Zvuk poput probe paljenja mašina i njihov rad, u pravom smislu te riječi, trajanje koje zvučno nije dovoljno blisko sluhu, čak u slučaju da putujemo starim lokalnim vozovima koji i dalje voze na Crnogorskim prugama, taj neslušljivi zvuk je resurs s kojim raspolažu vlasti koje upravljaju Željeznicom Crne Gore. Zvuk je dominantno noise, sa periodima Harsh Noise Wall muzike svakako, ali mislim da je on u suštini iskreno eksperimentalan, obojen raznim slojevima i ispadima u ispravnosti koje nekako najmanje želi da se za njega kaže da je HNW, u prisustvu dokaza da on postoji i da se na ovom albumu ti periodi mogu čuti. Saradnja umjetnika iz Ekvadora i Italije. Tek na drugom snimku se čuje trenutak u kojem je HNW popularan u elementima Harsh-a, ali nedovoljno semplovan, isproban, u tom smislu značenja uzorka. Interesantno "pranje" i bez delay-a, jakim talasima milozvučne buke - pigmentacije raznih distorzija ili postignutim definicijama noise višeefektnih slučajnosti koje ne moraju da znače upotrebu distorzija isključivo i konstantno. Od tog zapažanja sve postaje rasterećenije u smislu da više nemamo taj osjećaj prisustva žanra u smislu da ga tražimo u HNW ladici. Mislim, ne bi volio da to pređe u otpor prema njemu. To je samo jedan od načina da se kaže ili napiše da je nešto što slušamo u određenom trenutku upravo to, HNW. U suštini, zvuk mašina, opisan u dva snimka, koji uz određenu pauzu prelazi u naviku. Radna navika koja je snimljena.

Naslovi:
1.Untitled 09:16
2.Untitled 10:00

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 18/01/2023