Brutalni tehničar dedci iz željezarije su čuđenje u svijetu. I to made in Saudijska Arabija.

Jes. Tako. Kaže im biografija da su počeli 2013. u Dammamu, gradu cirka veličine Zagreba (ima oko 800.000 stanovnika), istočnoj pokrajini Saudijske Arabije na obalama Perzijskog zaljeva, 20 km od otoka Bahreina, a 250 km istočno od glavnog grada Rijada. Inače je peti po veličini grad i po podacima Encyclopaedia Metallum ima uz ovaj bend Sijjeel još jedan death sastav Deathless Anguish koji od 2007. nije ništa objavio. Po istoj enciklopediji, iz Arabije je prijavljeno 17 bendova, mahom iz Jeddaha, tek samo 3 iz Rijada, a koliko mi se čini, do sada još nismo na ovim stranicama imali niti jednog izvođača iz ove ogromne države.



Nadalje, prva postava iz 2013. je netragom nestala, bilježe se članovi od 2016. naovamo, prodefiliralo ih je petoro u čudnovatoj izvedenici s nekoliko postava, a moguće i frakcija 'before & after' jer se zadnja ekipa preselila u Njemačku. I to ova koja je snimila ovaj album, a biti će to samo gitarist Hussain Akbar (radi paralelno i u grindcoreašima Creative Waste koji su zabilježeni da su održali prvi metal koncert u Saudijskoj Arabiji negdje 2002.), vjerojatno originalni član iz 2013., njemu su se pridružili basist Lukas Kaminski i vokalist Floor van Kuijk, obojica su odradili ili još uvijek rade u desetak, mahom, barem meni nepoznatih bendova od Njemačke, Nizozemske, Norveške, sve do USA. Elem, reklo bi se stanovita underground supergrupa, a ako promotrite, nigdje bubnjara... Onda uključite cd. Prvu, pa drugu, treću i tako redom pjesmu po pjesmu. Ovi, bome vraški rasturaju, malo se svinjski rokta u nerazumljivim cakama i onda, vidi, vidi... Ritam je programiran, ali majko mila, toliko izboksano i napucano konciznim detaljima da je gotovo nevjerojatno koliko je truda bilo potrebno sve to uskladiti, čini se da je jednostavnije bilo zaposliti bubnjara uz kojeg se uvijek možeš poslužiti falšanjem, ispadanjima iz taktova, prtljanjima s blastbeatovima i triggerima, a ne se ovoliko, tko zna koliko dugo zajebavati sa svim ovim programiranjima desetak elemenata što imitiraju klasičan akustični bubnjarski set. Huh! Pjesme su stoga napucane starom death/grind školom s ukusno izabranim riffovima slijedivši kompleksnu brutalnost sporijih tempova kolaboracijski upletenih s blastbeatovima i akordima stvarajući adekvatno uštiman 'groove' što daje tečnu senzibilnost podsjećajući na stare Morbid Angel, Suffocation, a i nezaobilazne Gorguts. Nadalje, tekstovi odmah upadaju u oči svojim intelektualnim naslovima iza kojih fakat stoji i vrlo smislena poetska vrijednost o psihološkim i filoziofskim diskurzima poput stanovitih diplomskih radova o ljudskoj prirodi, otuđenju, ogorčenju i raznoraznim aspektima humanističkih devijacija suvremenog svijeta, pa će tako svatko željan i mogućih novih uznemirujućih saznanja pronaći uistinu pregršt friškog, svježeg zraka za moždane vijuge.

U svakom slučaju, ovo je vrsno iznenađenje žanra i preporuča se svima koji od ovakve sorte očekuju ono 'nešto više' jer su ovakvi tehnikal brutalisti zaista čuđenje u svijetu. Ujedno, od ovog albuma prati ih etiketa međunarodnog metal benda.

Naslovi: 1.Isolation behind unrealism, 2.Inverted contentment in salvation, 3.The affliction of deteriorating minds, 4.Mental paralysis, 5.Climbing into the abyss, 6.Departing from human nature, 7.Indignation overcame me, 8.Infection to thee smut

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/08/2022