Počev od muzike koja je nastala u Engleskoj, muzičarima u Americi je dobrim dijelom poslužila za dobro zatezanje nerava, ostatak svijeta vjerovatno želi dodatno demokratski da produbi tematiku, kad je već nastala. Težnja koja postoji u muzici, koja je blago rečeno, smeće, postoji samo u cilju prepoznavanja istog, u mjeri u kojoj su ljudi spremni da se nakon toga okrenu svakodnevnom životu, utisak kojeg vjerovatno možemo da se sjetimo, kako je to bilo kad smo prvi put osjetili da se upoznajemo sa Amerikom, čekajući na predvorju medija da se pojavi u sirovom obliku. U Americi, a i ostatku svijeta, najpoznatija muzika, priča, je ona u kojoj osjećamo kako je neko ko govori o tom iskustvu komunikacije najdosljedniji u tome. Na trenutak pomišljam da to može biti i opterećujuće, mogu da se osjetim relaksiranim, poželim da više to ne konzumiram, zato jer u jednom trenutku to više nije interesantno. Toliko je mladih ljudi tako nešto izgovorilo učestvujući u raznim televizijskim projektima u kojima se to očekuje od njih, da razmišljaju na taj način, da ono bude provokacija za razne poremećene televizijske voditelje koji žele upropastiti život sagovornika ili život unutar porodica koje gledaju televizijski program.



Postoje ljudi koji otupljuju tu opasnost, svjesni njenih posljedica, čak budu i dobri teoretičari umjetnosti nastale na svim područjima svijeta. Da li će ona na kraju biti potpuno uklonjena, viđećemo. Naslovi:
1. Woh The Intro
2. Out The Sky
3. Elly May
4. Keep On Choppin'
5. Banshee
6. Average Joey
7. Something to See - Mike P Remix

ocjena albuma [1-10]: 3

edo žuđelović // 17/07/2023