Chameleon Complex je hrvatsko-njemački projekt čiji je prvi istoimeni album izašao 30. listopada 2022. godine.
Kao što sam naziv Chameleon Complex nagovještava, projekt je zamišljen kao kreativni glazbeni ventil bez fokusa na određeni žanr. Ako bi se morao staviti u određenu kategoriju, najbolje bi pasao u kategorije alternativnog rocka i modernog punka.
Pjesme na albumu su poprilično raznolike, album je prožet energijom, catchy vokalima, gitarama provučenim kroz mnoštvo efekt pedala i agresivnom ritam sekcijom. Sve je to začinjeno s elektroničkim elementima, eksperimentima s oblikovanjem zvuka i raznovrsnim vokalom koji pokušava utjeloviti višestruke osobnosti.
Album je snimljen u studiju Moburec nedaleko od Mainza i producirao ga je Davida Buballe, producent koji ujedno ima stalnu suradnju s bendovima Powerwolf i Crematory. Filip Forster, koji je ujedno i autor albuma, odgovoran je za vokalne i gitarističke dionice. Florian Schlechtriemen snimio je bubnjeve, a Matej Hoyt bass gitaru.
Objavu albuma popratili su spotovi za pjesme Average Teen koji je režirao Toni Renaud i Celebreak koji je animirala Ira Bulić (NisamTapir.).
Odlučan u potrebi da se snimi izdanje koje bi zvučalo kao jedan dan poslije škole, otvorenost za komunikaciju sa svakim.
Distorzije i zvuk su u nekoj foot varijanti toliko direktni da bi se zapitali da li je taj Guitar Amp Footswitch toliko neophodan, umjesto što bi izdvajali suviše novca za čitavu jednu pedalu pojedinačno, iza kojeg, ako ih ima u nizu stoji producentski posao. Naravno kad slušamo album čujemo da ima i drugačijih distorzija. Bubnjevi su na albumu potpuno definisali izdanje kao alternativni rock. Ako nije u gitari na jednoj pjesmi, u vokalu je taj zvuk distorzije iz footswitch-a na drugoj. Naravno, ja imam blagu tendenciju, tj. poštujem je u smislu postojanja bootlega. Neki muzičari nisu svjesni toga. Vjerovatno bi ih nastup uživo vinuo u visine u kojima su velike svjetske grupe bile određeno vrijeme i ušle u istoriju. Rekli bi ovo je na granici između Muse i The Smashing Pumpkins, meni oba do kraja prilično neistražena benda, ali alt rock je na mjestu ako govorimo o ovom izdanju. Ne znam ima li u tome, u razmišljanju do kojih se visina Nirvana popela, a da je i doprinos Hrvata, porijeklom, basiste, zaslužan za to, ovaj zvuk vidi u Hrvata prohodnost ka tim vrhovima svjetskih top-lista, ja to ne znam trenutno, svakako vidim bend jako popularnim, ako ljudi koji stoje iza velikih radio stanica, televizija prepoznaju to i daju im priliku.
Istraživanje je na ovom izdanju očigledno, razmišljanje koje usljed ne konzumacije alkohola ili daleko bilo opijata, zvuči zaista dobro i pohvalno. Taj fx kojeg smo neđe i kao đeca svjesni je toliko dobro posložen i usmjeren ka svim generacijama pojedinačno, bez razlike, odavno zaboravljen koncept snimanja albuma za sve generacije. Blagi indie u zadnjoj pjesmi je pomalo British, koju bih radije ostavio za neko drugo, novo, izdanje.
Naslovi:
1.Sundown 04:48
2.Liver Shiverr 04:07
3.Average Teen 04:17
4.Bring Back Blasphemy 03:20
5.Super Satan 04:00
6.Dance of Destruction 04:52
7.Pessimist 05:05
8.FYM 03:09
9.Celebreak 03:25