Pravi japanski Harsh Noise, sa nevjerovatnom brzinom izvođenja. Kao da je sve podešeno samo da na tom nivou buke mijenja efekat i pruža pravo zadovoljstvo izvođenja. Tome se ne može zamjeriti ništa jer su oni, Japanci, snimak, muziku, doveli do savršenstva. Da puštimo bilo koji album japanske muzike čujemo da je na njima sve savršeno. Trenutno najbolji album koji sam ikad čuo. Umjetnik sve radi dovoljno dobro izvođački, sve što treba da se čuje, mislim ne znam je li se ko bavio time, ali sve je tu - od frekvencije, manipulacije, brzine protoka buke, feedback, efekti i ukrasi, flange, ostala iznenađenja da ne spominjem. Jako strpljiv i kreativan proces nastanka. Distorzije interesantne, što je jako teško slušajući njega, a da se ne iscrpe mogućnosti u smislu određenog straha koji osjećamo u okviru iste, što je teže za izvođača ako ne koristi softver, fizički - gledaju ga kao da je neki radnik u željezari. Dobro skraćene trake. Hodanje po bašti u snovima da se dođe do ivice koja predstavlja pad u neki duševni svijet. Spuštanje u podrum u kojem su riječi nekoliko ljudi prisutnih, koji se vrte u krug. Pomalo i granulacija buke na sitne glitch tačke. Povratak da se ne upadne u duševno stanje velikom brzinom - kao da mu tepih klizi pod nogama. Kao napad ubice dok se vraća na stolicu da sjedne i gleda ispred sebe kao da je to nešto najbolje što vidi i da zapravo problemi raniji koji su predstavljali pogled u tom smjeru sad predstavljaju zadovoljstvo. Završnica u stilu pravog somotnog zvuka buke juri kroz sobu i postaje statičan ispred kreveta. Kao da nas neko posmatra dok spavamo. Završava zvukom testere, u svom stilu.

Naslovi: 1.Megalomania, 2.Thanatos, 3.Perversion, 4.Nihilistic Delusion, 5.Perdition

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 01/08/2022