Nećete pogriješiti vizualnom sugestijom omota, dizajna, izbora kolora u njemu, imenom benda (projekta) i albuma. Pridružiti se groove partyju jest smisleno dotjeran poziv na plesne podije, diskoteke, okey i radio eter u nabijenom funk-disco elanu s elementima rocka. Groovasheen je, nisam najjasnije shvatio bend ili projekt crnogorskog Nikole Boškovića, autora gotovo kompletnog materijala potpomognutog poprilično šarenom pratećom sekcijom u kojoj vodeću ulogu nosi multiinstrumentalist Ivan Ivanović uz još desetak glazbenika. Na 35 minuta nafilana je impresivna stilska kvantiteta starog, klasičnog funka iz zlatnih dana disca prije pojave house-a, odnosno vremena kada su oba stila takoreći išli ruku pod ruku jer su bili izdanci organski odsvirane plesne glazbe namijenjene uglavnom zabavi i razbibrizi. Podsjetiti će na periode Kool And The Gang, Chic, Parliament, Commodores, Kid Creole And The Coconuts, Olivera Mandića, skopski KIM Kire Mitrova, splitski Kineski Zid, tek malčice na kasnije uspješnice Dine Dvornika, ponešto na Songkillerse, Bastardz, Jinxe… Samo toliko za okvirno približavanje dimenzija i terena po kome sasvim sigurno jezdi ovaj rad Crnogorca koji je već desetak godina u San Franciscu, a prije toga se čitavu deceniju bavio u svojoj domovini s cover bendovima. Prve tri pjesme su otpjevane na engleskom, ali to nije nikakav problem: uklapaju se u kontekst ravnomjernim balansom počevši od uvodne naslovnjače "Join the groove" finim bas linijama, 'chug' Nile Rodgers (Chic) gitarama, te duhačkom sekcijom udarajući pravo na dobitnu kombinaciju senzibilnim Groovasheenovim vokalom malčice insinuirajući na Jon Marsha, frontmena engleskih The Beloved. Kad smo kod njih, relevantan odjek funka u new-romantics trendu uočljiv je u umjerenom Bowie/ Duran Duran komadu "Memory" s daškom elektronike i prozračnih synthova, no da budemo na čisto, na čitavom albumu nema ritam mašina i programiranih sekvenci premda je kompletno djelo rađeno 'na daljinu' preko interneta. Dok je Nikola pjevao 'on line', bend je uglavnom u crnogorskom studiju Stivi pratio njegove vokalizacije. Iznenađenje je čvrsti rock "Prove them wrong" sa stiskom na gitarske distorzije do granica hard-rocka/ bluesa.



Pjesme na domaćem jeziku također imaju svoje obligacije: "Uhvati" je primamljiv udarni singl kombiniravši reggae/ soul u lepršavom pop izdanju čistog mainstreamovskog raspoloženja Mayales, "Lady" je daleko plesnija, a nije obrada velikog Modjo hita s početka 21. stoljeća premda je Nikola svojevrsno imao bend Fiction upravo s obradama Faithless, Sash i još nekolicine tadašnjih plesnih uspjeha. Ali zato ima jedna obrada Block Out - "Ljubičasto", u Hrvatskoj malo znanog srpskog hita, međutim bez evidentnog znanja, teško da bi se izuzev ekavice moglo konstantirati da to nije njegov zvukopis. Od kompletnog materijala izdvaja se rokačina "Na državne jasle", angažirana socio-politička humoreska s drskim punk aditivima u lirici o načinima proboja na društvenoj ljestvici, a također je zanimljiva intonacija, akcent vokalizacije i uporaba nepravilnih padeža. Ima i jedan, završni humpa-cumpa "PG reggae" komad čije ime dovoljno kazuje, naravno o crnogorskom rasta'kuliranju', a i remiks naslovne teme u house verziji Mr. Lekka-e, sasvim dobrodošla nadopuna da zaokruži kompletan poziv na ples.



Sveskupa, ovo je simpatičan, neopterećen rad što mami primamljivošću, nema banalnosti i znanih trivijalnih fazona kada je globalno komercijalan proizvod u pitanju, zato nek' je samo ovakvog veselja i razbibrige što više. A usput se može ponešto zanimljivo i za čuti u lirskom, te glazbenom aspektu.

Naslovi: 1.Join the groove, 2.Memory, 3.Prove them wrong, 4.Uhvati, 5.Ljubičasto (Block Out cover), 6.Lady, 7.Join the groove (Mr. Lekka rmx), 8.Na državne jasle, 9.PG reggae

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/01/2023