Ima tako s vremena na vrijeme da se čudimo svakojakim nerazmjerima na glazbenoj sceni. Evo primjerice ovaj švedski death-industrial/ symphonic bend radi abnormalno vraške i zahtjevno koncipirane albume, a odjek im je skoro pa nikakav. Mali ograničeni tiraži od 200-300 CD-ova i vinila začas planu pohranjeni u fonotekama fanova i dalje ni makac. Čak ih više niti internetski metal portali neće recenzirati kao što je to bio slučaj s prvih 10-11 albuma. Izgleda da su svima došli na živce, a dobivali su uglavnom vrlo visoke ocjene, čak i desetke. Huh, razlog tome je najvjerojatnije blasfemija, bogohulstvo, antireligiozna kršćanska propaganda i mržnja koju prožimaju njihovi kilometarski stihovi, a ne bi bilo nimalo čudno da su i ti dotični recenzenti dobili po prstima od svojih urednika, pa makar se radi o specijaliziranim portalima na kojima je ovakva tematika svakodnevica. A i naravno, sve veća opasnost od rasističkog terorizma jer EU nimalo nije bezbijedna i sigurna. Ih, tja, kada se čuje kako frontmen Jörgen Sandström u mješovitom duetu s lijepom plavušom Ellinor Asp (prisutna po portalima ljepote) vrišti ili sriče o klanju, dušama mrtvih, sodomiji, nekrofiliji, gozbi trulog anđeoskog mesa, ispijanju krvi, povraćanju, prinašanju ljudskih žrtava što su, naravno prije žrtvovanja silovane još dok su pri svijesti i tako redom što se sve ne nalazi na ovome impozantno dugačkom albumu od čak 2 puna sata, svakom dušebrižniku pada mrak na oči kao da se susreo sa samim nečastivim.

Ja to tako ne doživljavam jer su to uobičajene priče i prizori iz mnogobrojnih horror filmova, pa i drama, psiholoških trilera, akcijskih franšiza i raznih ekraniziranih, vrlo bliskih tematika sa ciljem da se postigne katarzično percepcijsko uzbuđenje oslobođeno dosadnih stereotipova sapunica i melodrame. Paradoks je relativan, a i uvijek prisutan kod metal izvođača, uobičajeno se smatra da su ovakvi autori najveći grešnici, satanisti i Bogom prokleti, prognani u pakao, eh, a što su onda svi oni književnici, scenaristi, režiseri, slikari i mnogi umjetnici što brazde iste oranice? Ma, benava je to ništkoristi diskusija… Nego, ovaj album uobičajeno pršti vrlo složenim aranžmanima s ponovno 6 pjesama, standardom kojeg su utvrdili od "Bleeding the New Apocalypse (Cum Victriis in Manubis Armis)" albuma iz 2011., elem već po sedmi puta, a kompozicije su i dalje dugačke skoro pa funkcionirajući poput koncizno slijepljenih kolaža od 3-4 posebna poglavlja.

U njima je i dalje dozvoljena neopterećena skladateljska sloboda alfe i omege, ćelavog i bradatog Lord K. Philipsona koji je povodom izlaska ovog novog čudovišta izjavio da se nikad do sada nije toliko naradio u detaljima, te da je mnogo vremena uložio u njega da bi svako normalno ljudsko biće nakon ovakvog posla moglo komotno otići u mentalnu ustanovu. Da ne seciram pjesmu po pjesmu, ovdje se jasno osjete death elementi gitarskih riffova sa specijalnim solažama petog, nestalnog člana Lars Johanssona uz mnogobrojne elektronske pasaže i beatove s kojima svaka kompozicija iskače iz šina u nevjerojatan trip: čas si na headbanging koncertu, čas na nekom techno/ electro partyju uz ritam mašine, DJ-a i živog bubnjara Dirk Verbeurena, zvijeri što razara i lomi kosti. Veliki zadatak s također puno utrošenog vremena odradio je njihov stalni producent Dan Swanö iz Unisounda i kad se sve na koncu remizira i sagleda, prosto je nevjerojatno da ovakav album bez obzira na manje-više parodirajuće opscenu i lascivnu sotonističku fabulu ostaje na marginama scene. A kao dodatak, valja spomenuti da su previše inertni: za prethodni album "Spewing Venom into the Eyes of Deities" (2021) tek su ovih dana postavili klipove na you tube. Valjda neće trebati proći naredne 2 godine da s ovog čudovišta postave ponešto… ah, reče vođa Lord K. Philipson da ne razmišlja o hejterima, a neuspjeh mu nije opcija. Tek im je ovo 15. album, auditorij ih još nije prepoznao. Daleko je do armagedona, treba još mnogo žrtava uvući u zamku, za 'gnjusobe vječnih' ima vremena. Čitavu smrt, a to je dosta dugačko.

Naslovi: 1.Fördärv, 2.Swine God apparition, 3.The embodiment of the grotesque, 4.Revel in glorified demise, 5.To see the light in his eyes go out, 6.And this too shall pass

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/10/2023