Manipulacija zvukom, istinskim uticajem zvučnih prostorija, u kojoj je slobodan izbor upotrebe raznih kasetofona ili sistema za slušanje. Uređaji za slušanje snimljene muzike, koja je već završena i dostupna u vidu muzičkih izdanja postaju nedovoljni, već su u upotrebi da se nakon "konačnog" proizvede zvuk, noise na primjer. Taj prelaz je prilično neshvaćen kod raznih izdavača koji su nosioci prava na izdanja i dužni su da drže muziku u stanju do kojeg je ono naznačeno kao dozvoljeno, a to je samo slušanje.  Da li je trenutak "ovaj noise volimo i sami sa nekom kasetom povremeno da proizvedemo", momenat ponavljanja nečega što u prethodnoj recenziji već postoji. Koliko su kolažiranja dozvoljena sami smo u svojim sobama dok slušamo izdanja svjesni, čak razmišljamo u pravcu kako da pravila prekršimo i od nekih tekstova uradimo nešto likovno dovoljno sadržajno, pomislićemo dok još uvijek možemo, jer će za nekih pedesetak godina "flat" biti vjerovatno praznina u kojoj se osjećamo dovoljno nebitni i zalutali za bilo kakav pokušaj. Da li je pokušaj da stvaramo konstatacija da je umjetnik kojem je bilo zabranjeno u istoriji prevaziđen, i imamo potrebu da "javimo" nekako tim umjetnicima koji ne postoje, poput zatrčane djevojčice u pravcu u kojem ne postoji izvjesna osoba, određena sigurnost u sebe, koja će u susret sa obrazovanjem biti ucijenjena od profesora, kako oni zapravo postoje u knjigama i kako mora da se uči samo ono što su oni stvorili, jer nema smisla da budu prevaziđeni kao posljedica zabranjenosti. U suštini jako teška tema o kojoj čovjek ne može da prestane da misli. Taj prelaz stanja je problematičan u slučaju da se pojavi javno govorenje ili ponašanje koje ukazuje na to da pojedinac vjeruje, da je religiozan. Dominantno postojanje rada, kolektivne potrebe da se doprinosi za društvo, u kojem svi žele biti jednaki, usljed pojave religioznosti jedno, nije ništa drugo već ponašanje ljudi koje neko sa strane posmatra i vrlo lako može da "zloupotrijebi". Taj odnos jednakosti i jednog imamo i u jednom muzičkom izdanju, čovjek je snimljen, to više nije čovjek kojem je potrebno vrijeme i određeni period postanka, već trajanje. Za nekoga je slušanje muzike potpuno nepoštovanje čovjeka podijeljenog na etape, te imamo priličnu nesnađenost ljudi, pa čak i osjećaj griže savjesti ili osude što su zakoračili uopšte u svijet muzike. O ponašanju pojedinih muzičara da ne pričam kad je u pitanju lomljenje instrumenata, osjećaj "slušam muziku ili sviram muziku, a ne radim nešto drugo" postaje provokativan samom muzičaru. Da li su oni umjetnici ili muzičari, trenutak je u kojem se to prima i postaje veći problem i korak dalje da se pritisak neshvaćenosti doživi jače, slobodno vrijeme za poroke, muzika koja ispunjava vrijeme, televizija preko dana, ne znam kako je uopšte moguće zamisliti život, a da određeni period ne provodimo učeći ili zarađujući za život… Ako nam to omogućava da imamo novac, još bolje, a da ne kršimo zakon, onda imamo na kraju svo vrijeme ovoga svijeta. 

Naslovi:
1.John McVay & Brian C. Gibson - Doctrine of Weeping I 25:03
2.John McVay & Brian C. Gibson - Doctrine of Weeping II 25:30

ocjena albuma [1-10]: 9

edo žuđelović // 25/03/2023