Nekako mi je promaklo recenzirati prvi album ovog benda, Tremors to signal the end iz 2020. Vjerujem da poznavateljima scene ne treba posebno predstavljati ovaj bend, dok površnim poznavateljima možda bude vrijedio podatak da su dva od tri člana nekada bili u Thorns of the Carrion, kultnom death-doom bendu iz devedesetih. Kvaliteta ovog benda je samim time zagarantirana, iako Opiumi nisu death doom devedesetih, nego čak ajde melodični funeral doom. Nisu baš totalno ali zvuče otprilike kao da napravite stvar samo od onih sporih, tugaljivih riffova iz bilo koje death-doom pjesme. Prva stvar 'Seer' nakon laganog clean intra najbolje ilustrira prethodni opis. Sporo je kao funeral doom ali melodično što ga čini kudikamo pristupačnijim. Riffovi nisu teški niti se Opiumi općenito baziraju na težini, već melankoličnim sentimentima i to rade prvoklasno. Izmjene clean laganijih pasaža i onih gdje dominira solo gitara čine fluidnu i lijepo posloženu kompoziciju utoliko što se nijedan dio ne ponavlja do točke da dosadi, a opet sve prolazi u koliko-toliko sličnom nivou. Skoro 19 minuta, ali nimalo dosadno.



Druga pjesma, mogli ste već i pogoditi- se zove 'Serpent' i prirodno se razvija iz prethodne laganim clean gitarama na koje se pomalo nadovezuju i ostali instrumenti uvodeći slušatelja u žešći, ali opet ne nužno i teži riff. Kako su stvari dominantno instrumentalne, i kako vokali ne igraju bitnu ulogu, tako izmjene clean i žeščih dijelova prolaze neopterećeni potrebom da se ukomponira vokal, što bi ili zvučalo loše, ili iziskivalo drugačiji aranžman. Jedan moment na lead gitari, negdje oko polovice pjesme, zvuči kao psihodelični rock, tek toliko da se primijeti, nakon čega redaju prvo žešći riff nakon kojeg slijedi glavna tema pjesme i završni riff.

'Sorrow' počinje uvodom na klavijaturama koji traje punih 6 minuta, kada se u priču uključuju bubnjevi i gitare, više ambijentalna od prethodne dvije, ono što se zove 'slow build-up' ovdje dobiva sasvim novo značenje, iako i nije neka kritika. Ništa drukčija od prethodnih, izmjene laganih i malo žešćih pasaža koji se razvijaju prirodno i nisu ni na moment naporni.

Sve u svemu, kvaliteta koju sam od ovog benda i očekivao. Atmosferični funeral doom od vrsne ekipe koja zna što radi. Utonite u tugu, prigrlite očaj, žalujte što imate, sad imate sasvim solidan soundtrack.

Ocjena (1-10): 9,5

marko šiljeg // 30/12/2022