LABYRINTHUS STELLARUM: Tales Of the Void (d.i.y./ bandcamp, 2023)
Zadnjih tjedana sam nabasao na više dobrih black izdanja, i da recenziram svako doslovno ne bih radio ništa drugo. Tek da kažem kako ...And oceans ima album što je izišao u prvom mjesecu ove godine i odličan je, možda mi uđe u top listu godine, ali njega neću recenzirati jer imam par pickova što namjeravam ovih dana obraditi. Za početak ovaj sastav iz Ukrajine na svom prvom albumu.
'Void dwellers' počinje sci-fi klavijaturama, i pjesma se razvija u fini atmosferični black metal. Ako tražimo ishodište, jer svaki black metal možemo povući utjecaje unazad do izvorog albuma koji ga je inspirirao, onda je to 'Hvis lyset tar os' od Burzuma, ali neće vam to puno reći jer je žanr evoluirao od toga, a i Burzum je u toj fazi još uvijek zadržavao puno metal tropa kojih moderniji black metal bendovi ovog tipa nemaju. Klavijature su fenomenalne jer evociraju na one neke jinglove iz devedesetih ako ste dovoljno stari da se sjećate. Baš neki nostalgični feeling. Sneno i spororazvijajuće. Black metal za odmoriti mozak i dušu.
'Nebular temple' je malo življa isprva, ali i ona sa svojom synth okosnicom stvara zvučni krajobraz radije nego da ide u soničnu konfrontaciju. Bubnjevi su zabačeni u pozadinu i reverbirani, i glazba, možda u nedostatku boljeg termina, kada krenu lead gitare zvuči skoro kao post rock. Uzeti sa zrnom soli. Izmjene ambijentalnih pasaža i black metal dionica su okosnica, i čine finu i ugodnu atmosferičnu cjelinu. Treća stvar 'The eternity' samo nastavlja u istom fazonu, bez potrebe za oscilacijama, dakle još jedan album koji se tretira kao cjelina. Vokali su na albumu reverbirani da se jedva razabiru, ali ne umanjuje ništa na kvaliteti koju ovaj sastav isporučuje, i to na prvom albumu.
'Cosmic winds' isto, sve na mjestu, možda bi eto bila zamjerka što sve ide poprilično linearno, ali s obzirom na žanr i stil to se nekako i očekuje. Kao što kaže hermetička maksima- kako na nebu tako na zemlji, kako izvana, tako iznutra. Sci-fi klavijature u ovoj pjesmi daju još jednu dimenziju i malo je življa u odnosu na prethodne, no i ona se vraća u taj sporiji tempo. I ostatak albuma prolazi u istom tonu tako da nema ni potrebe za nekom daljnjom disekcijom nečega što je konzistentno dobro od početka do kraja. Još ostaju 'Star chant' i outro 'Stellar nursery'.
Fin melankolični black metal album sa fenomenalno pogođenim klavijaturama koje stvaraju tu neku kozmičku atmosferu. Tim više što je ovo prvi album zaslužuje svaku pohvalu. Album za kontemplaciju ništavne vrijednosti u usporedbi sa veličinom kozmosa dok konzumirate svoje omiljene opijate. Kritika ide meni što ovaj album recenziram pred ljeto, a više je neki jesenski đir. ODLIČAN.
Naslovi: 1. Void Dwellers, 2. Nebular Temple, 3. The Eternity, 4. Cosmic Winds, 5. The Birth, 6. Star Chant, 7. Stellar Nursery