Dosad nisam obraćao pažnju na ovaj projekt i sada tek uviđam kolika je to bila greška, možda ima veze sa zasićenošću black metalom, zbog koje sam dugo vremena izbjegavao cijeli žanr, ali njihov Mayhemov inspiriran stil mi zapravo odgovara i ako nabasam na nešto takvo ću rado poslušati. Ovim albumom su učinili ili zaokret ili evoluciju stila, zavisno kako na to želite gledati, i isporučili sasvim dobro ostvarenje. Album otvara intro 'De Nausea et Liturgia' počinje 'Sightless' i odmah slušatelj čuje da je ovo sasvim druga zvijer u odnosu na prethodnik 'Beyond the thresholds', iako su neke naznake ovog zaokreta bile suptilno prisutne i na tom izdanju. Produkcijski napredak je također evidentan, te ove malo oštrije gitare u odnosu na prijašnja izdanja definitivno ostavljaju vrhunski dojam. Ima tu dijelova koji čak djeluju na nekakav mix Mayhema i Thornsa, što je isto plus, dok su orijentalnije lead gitare pred kraj pjesme isto fino uklopljene. Stvar završava sa furioznim blastom.



'Rebirth in death', osim što savršeno sumira sva infantilna monoteistička vjerovanja u zagrobni život, na osnovu kojih nam žele što više zagorčati ovaj- je također i furioznija stvar od prethodne. Atmosferično, bijesno, a i vokali dobro u tom cijelom mixu funkcioniraju. Trademark albuma su laganiji dijelovi koji zvuče kao uvod u 'Freezing moon' na steroidima. Nije ništa novo u ovom žanru, ali izmjenjujući se sa blast beat pasažima odlično rade posao. Grandiozniji dio na pola pjesme odličan predah od ustaljene forme, te slijedi kratki klavijaturistički bridge prije nego se pjesma vrati u svoj nabrijani stil. 'Beyond voidness of the self' nastavlja u sličnom stilu, mada je inicijalni blast malo umjereniji. Više je i atmosferična od prethodne, iako govorimo o nijansama jer album odlično figura između blast beat sumanutosti i tih atmosferičnih pasaža. Predah u pjesmi oko 3:45 je lagana i opuštenija forma istih riffova, ali se fino nadograđuju jedan na drugog pa ništa ne djeluje na silu ubačeno. Kraj stvari je čista kakofonija.

Naslovna 'Through the spheres of darkness' ima neke izmjene koje i nisu baš nešto ispočetka, ali se iskupljuje relativno brzo sa povratkom disonantnim riffovima i atmosferičnim pasažima koji su očito šablon cijelog albuma. Orijentalni dijelovi ubačeni kao kontrapunkt izmjenama furiozno disonantnog i atmosferičnog. Na moment kao da se čuju clean vokali u jednom dijelu i iskreno to bih volio čuti, jer bi mogli biti odličan dodatak ako se inkorporiraju u stil.

'From the ashes of a withering world' samo nastavlja ovaj black metal dragulj u istom tonu kao i dosad, gdje su nakon nabrijanih disonantnih riffova negdje na pola puta između Mayhema i Deathspell Omege ubačeni atmosferični black metal prelazi. Ništa nova u odnosu na prethodnice. I u ovoj pjesmi dolazi do prekida u jednom momentu, te stvar prelazi u sporiji black, koji polako zatvara pjesmu. Odlična i meni najbolja na albumu. Sedma 'Excessium mentis' je outro koji album privodi kraju.

Oduševljen sam. Razvoj ovog benda je fantastičan u odnosu na primitivne početke te su sada dosegli nivo zvuka i kompozicije koji bi trebao jamčiti pregršt dobrih izdanja u budućnosti. Jedan loš riff na albumu ali to je baš subjektivno jer sam siguran da mnogima neće ubost u uho čak ni s obzirom na ostatak same pjesme. Druga moguća zamjerka bi bila što je ovaj disonantn black metal sada nakrcan bendovima od dobrih do manje dobrih, pa se bojim da ne postane samo još jedan val u black metalu gdje će biti šačica dobrih bendova i more imitatora. Nevezano za to filozofsko promišljanje ovo je vraški dobar black metal album.

Naslovi: 1. De nausea et liturgia, 2. Sightless, 3. Rebirth in death, 4. Beyond voidness of the self, 5. Through the spheres of darkness, 6. From the ashes of a withering world, 7. Excessus mentis

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 03/10/2023