Nije baš često da recenziram grindcore ali ovaj album definitivno zaslužuje vašu pozornost. Prvjenac losanđeleskih teškaša u svojih šest pjesama nudi čvrst, beskompromisni grindcore stare škole, malo žešče produkcije ali muzika je on point. U godini kad je već izišao novi Hatefilled, kojeg sam već obrađivao kao i dugo iščekivani novi Wormrot, ovo dođe kao dobrodošla zanimacija da prikratite vrijeme. Nema intra, 'Rejection Cycle' udara odmah bez potrebe za sporim riffom da vas unina prije nego počne baražna blastbeat paljba. Pankerskiji dio pred kraj pjesme koja traje dvije ipo minute samo lijepo upotpunjava konstrukciju koja definitivno neće privući neke nove slušatelje, ali nama koji ovaj zvuk pijemo kao kršćanski fanatici cijanid, ovo dođe kao melem na ranu. Slijedi 'Nadir of Humanity' koji u svojih niti minut vremena zabija čavao u lijes nade da bi se ovdje moglo naći ponešto death utjecaja. 'Contrition' počinje mrvicu sporije i sa svojih 2:45 je najdulja na ovom Epu, kao i najumjerenija. Treba malo šarati, ne može baš sve biti furiozna blastbeatčina. Stvar također ima najviše hardcore utjecaja. Nipošto dosadno.





'Despair Ratio' se zato vraća dobro prokušanoj formuli. Blastbeat drito u vugla, bez nepotrebne introdukcije. Grind bez zadrške. Predzadnja 'Wounded' počinje malo laganije, no i ona brzo prelazi u furiozni ritam i nastavlja konzistentno standarde koje je ovaj EP postavio pred sebe. Nešto kao jako brzi hardcore i kraj sa dobrim HC grooveom. Posljednja stvar 'Guided by Paranoia' počinje sporim riffom, i pomislim da bi možda bila bolja kao prva, a ne zadnja stvar, no dobro, obzirom da je ovo jedina stvar koja nije nabrijana grindcore nabijačina možda i bolje ovako.

Dojam - to je to, no bullshit grindcore koji ako ovako nastave imaju svijetlu budućnost unutar žanra.

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 28/03/2022