da bi se stvar vratila na vokalni dio i pripadajući mu riff koji pjesmu dovodi do kraja. Zasad sam podijeljen, jer s jedne strane ima tih nekih dijelova koji se ističu ali ovakvih albuma vjerojatno izađe na desetke svaki dan, ako ne i više.

'Fire as breath' počinje spooky clean introm u pjesmu koja se razvija naprasito, ali u duhu otvarajućeg segmenta, zasad najviše obećava i držim fige da neće krenuti putem epskog blacka, no tome nije tako. Usporeni ritam na ono što je na prethodnim stvarima odrađivao blastbeat ne mijenja na činjenici da je ovo samo još jedan black metal album. Disonantni blast na polovici pjesme iskupljuje dojam, te se potom stvar vraća na sporiji dio koji joj je glavni adut. 'A gateway to purification' otvara spororazvijajućim sporim dijelom, no i ona upada u zamku već viđenog/poslušanog. Uz pokoji bridge koji je tu reda radi, blast koji slijedi je čak dobar i šteta što furaju stil svakog izdanje koje možete čuti na Black Metal Promotion youtube kanalu, sve do pada u sporinu i atmosferičnost, pohvale za kompoziciju iako općenito ovaj sub žanr ne preferiram još od 2010.

'The flame that burns brighter than the darkness' nastavlja ovu istu formulu, ali nije blast nego više brzi tupatupa i zasad figura najbolje, prosto zato jer je više naslonjena na disonantni stil negoli na tradicionalni black metal. Čisto metal dio je ok, ali traje prekratko i nije trebao biti popunjen blastom nego nastaviti sa težim beatom dok opet ne dolazimo do standardnog blacka. Šta da vam kažem, ovaj album ima svoje vrline i kvalitete koje će zadovoljiti fanove žanra, ali ako mi ne šalje trnce niz leđa teško da će me impresionirati. 'I am the thoughtless light' je još malo jednog te istog, samo što epski riff ovaj put zaista i ide sa malo ublaženijm beatom. Opet jedan atmosferični dio pred blastčinu za kraj. Album koncu privodi skladba 'Shrine of black fire - ablazing serpent' koja ne nudi ništa što već nije opisano ranije.

Black metal koji odrađuje formu bez da joj išta dodaje, pokoji spori dio da razbije monotoniju i dobri vokali ne mogu spasiti puki prosjek.

Naslovi: 01. Abyss Oath (feat. Michael W. Ford & Sara Ballini), 02. In the Silence ov Tehom, 03. The Horizon Eats the Sun and Other Stars, 04. Fire as Breath, 05. A Gateway to Purification, 06. The Flame Burns Brighter in the Darkness, 07. I am the Thoughtless Light, 08. Shrine of Black Fire - Ablazing Serpent

ocjena albuma [1-10]: 5

marko šiljeg // 28/11/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Hormonic B.C.

MORGAN HALL: Hormonic B.C. (2024)

| 23/02/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Kapitan je bil buldog

MATEJ KRAJNC: Kapitan je bil buldog (2023)

| 22/02/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Horror Movies

DEMONOLOGISTS: Horror Movies (2024)

| 22/02/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Cabinet of Dr. Caligari

KARL BARTOS: The Cabinet of Dr. Caligari (2024)

| 21/02/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: People Who Aren't There Anymore / Sadness Sets Me Free

FUTURE ISLANDS / GRUFF RHYS: People Who Aren't There Anymore / Sadness Sets Me Free (2024)

| 21/02/2024 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*